Porno-folk nastava

Škola, sise, bedra i bombone

16.07.2014

U učionici, ispred grba Bosne i Hercegovine, na đačkoj klupi, pred oko dvadesetoro djece, porno-folk pjevačica u svom spotu razbacuje se oblinama i bombonama. Tako postaje očigledno da će u školu danas lakše ući pedofilska estetika nego kvalitetan udžbenik.

Prije nekoliko dana rođak je na svom fejsbuk profilu objavio videospot Selme Bajrami za pjesmu Nano uz komentar: Uh, da su sve profesorice ovakve. Taj post je imao nekoliko stotina lajkova i raznih komentara, mahom nostalgičnih za golim butinama nastavničkog kadra. Videospot je objavljen 2002. godine i redovno se vrti već dvanaest godina na manje-više svim TV-kanalima. Prisjetio sam se opet kako su izostale ozbiljnije reakcije na ovaj ili bilo koji drugi videozapis koji za prostor svog muzičko-scenskog performansa uzima učionicu, a za glavne aktere učenike i učenice. A da je takav porno-folk diskurs prisutan i danas, potvrdila je jedna od komentatorica koja je u raspravu dodala videospot Mie Borisavljević za pjesmu Luda glava uz komentar: Uh, da su svi učenici ovakvi.

Spot za pjesmu Nano započinje prikazom letargične učionice nasumično ispunjene učenicima koji čekaju početak još jednog časa. Selma Bajrami, u tipično seksualiziranom izdanju turbo-folk pjevačice, kreće se školskim hodnikom s dnevnikom u ruci, te tako postaje jasno da je ona profesorica, a mjesto radnje njenog spota škola. Ulazi u učionicu pred učenike odjevena kao porno glumica. (Porno-folk je, inače, manje-više cijeli koncept seksualizacije preuzeo upravo iz porno filmova koji nerijetko za realizaciju seksualnog odnosa uzimaju prostor učionice, te tematiziraju seksualni odnos učenica–profesor / učenik–profesorica, u raznim kombinacijama.) Neprikladno obučena, kako se, dakle, profesorice odijevaju jedino još u porno filmovima, Selma nastupa u razredu; mjestu koje je očito već sada reprezentacijski prevaziđeno kao mjesto susreta učesnika nastavnog procesa s isključivim ciljem obrazovanja i odgoja. Spot nadalje prikazuje učeničko percipiranje profesorice kao seksualnog objekta. Jedan od učenika, indikativno, iz posljednjih klupa skreće drugu do sebe pažnju na Selmine gole butine ispod katedre. Zatim, drugi učenik namjerno baca olovku na pod kako bi što bolje osmotrio profesoricu – njeno tijelo. Da pokažu ili dobiju nešto drugo, poput znanja, umijeća, kompetencije, vještine predavanja, učenicima naprosto nije ni data prilika. Profesorica za katedrom postoji isključivo kao seksualno biće dopuštajući pri tome djeci od 12, 13 godina da seksualno maštaju o njoj. Selma u jednom trenutku ustaje i čita iz knjige. Učenici se i pored zgodne i golišave profesorice opet dosađuju. Škola je naprosto dosadna čak i ako seksualiziramo nastavnice. No, Selma ima rješenje. Zove opasne momke u džipu koji trista na sat u krivinu kreću da spase stvar. Nogom otvaraju školska vrata spasitelji nastavničkog poziva i unose u školu vreće slatkiša. Momci u odijelima ulaze u razred, te na opću radost podižu Selmu na sto dodatno je razodijevajući. Ona skida naočale, protresa glavom kosu i baca naokolo djeci bombone. Učenici su euforično na nogama. Nastupa opšterazredno veselje, u učionici na čijem je zidu grb Bosne i Hercegovine. Selma u učionici igra profesoricu koja djeci poručuje slatke su bombone, keks i čokolade, al' je slađe, nano, šta mi momci rade. Kroz infantilnu priču o slatkišima predstavljene su zapravo slasti seksa u učionici s učenicima. Seks legitimno može i treba biti tema razgovora u školi, ali školska praksa pokazuje nešto sasvim treće. Nastavnici i nastavnice se, uglavnom, kikoću na temu seksa, dok učenike i učenice u toj oblasti educiraju videozapisi turbo-folk pjesama izgrađenih na normativima porno industrije.  

