Kada školske sveske progovore

Osmijeh je naš lajk-motiv

11.04.2014

Šta da uradi budući profesor književnosti kad u sveskama maturantica naiđe na ovako zapisane pojmove, nazive, imena: larpurlatizam, Ulcerova nagrada, lajk motiv, Igra staklenih tegli, Sara i Sara fina, Deniam, Artur Verbo, Stelbak, Simo Matagulj, Borislav Ilić, Boris Hasternak, Ivo Čiriklo, izrazit biografistički pristup književnom djelu?

Igra staklenih tegli Sare i Sare fine

Prvo što mu pada na pamet jeste da istraži kako su se i zašto tu našle. Naprimjer, razgovorom sa vlasnicama sveski, u koji će pravovremeno ubaciti i jedan eksperiment. Đ. je vrlodobra učenica maturantica gimnazije jezičkog usmjerenja. Trenutno joj je prioritet u životu odabrati odgovarajuće platno za matursku haljinu. Pokušala je da čita "Derviš i smrt", ali je to jednostavno bilo prekomplikovano za nju. Nada se boljem s Pamukom koji joj je tema maturskog rada iz Turskog jezika i književnosti. Iz bosanskog ima trojku. A. je odlikašica i također maturantica iste gimnazije. Voli teatar i radila je na dvije predstave. Trenutno je angažovana na prvom bh. multimedijalnom muzičko-scenskom performansu Mr. It Boy.  Članica je Vijeća učenika. Ima peticu iz bosanskog.

Školegijum: Kakvi su vam, inače, časovi književnosti? Kako radite književna djela? Da li više zapisujete ili razgovarate na času o djelu?

Đ: Misliš lektiru kako radimo?

Školegijum: Pa bilo koje književno djelo?

Đ: Profesorica nam unaprijed kaže šta ćemo raditi, kojeg pisca i koje djelo. Neko nauči biografiju pisca i odgovara na početku časa, profesorica ga dopuni ako nije nešto rekao i ocijeni. Onda nam ona na tabli zapiše njegovu biografiju i razgovaramo o nekim pitanjima.

Školegijum: Kojim pitanjima? Jeste li imali ikada neku raspravu, debatu?

Đ: Jesmo jednom u trećem.

A: Kada smo radili Noru.

Školegijum: Dobro, i o čemu ste raspravljali?

A: Imali smo debatu o tome treba li žena biti samo lutka?

Školegijum: I?

A: Pa imali smo afirmacijsku i negacijsku grupu i raspravljali smo o tome.

Školegijum: I koji su argumenti bili afirmacijske grupe?

A: Pa kako žena treba da bude u kući, da ništa ne radi.

Školegijum: Sačekajte, je l' u vašem razredu ima učenika/ica koji/e stvarno misle da žena treba biti samo u kući i ništa ne raditi?

A: Pa ima, ali je većina tada davala samo protuargumente na našu argumentaciju, jer nisu znali šta će.

Školegijum: I ko je pobijedio na kraju?

A: Negacijska grupa.

Đ: Ja sam bila sudija.

Školegijum: Šta zapisujete na času književnosti? Da li profesorica diktira?

A: Da, profesorica nam diktira. Ima svoj rokovnik. To je, mislim, još kad je ona bila studentica, pa nam odatle diktira.

Školegijum: Iz čega, inače, učite književnost?

Đ: Pa iz sveske, uglavnom.

A: Da, iz čitanke samo čitamo neke odlomke, a učimo ono što nam profesorica izdiktira.

Školegijum: Kad profesorica diktira javili se iko od đaka da profesorica ponovi ili pojasni neku riječ koja je nejasna?

Đ: Rijetko. Uglavnom je svima sve kao jasno. Ali ako se javi neko, onda profesorica objasni.

Školegijum: Dobro. Da li biste mi mogle vi sada objasniti neke od pojmova koje ste zapisale u svesci?

A. i Đ: Može.

Školegijum: Dakle, jedna po jedna. Zapišite termine, pa mi samo ukratko objasnite šta bi oni značili. Evo prvi pojam: rodonačelnik?

Đ: Ne znam šta to znači.

A: Začetnik nečeg.

Školegijum: Dobro. Drugi, ahistorijski.

Đ: Antihistorijski.

A: Nehistorijski, učili smo iz latinskog da taj nastavak a znači suprotno.

Školegijum: Dobro, treći pojam pacifički.

Đ: Ne znam.

A: Ne znam, nisam sigurna.

Školegijum: A, zapisala si u svesci zastupati pacifičko mišljenje.

A: Možda biti otvorenih i širokih pogleda na život.

