Tapkanje u mrklom mraku

Koordinacija dimsi-ministara

02.08.2014

Čak i ako dobiju bolji udžbenik geografije, za šta je procedura otvorena i što je povod za ovaj tekst, djeca će i dalje učiti iz čitanki u kojima je "Molijer pisac iz 19. vijeka", a "pozornicu čine glumci koji se kreću i drugi predmeti neophodni za predstavu". Zašto je tome tako?

Koordinacija je razmatrala Vaš dopis, i zauzela stavove po Vašim upitima, te me zadužila da, s obzirom na to da vodim zapisnike sa sjednica, obavijestim o istim.

Tako počinje pismo u čijem zaglavlju stoji Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke, a s potpisom pomoćnice ministra Nadije Bandić.

Iz ovoga se može zaključiti sljedeće:

1. Koordinacija ministara nema svoje zaglavlje, nema svoj pečat, i nije upravni organ kojega se može pozvati na odgovornost, ili ne daj bože tužiti zbog propusta i načinjene štete.

2. Koordinaciju zastupa u službenoj prepisci –zapisničarka.

Međutim, krenimo redom. O čemu se radi, kome zapisničarka odgovara, i na koja pitanja?

Školegijum je nedavno pisao o konkursu za udžbenik geografije za 9. razred osnovne škole. Jedan od izdavača (Dječija knjiga iz Sarajeva) obratio se Federalnom ministarstvu pismeno, sa velikim brojem konkretnih pitanja.

Umjesto da na njih odgovori konkretno, koordinacija (ova bez pečata i pokrića) zadužuje zapisničarku (koja je ujedno pomoćnica ministra) ne da dostavi zapisnik sa održane sjednice na kojoj se razmatrao upit, pa da se vidi ko je šta i kako rekao, mislio, uradio, glasao, što bi bilo krajnje odgovorno i pošteno, nego da obavijesti izdavača o zauzetim stavovima.

I ako pređemo preko ovog upravnog bezobrazluka bez presedana, i krenemo da čitamo te stavove, otkrivamo da u odgovoru – stavova nema. Nego samo nekakav zapisničkin dim.

Taj dim pravo je ime za strategiju ovog Ministarstva, koje izigrava i zakon i odgovornost putem te famozne koordinacije ministara. Radi se o fantomskom ad-hoc tijelu, sačinjenom od ministara iz kantona s bošnjačkom većinom, kojim predsjedava federalni ministar, a koja bi sa jednakim pravnim uporištem mogla da se sastaje i teferiči kod Gojka na jagnjetini, umjesto u službenim prostorijama. Na sajtu Federalnog ministarstva ne postoji odjeljak na kom bi se mogli naći zapisnici sa sjednica (a pogotovo ne onako kako ih možete bez problema naći u vezi sa radom državnog parlamenta), jer biste onda mogli pratiti ko tu i kako govori i za šta glasa, ako uopšte prisustvuje tim sastancima.

Ali je još veća ujdurma vezana za odgovornost. Jednako loša, ako ne i gora od udžbenika geografije, jeste čitanka za deveti razred. (Ovdje su samo neke greške zabilježene u njoj.) Izdavači i autori druge čitanke, koji su ukazujući na te greške osporavali regularnost cijelog procesa, na kraju su bili upućeni na upravni spor, ali je sud njihovu tužbu odbacio s obrazloženjem da slučaj, pazite sad! – uopšte nije za upravni spor. Ministarstvo je,dakle, dalo pogrešnu uputu o pravnom lijeku, i onda opet za to nije niko odgovarao. Iako je sve objavljeno, još 2012. (ovdje) koordinacija je od cijelog slučaja samo oprala rukavice.

Bilo kakva inicijativa vezana za udžbenike koju uputite kantonalnom ministarstvu (kao jedinom nadležnom za donošenje i provođenje odluka, u skladu sa zakonskim procedurama) biće proslijeđena na koordinaciju, koja je teferičko tijelo, i u kojem sjedi isti onaj ministar kome ste se već obratili. On, koji može da odluči sam, ali neće, ne smije ili ne želi, sakrije se iza te mlitave koordinacije, i onda ne odluči ništa. I stvari samo bivaju gore i gore. Čovjek kome je iole stalo do obrazovanja, može posijediti ili ostati bez kose, nastojeći istjerati pravdu i izboriti se za kakav-takav kvalitet udžbenika. Može, istina, i sada je prilika, pogledati iz kojih stranaka ti dimsi-ministri dolaze, pa ne glasati na izborima ni za njih ni za liste na kojima ugleda njihova imena.

