Žohar u žitu 17

Kad ljeto ne zna šta će od sebe

29.07.2014

Zovem se Žuži Žo, idem u gimnaziju. Ovo je moj dnevnik.

Uvijek imam velike planove za ljeto, a na kraju ispadne da za to veliko ljeto planiram velike planove za školsku godinu. Dobra sam u planiranju. Problem se javi kada to treba ostvariti. U sveščicu u koju pišem svoje želje napisala sam Kupati se u moru prije nego što postanem punoljetna. Toliko sam očajna u vezi s morem. Gdje god se okrenem, ljudi su otišli na more.

Toliko sam očajna da sam se sinoć u snu skoro utušila.

Na nekoj sam plaži, ali u haljinici i patikama. Tu su svi žohari, ali niko se još ne kupa. Ja skidam patike i gazim u plićak. Članke mi zapljuskuje osvježavajuća, ugodna voda. Pričam s nekim, ne sjećam se ko je, ali sjedi na kamenom zidiću ispod bora. Taj neko diže i spušta noge i na tabanima mu vidim borove iglice. U nosu osjećam miris borovine i mora. Val je odjednom jači i zapljuskuje mi koljena. Moči mi vrhove haljine. Smijem se i malo izmičem prema obali. Još jedan val, veći. Smočio mi je haljinu do struka. Smijem se, svi se smiju, a onda vidim kako svi zapanjeno pokazuju prstom prema moru. Okrećem se i vidim veliki val kako se primiče. Zažmirim i osjetim snažni udarac. Lijepo mi je i budim se u znoju.

Kukam kako sam pogriješila što sam za spavanje obuka majicu kratkih rukava. Ustajem, otvaram prozor i zapljuskuje me svježi noćni zrak i miris smrdljivog grada. Poraženo se vraćam u krevet, jastuk okrećem na drugu stranu i onda liježem na leđa. Hajde sad. Spavaj.

&

Zvoni mi telefon. Javljam se. Žoharka zove da idemo na izlet. Idemo. Oblačim kupaći kostim, u ceker stavljam kremu za sunčanje i krećem. S društvom se nalazim na napravljenom bazenu na rijeci. Svi me pozdravljaju. Ispod drveta sjedi ih nekoliko, pale vatru i jedna žoharka svira gitaru. Ostali se kupaju. Skaču, tuše jedni druge, smiju se. Odmah se uklapam.

Da, sve bi to bilo lijepo da nisam samo izmislila. Nekoliko problema:

Trenutno pada kiša

Rijeka je prljava

Bazen u rijeci ustvari ne postoji. Postoji brana napravljena od smeća, ali ne mislim da je to bazen

Nema šanse da bih se tako brzo uklopila u sve.

&

Tata kreči stan. Slušamo muziku s radija. S porodicom provodim više vremena iako noćim kod nane.

Mama tatu zafrkava da je promašio profesiju, jer je posao jako dobro odrađen. Najveći problem sam pravila ja oko čišćenja.

Prvi put učestvujem u takvom spremanju kuće. Prije bih otišla kod nekog i za nekoliko dana se vratila u novi, ljepši stan koji miriše na jupol. Sad vidim kako je taj posao smor.

S jedne strane me sve nervira, s druge mi je lijepo, jer kad imam priliku s mamom i tatom slušati muziku s radija?

Žužina avantura čišćenja poda:

Nekoliko puta skoro padam, pa mi mama brani da joj išta pomažem. Onda ja ipak pomažem, jer znam da će mi kasnije reći da sam joj ipak mogla pomoći.

U jednoj ruci držim špartlu da stružem skorenu boju na parketu, a u drugoj krpu i brišem, hodam čučeći. Kukom zakačim za ćošak nečega, spotaknem se, padnem i usput si špartlu zabijem u koljeno. Au. Au. Au.

Kako? Ne znam. Znam da su mi koljeno dezinficirali petnaest minuta.

&

Jučer sam otišla po malog rođaka u obdanište.

Vraćamo se šetalištem pored kojeg su klupe. Na jednoj sjede neke djevojčice, izgledaju staro kao ja, ali ih nikad prije nisam vidjela. Krišom oka, dok prolazimo pored njih, vidim kako skeniraju bebi ruksak na mom ramenu.

Oj, vidi mačkeee.

Oko nas nije bio niko drugi. Zaključujem da su to rekle meni. Nisam se ni okrenula. Prvo sam zbunjena, a onda ljuta.

Ljudi su ovdje poludjeli. Teorija: djevojčica od petnaest godina ne može voditi za ruku trogodišnjeg rođaka, zato što bi neki mogli zaključiti da joj je to sin, jer danas nije neobično da djeca imaju djecu.

&

Niko mi ne vjeruje kada kažem da sam poželjela školu. Znam da će mi dosaditi već drugi dan, ali me ovo neradenjeništa ubija. Mama kaže da samo funkcionišem pod stresom. Očito čitava generacija tako funkcioniše, jer je FB pun po cijeli dan.

Dani su mi prosto gubljenje vremena. Ustajem kasno, ne radim ništa, liježem u krevet.

Zna se desiti da dnevno pogledam po tri filma i onda još neke emisije. Čitam i gledam TV.

Zamišljala sam ovaj raspust zanimljivijim.

Želim izaći napolje. Nekada poslije ručka izađem sama i odem na drugu stranu grada samo da si kupim npr. žvake. Sve one i koje bih pozvala da izađu sa mnom su negdje na moru, u drugoj državi, na nekim bazenima...

Da još bude gore, ljeto izigrava druga godišnja doba. Izgleda da ni ono ne zna šta bi od sebe. Sinoć je padala kiša, grmilo je, sijevalo i to nikako nije bio ljetni pljusak, jer je trajalo čitavu noć.

Jedan dan je vrijeme takvo da se gradom može hodati u kupaćem kostimu, a drugi ništa manje nego da se obuče i potkošulja i bockavi vuneni džemper.

Hajde, šta sad. Za august kažu da će biti super vrijeme.

Ooo. August je tu. Ooo. Sad će škola. Ooo. Nisam poželjela školu!!!

Želite čitati još Žužijinog dnevnika? Samo nastavite:

Sezona izleta

Nadogradnja i odrastanje

Foto: J. Bajramović

Žuži Žo