Školegijum: Jeste ikada čule za pojam pacifizam?

Đ: Nikad.

A: Jesam, ali ne znam šta je to.

Školegijum: Zapišite, pa provjerite poslije. Zapisujete li ikada tako neke manje poznate riječi, pojmove, termine, pa ih poslije provjerite?

A: Ne.

Đ: Ne.

Školegijum: Dobro. Imam još jedno pitanje A. za tebe: Da li je za esej karakterističan duhovan ili duhovit način saopćavanja?

A: Pa duhovit.

Školegijum: Šta ti misliš, Đ?

Đ: Duhovit definitivno.

Školegijum: Naravno duhovit, a ti si A. zapisala u svesci duhovan način saopćavanja. (Đ i A. se smiju.)

Školegijum: Znate li možda šta je to Ulicerova nagrada?

A: Prestižna nagrada odmah ispod Nobelove nagrade.

Đ: Da.

Školegijum: Da li se zove ovako?

A: Da.

Đ: Pa zove.

Školegijum: Zove li se Pulicerova ili Ulicerova?

A: Kako?

Školegijum: Evo zapisaću vam. Pulicerova ili Ulicerova.

A: Pa Ulicerova, gdje će se zvati Pulicerova.

Đ: Da, glupo je da se zove Pulicerova.

Školegijum: Nagrada se zove Pulicerova. Evo vidite šta kaže vikipedija. (Otvaramo link vikipedije.)

A: Ne vjerujem. Ja sam mislila da je Ulicerova.

Školegijum: Možete li mi objasniti šta znači lajk motiv?

A: Pa znaš ono, osmijeh je njen lajk motiv.

Đ: Ne znam.

Školegijum: Je l' lajk motiv ili lajtmotiv?

A: Lajk motiv, valjda.

Školegijum: Pogledajmo opet vikipediju? (A. opet ne vjeruje.) Pregleda li vam profesorica ikada sveske?

Đ: Ne.

A: Jednom jeste kad se naljutila, ovima što su pričali uzela je sveske da vidi da li išta pišu što ona diktira.  

Školegijum: Dobro, možete li mi sada reći šta znače sljedeći pojmovi. Ja ću vam ih reći, a vi mi pokušajte objasniti najjednostavnije što znate. Isto, jedna po jedna. Može?

A. i Đ: Da.

Školegijum: Prvi pojam, larpurlartizam.

Đ: Kako?

Školegijum: Larpurlartizam.

Đ: Od francuske riječi što znači, šta ono?

A: Umjetnost radi umjetnosti.

Školegijum: Tako je, ali šta je to?

A: Jao, pa to smo radili u trećem.

Đ: Ja znam da je od francuske riječi.

A: Ja znam da je umjetnost radi umjetnosti.

Školegijum: A da li je to možda neki stilski pokret, pravac u književnosti ili nešto slično tome?

A: Može biti.

Školegijum: Hajde mi zapišite kako se to piše.

A: Lar pur latisam.

Školegijum: Đ, misliš li i ti da se tako piše?

Đ: Pa valjda.

Školegijum: Sada ću vam napisati djelo, a vi mi kažite autora. Može?

A. i Đ: Može.

Školegijum: Prvo djelo: Igra staklenih tegli.

Đ: Nikad čula.

A: Igra staklenih tegli? Ne znam.

Školegijum: Sasvim vam okej zvuči ovaj naziv?

Đ: Pa ne postoji ovo djelo.

Školegijum: Zašto misliš da ne postoji?

Đ: Pa kako će se tako zvati djelo. Preglup je naziv.

Školegijum: A ako kažemo Igra staklenih perli?

A: E to bi već moglo. (Đ. se smije.)

Školegijum: Djelo se zove Igra staklenih perli, ali je Đ. zapisala u svesci Igra staklenih tegli. (Đ. se smije.)

Đ: On je nama našao greške u sveskama. (Smijeh) Da čujem šta je A. izvalila. Igra staklenih tegli. (smijeh).

Školegijum: Dobro, da vidim ovo djelo – Antigona?

A: Tolstoj.

Đ: Ovo je nešto iz antike.

A: Da, jeste iz antike. Tolstoj je napisao Anu Karenjinu.

Đ: Je l' ovo iz antike?

Školegijum: Jeste.

A: Ne mogu se sjetiti, to smo u prvom razredu imali.

Đ: Reci nam ko je autor.

Školegijum: Sofokle.

A: Aaaa, to ona trojica što imaju.

Školegijum: Dobro, da vidim ovo djelo da li znate? (Magla i mjesečina, Meše Selimovića, kojeg su maturantice najdetaljnije radile, kako ne bi pomislile da im zadajemo samo pogrešno zapisane nazive iz svesaka.)