Iako nema izgleda da će time išta postići, osim pružiti priliku nekoj novoj garnituri dimsijevaca da ministriraju zapisničarki, koja će u njihovo ime nastaviti da koordiniše sve poslove oko udžbenika, komisija, recenzenata i konkursa. Pri tome, iako je označena kao stručna osoba (u Službenom listu br. 36/11[1]), ona će svoju stručnost skromno i mudro svesti na zapisničarenje, i neće u javnom prostoru od prigovora struke braniti odluke ministarstva stručnim argumentima. Zvuči nevjerovatno, ali niko od pomoćnica i savjetnica u tih sedam ministarstva, niti na jednoj od sedam službenih internet stranica, nije pokrenuo i administrirao u protekle četiri godine niti jednu stručnu raspravu o primjedbama na kvalitet udžbenika! Da li se iko od tih stručnjaka, savjetnika i pomoćnika osjeća odgovornim zbog rečenice koja i dalje stoji u čitanci: pozornicu čine glumci koji se kreću i drugi predmeti neophodni za predstavu?

Zašto bi, kad je to nadležnost koordinacije ministara.

E, nije. To je kvaka! Koordinacija je osnovana za zadatkom (da, baš to piše u Rješenju o njenom osnivanju, koje je i samo po sebi pravno sumnjivo): razvijanja međusobne saradnje ministara. Ona je osnovana da unapređuje, a ne da odlučuje.

Odlučuju kantonalni ministri, i ministarstva. Ali oni odgovornost prebacuju na tu svoju teferičku grupu, koja ni za šta ne može biti pravno odgovorna, i prave se da nemaju nikakve veze sa stotinama hiljada, ako ne i milionima maraka koje se vrte u biznisu s udžbenicima.

I onda ponovo, u junu ove godine, raspisuje konkurs, mimo svih stručnih standarda te kada ih jedan od izdavača prozove zbog nelegalnosti, nerazumnosti i neozbiljnosti, oni isture zapisničarku da ih pokrije dimnom zavjesom.

Međutim, mi mislimo da se federalni ministar obrazovanja ne može sakrivati iza birokratskih začkoljica svoje pomoćnice i tvrdimo da mora biti odgovoran za promašaje Ministarstva kojim upravlja, a iza čijeg se zaglavlja krije ovaj marifetluk sa koordinacijom. On nije, iako je to obećao, osigurao pravične procedure izbora udžbenika i, s tim u vezi, nije radio u najboljem interesu đaka. To pokazuje ovaj skandal sa geografijom, a jednako i činjenica da čitanka za 9. razred, iako još lošija, i dalje ostaje na listi.

Kao što je na sajtu svog Ministarstva tokom blistavog mandata sakupio barem stotinjak svojih slika, tako je isto mogao proceduru odabira udžbenika učiniti efikasnom, transparentnom i boljom, a ne gorom nego što ju je naslijedio. Propustio je to da učini, trošeći vrijeme na glancanje svog imidža, predstavljajući se kao sposoban, aktivan i socijalno angažiran političar. Po tome se ne razlikuje suštinski od većine svojih kolega, koji fotelje uglavnom koriste kao taktičke baze za širenje vlastite političke moći. Međutim, činjenica da je svoju budućnost gradio potkradajući od dječije čini ga u menažeriji nove generacije domaćih političkih predatora posebno zahvalnim primjerkom za analizu. To što je sada natjeran (sakriven iza svoje koordinacije i svoje zapisničarke) da sa godinu dana zakašnjenja mijenja loš udžbenik (geografije) – umjesto da je pravovremeno sam to pokrenuo i proveo, i prozvao javno i službeno saradnike koji su za tu sramotu odgovorni – govori dovoljno i o njegovoj hrabrosti, i o njegovoj sposobnosti, i o njegovoj viziji obrazovanja za čovjeka, u kojoj vuk živi na grani, a Molijer u 19. vijeku. 


[1] U Služb. listu 36/11 str. 30. kao članovi se navode: Damir Mašić, predsjedavajući (Federalno ministarstvo obrazovanja i znanosti) i ministrice i ministri: Bernaredeta Galijašević (ZDK), Dario Jurić (USK), Emir Suljagić (SK), Nađa Avdibašić-Vukadinović (TK), Senad Selimović (SBK), Alma Delizaimović (BPK), plus stručna osoba Nadija Bandić, plus Sanja Arnautović-Idžaković, administrativno tehnička osoba. (U međuvremenu se sastav barem dva puta mijenjao.)

N. Veličković