Prošlo je dvanaest godina od prvog emitiranja spota. Pri tome, Selmi je legitimno dopušteno da u javnoj ustanovi koja još uvijek, ako ništa, na papiru služi edukaciji snimi ovakav jedan spot. Bilo bi zanimljivo vidjeti rješenje kojim je snimanje dozvoljeno, i obrazloženje za takvu dozvolu, kao i saglasnost roditelja da im djeca na ovaj način budu zloupotrijebljena. Ali po svemu sudeći, tim se formalnostima niko nije bavio. Doduše, na poziv gledalaca, nakon pet godina urednog emitiranja spota reagirala je Regulatorna agencija za komunikacije (RAK) zabranivši TV-kućama na prostoru BiH prikazivanje spota. Ozbiljnog, pravovremenog i konkretnog komentara u suštini nije bilo.

Zabrana emitiranja ne odnosi se na internet, tako da i današnja djeca slobodno lajkaju porno-nastavnicu. Zabrana se, dakle, po ko zna koji put pokazala nedovoljno efikasnim pedagoškim metodom. Umjesto toga, obrazovne institucije trebale bi saznati u kojoj je školi i pod kojim okolnostima spot snimljen, šta su zaposleni prosvjetni radnici u vezi s tim preduzeli, a onda cijelu tu priču ponuditi kao materijal za časove odjeljenskih zajednica, na temu: kako prepoznati pornografiju u školi.

U drugom spomenutom spotu (iz 2013.) nije seksualizirana samo profesorica nego i učenici, momci dobro izvajanog tijela. Profesorica – Luda glava – sada poručuje učeniku da idu u mrak, jer im se oči predugo sjaje. Porno-folk kultura pronašla je način kako da škola više ne bude nužno dosadno mjesto. Profesorica će biti mače iza vrata i ribica od zlata, a učenik onaj koji treba da je lovi, pa onda voli. Glavni muški lik spota, učenik, spava sve vrijeme na času, dok mu profesorica poručuju hajde dođi ove noći da mi radiš to / hajde dođi mače dođi dođi dođi. Opet niko nije reagirao, osim učenica koje su privukli mladići modeli iz spota. O njima će sada da maštaju drugarice iz klupe namećući kolegama u stvarnim razredima kompleks fizičkog izgleda. Ako žele da ih love pa vole, učenici moraju biti baš kao oni iz videospota turbo-folk pjesme. Biti je svedeno samo na dobro izgledati. Učionica više nijednog trenutka nije mjesto dosade kao što je bila prije dvanaest godina u Selminom spotu. Profesorica se više i ne trudi da predaje, niti djecu zabavlja slatkišima. Njih sve sada zabavlja međusobna interakcija tijela.

Navedeni videozapisi ne samo da do sada nikada nisu komentirani, u školi se nikada nisu razmatrali kao materijal za poduku. Ignorirani i prećutani, oni bi baš u učionici mogli da budu iskorišteni da se učenicima kroz njima blizak sadržaj objasne stvari koje ih očito zanimaju. Na osnovu modela popularne kulture, učenici svakodnevno mijenjaju sliku i vlastiti doživljaj škole. Sudeći po videozapisima koje objavljuju na društvenim mrežama, još će im jedino biti zanimljivo doći u školu ako će se u učionici osjećati kao u porniću. Sve dok tradicionalno shvaćen model obrazovanja na sve moguće načine izbjegava nastavu o seksualnost i dok se nastavnici kikoću smatrajući svakodnevne ljudske potrebe manje bitnim temama, neumjesnim ili prostim, djeca će se o seksu educirati kroz turbo-folk pjesme gradeći očekivanja i fantazme o sebi i seksualnom partneru/partnerici na obrascu porno filmova.

A ona djeca, iz spota Nano, koja su u međuvremenu stekla pravo glasa, s nestrpljenjem očekuju izbore, i novu podjelu bombona. Obrazovni ciljevi: postignuto.

Anes Osmić