Đ: Ne postoji ni ovo djelo, koja je sad lupila pogrešan naziv?

Školegijum: Ne mora značiti ako sam vam našao jedan pogrešan naziv da ću vas pitati samo za pogrešne nazive.

A: Ne znam.

Školegijum: To su sva djela koja ste vi spominjali i zapisali u svojoj svesci.

A: Da nije Andrić ovo? Mogao bi biti Andrić.

A: Je l' ovo jedno djelo ili dva?

Školegijum: Jedno.

A: Mislim Andrić. Selimović ima Tvrđavu i Derviš i smrt. Ovo bi mogao biti Andrić.

Školegijum: Da vidimo ovo djelo. Sara i Sara fina.

Đ: I ovo ne postoji.

A: Ovo sam ja mogla čak i lupiti. Jesam li ja ovo pogrešno zapisala?

Školegijum: Da. Djelo se zove Sara i Serafina.

Đ: Ja tegla, ti Sara fina. (Obje se smiju.)

Igra gluhih biografa


Učenice su i u ostalim pitanjima mislile da je Simo Matagulj, Borislav Ilić, Boris Hasternak, Redžeb Mahfuz, iako od navedenih autora nisu znale navesti nijedno djelo. Kako bi inače i znale više ijedno ime pisca kada je u svesci zapisano njih 25 u samo jednom vremenskom periodu, tj. u periodu koji je zapisan u analiziranoj svesci. Kako bi inače znale nazive djela kada je pobrojanih najvažnijih djela preko 150? Zanimljivo je, recimo, da su u najznačajnijim djelima Branka Ćopića navedena sva njegova djela.

Opsesija biografizmom, koji je, kako smo saznali iz razgovora, način na koji se obrađuju književna djela, vodi često i do komike poput sljedećih primjera: „Nakon što mu je otac uhapšen Čarls počinje da radi 10h u fabrici.“ ili „Emil Zola je bio sin talijanskog inžinjera koji je gradio tunele na kraju Francuske“, a u drugoj svesci je „Emil Zola bio sin koji je gradio konak na jugu Francuske.“ U igri gluhog biografizma čini se da je na kraju najvažnija stvar Velikih očekivanja broj sati koje je pisac provodio u fabrici, ili Žerminala da li je tunele ili konake na jugu Francuske gradio Zolin otac ili sin Zolinog oca. Indikativni su svakako i pasusi biografije u kojoj se posebno ističe bosanski patriotizam u periodu od 1992. do 1995. pisca koji se zove Marko a preziva Vešović.

Poezija lakih nota i nacionalne razboljenosti

Pored biografizma, u sveskama ove dvije učenice izrazit je formalizam u obradi književnih djela. Najčešće su zapisivani formalni elementi nekog djela. „Poema sadrži deset pjevanja. Ima 394 stiha raspoređena u sestine, uz šest katrena u posljednjem pjevanju.“ Tako onda ne treba da čudi uvriježeno mišljenje da je u obradi, recimo, jedne pjesme najvažnije pronaći sve epitete, odrediti strofe, vrste stiha, a suština same pjesme i zbog čega je izabrana baš ta određena stilska figura, vrsta strofe ili stiha očito je ponajmanje bitna. Evidentno je također u analizi da se đacima serviraju gotove činjenice koje su najčešće tek samo puki zbir informacija. Ovakva konstatacija jasna je po često bilježenoj frazi 'po općem mišljenju'. „Po općem mišljenju Sidran je uz Maka Dizdara, Skendera Kulenovića i Mešu Selimovića najznačajniji bosanski pisac.“ Đacima nisu objašnjeni parametri zbog kojih je neki pisac ili neko djelo najvažnije ili najznačajnije. Tako se i u polju književnosti nude gotovi obrasci mišljenja koje nikako ne treba propitivati, već samo prihvatati i robovati nekom Autoritetu. Đaci nisu naučeni da pitaju čije je to mišljenje, ko su ti neki ljudi koji su neko djelo ili nekog pisca ocijenili najvažnijim ili najboljim, po kojim kirterijima. Također, naišao sam na niz, najblaže rečeno, problematičnih rečenica koje su se opet nekako našle u sveskama ovih učenica. „Grad i škola su se pokazali kao neprijatelji seoskog djeteta.“ „Roman je ponekad bio nazivan i muslimanskim što proističe iz njegove strukture, unutarnjeg svijeta, tj. njegovog smještaja u pravu, često i naglašenu muslimansku sredinu.“

Anes Osmić