Eksterna matura

Neprilagođeno prilagođeni testovi

09.07.2014

Eksternu maturu polažu i đaci koji kroz osnovnu školu prolaze po Individualno prilagođenom nastavnom planu i programu (IPP). Test za đake koji rade po IPP-u je isti, iako su njihovi programi koje usvajaju u školama različiti. O problemima i mogućim rješenjima piše pomoćnica direktora OŠ Musa Ćazim Ćatić iz Sarajeva

Ovo je moj osvrt na testove prilagođenog nivoa, o kojima se uopće ne govori. Osim toga, ne postoje statistički podaci o broju učenika koji su polagali ove testove. Smatram da bi ti podaci, sa stanovišta inkluzije, bili dragocjeni te da bi se trebali pratiti iz godine u godinu.

U Vodiču za eksternu maturu – prilagođeni nivo, na čak 119 stranica teksta dati su, za svaki nastavni predmet koji je obuhvaćen eksternom maturom, opći ciljevi ispita i ishodi znanja, pregled nastavnih jedinica po tematskim cjelinama, literatura i primjeri testova. Moj osvrt će se odnositi na predmet Bosanski, hrvatski, srpski jezik i književnost.

U OŠ Musa Ćazim Ćatić (gdje radim), prošle školske godine je eksternu maturu po prilagođenim testovima polagao jedan učenik, dok su ove godine na ispit izašla dva učenika. Sva trojica se po svojim sposobnostima, znanju, vještinama, sklonostima određenim nastavnim predmetima i drugim osobinama u potpunosti razlikuju. Oba učenika koja su ove godine polagala eksternu maturu imala su isti test iz svih predmeta koji su obavezni, pa tako i iz BHS jezika i književnosti.

U uvodnom dijelu Vodiča stoji da se pri odabiru nastavnih tema i jedinica vodilo računa o poštivanju individualnih sposobnosti učenika koji rade po individualno prilagođenim programima (IPP) i po individualiziranom pristupu. Ne bih se složila s ovom tvrdnjom, jer se prije eksterne mature niko od autora prilagođenih testova nije upoznao sa individualnim sposobnostima ovih učenika. Da su kojim slučajem članovi stručnih timova za izradu prilagođenih testova pogledali šta stoji u IPP-u svakog učenika, njima bi kao pojedincima napravili prilagođeni test, s obzirom da njihove individualne sposobnosti nisu iste.

Ilustrovat ću to jednostavnim primjerom iz škole – IPP i individualni pristup izrađuje i osmišljava svaki nastavnik (uz mnogo konsultacija sa roditeljima/starateljima, pedagogom škole, kolegama koji imaju iskustva, i dr.) za svakog pojedinačnog učenika, a nikako ne za sve učenike koji po ovom programu prate nastavu u određenom razredu. Nije li onda nelogično da u Kantonu Sarajevo sva djeca koja rade po IPP-u rade identičan test?!

Nejasno je na osnovu čega, kojih spoznaja i istraživanja, autori Vodiča očekuju da učenici koji rade prilagođeni test znaju prepoznati, razlikovati i primijeniti vrste rečenica (proste, proširene i složene rečenice), te prepoznati, razlikovati i primijeniti vrste složenih rečenica. Naime, vjerujem da će svi nastavnici BHS jezika i književnosti potvrditi da učenik koji na kraju osnovnog obrazovanja zna prepoznati, razlikovati i primijeniti 15 vrsta složenih rečenica iz ove oblasti ima čistu peticu.  Slično je i sa očekivanim ishodima iz pravopisa. Očekivati da u testu prilagođenog nivoa učenici pokažu usvojena znanja u kojima će: upotrijebiti veliko slovo u pisanju imena planina, polja, rijeka, ulica, trgova, bulevara, škola, knjiga, listova, časopisa, pripadnika naroda, životinja, te upotrijebiti veliko slovo u pisanju jednočlanih i višečlanih imena gradova, naselja, zemalja, kao i upotrijebiti interpunkcijske znakove u rečenici: zarez, crta, tačka, dvotačka, upitnik, uskličnik, navodnik.. nerealno je i nemoguće.

Zahtjevi koji se odnose na oblasti čitanja, razumijevanja i interpretacije književnog teksta te medijske kulture dati su u razumnoj mjeri i može se očekivati da ih većina učenika zadovolji.

Primjeri testova, dati kao prilog Vodiču, mnogo su manje zahtjevni od onih koje su djeca radila iz pojedinih nastavnih predmeta. Naime, dok je iz oblasti gramatike u primjeru testa data lako prepoznatljiva vremenska složena rečenica, u testovima su učenici morali uočiti i prepoznati pogodbenu rečenicu, što je iznimno visok zahtjev za njih. S druge strane, učenici koji su radili po redovnom planu i programu u testu uopće nisu imali niti jedno pitanje koje se odnosi na složenu rečenicu, bez obzira što je oblast gramatike u VIII razredu u potpunosti posvećena upravo složenoj rečenici.

Dok se od ostalih učenika iz oblasti pravopisa očekivalo da znaju da se vlastite imenice: Meša Selimović, Beograd, Tuzla... pišu velikim slovom, od učenika koji rade po IPP-u se očekivalo da pravilno upotrijebe interpunkcijske znake pri pisanju upravnog govora. Zar ne bi bilo mnogo logičnije, a i sa stanovišta struke opravdanije, da su zahtjevi obrnuti?!

Kako se u školskim godinama koje dolaze očekuje veći ili bar približno isti broj učenika koji će polagati eksternu maturu po prilagođenim testovima, predlažem:

  1. Evidentirati brojno stanje učenika devetih razreda koji rade po IPP-u, u svim osnovnim školama Kantona Sarajevo (u septembru ili, najkasnije, oktobru 2014.)
  2. Kroz pedagoške kartone učenika, posjete školama (razgovori sa pedagozima škola, posjete časovima) upoznati se sa individualnim sposobnostima i nivoima postignuća tih učenika (u periodu novembar 2014.–mart 2015.)
  3. Izraditi individualno-prilagođene testove za svakog učenika (u aprilu i maju 2015.).

Tek će na ovaj način naši učenici istinski, a ne deklarativno, dobiti valjan pedagoški, profesionalni pristup svojim osobenim sposobnostima i potrebama, te u krajnoj liniji i ličnostima. Tako će, od upotrebe već izlizan, pojam inkluzija napokon možda zaživjeti u obrazovnom sistemu Kantona Sarajevo.

 

Indira Buljubašić