Nastavnička pitanja

Kovnice lažnog znanja

Akademski buvljak u sali heroja

Ružica Marjanović

27.08.2014

Manipulacije sistemom stručnog usavršavanja prosvetnih radnika

A je li taj program akreditovan? Koliko bodova dobijam?

Ova pitanja postaviće većina nastavnika kada ih pozovete ne neki stručni skup ili seminar. Polazna ideja onih koji su osmislili sistem za stalno stručno usavršavanje nastavnika bila je verovatno dobra, ali se po starom običaju u praksi pretvorila u najbanalniju i, reklo bi se čak, brutalnu trgovinu i prevaru. Zakonom je predviđeno da tokom pet godina svaki profesor treba da sakupi sto sati stručnog usavršavanja (i do 20 sati na odobrenim stručnim skupovima) kako bi na kraju tog perioda mogao da obnovi licencu za rad, mada nije baš najjasnije da li za neaktivne sakupljače sati ima zaista  realnih posledica.

Moglo bi se pretpostaviti da je u osnovi ideje o stručnom usavršavanju bila svest da značajan procenat nastavnika u našim školama završava sa svakom vrstom obrazovanja onog trenutka kada mu svečano ili na šalteru, zavisno od  fakulteta, uruče diplomu. Seminari i stručni skupovi koji donose bodove moraju prethodno da se akredituju u Zavodu za unapređenje vaspitanja i obrazovanja. Akreditacija se dobija na dve godine, a ZUOV svake druge godine objavljuje katalog  akreditovanih seminara, pa potom škole na osnovu ponude i cene seminara biraju šta će realizovati, odnosno čemu će nastavnici prisustvovati. Na ovom mestu u celu igru ulazi novac.

Cogito, tezgo sum

U katalogu za školske godine 2012/13. i 2013/14. nalaze se odobreni seminari podeljeni na 18 oblasti. Za stručnu oblast Srpski jezik i književnost akreditovana su 32 seminara, od kojih četiri realizuju dve izdavačke kuće; ovi su seminari svedeni na promociju udžbeničkih kompleta, pa se prisustvo promocijama nagrađuje potvrdama o stručnom usavršavanju u trajanju od 8 sati! Od preostalih programa čak 13 seminara realizuju profesori Filološkog fakulteta (11 sa Beogradskog univerziteta, a po jedan sa Niškog i Kragujevačkog univerziteta).

Programi profesora sa beogradske katedre za književnost ostvaruju se sa adresa Društva za srpski jezik i književnost (5 seminara), Zadužbine Ilije Kolarca (3 seminara), Saveza slavističkih društava Srbije, Centra za stalno obrazovanje i evaluaciju Filološkog fakulteta u Beogradu, pa čak i Centra za talente iz Beograda. Dva preostala seminara sa ovog spiska organizuju se preko Regionalnog zavoda za stručno usavršavanje, ali je voditelj seminara osoba koja je zaposlena u školskoj upravi i u čijem je opisu radnog mesta da pomaže rad škola i nastavnika.

Seminari se najčešće organizuju vikendom, a oni sa sertifikatima od osam sati ponekad i petkom uveče. Predavači putuju po zemlji i seminare drže u školama koje su ih angažovale, što je za škole jeftinije jer plaćaju putne troškove i smeštaj samo za dva predavača, a ne za dvadeset do trideset nastavnika koji seminaru prisustvuju. Većina seminara napravljena je tako da bude prihvatljiva za što veći broj nastavnika i saradnika  u nastavi, pa se u ciljnu grupu najčešće stavljaju svi: od učitelja, pedagoga, nastavnika, profesora u srednjim stručnim školama i gimnazijama do direktora i bibliotekara.

Neretko se prvi sat seminara šablonski koristi za upoznavanje i predstavljanje, čak i onda kada su svi učesnici seminara zaposleni u istoj školi, a predavači su bivši nastavnici  i svi se međusobno poznaju. Bitno je zadovoljiti formu, a zbog toga je većina seminara napravljenih za raznolike ciljne grupe veoma neujednačena i bez jasnijeg smisla.

Laža i parambalaža

Dva su primera zanimljiva za razumevanje do kog su nivoa banalizovani, obesmišljeni, ali i komercijalizovani programi stručnog usavršavanja.

Pod brojem 633, u oblasti prirodne nauke, akreditovan je seminar Ambalaža, otpad, reciklaža. Seminar realizuju Visoka tehnička škola strukovnih studija iz Zrenjanina i tamošnje Hemijsko dru{tvo. Seminar traje dva dana, pa se za njega dobija potvrda o 16 sati stručnog usavršavanja (16 bodova). Kao ciljna grupa navodi se 14 različitih pozicija  u obrazovnom sistemu, od vaspitača u predškolskim ustanovama, učitelja, nastavnika, stručnih saradnika do direktora i medicinskih sestara-vaspitača. I svi će oni na istom seminaru ostvariti ciljeve koji se navode u kataloškom opisu seminara. A opšti cilj je: upoznavanje nastavnog osoblja sa pojmom ambalaže, njene funkcije, dobijanja, upravljanja ambalažnim otpadom, posebno reciklažom. Specifični cilj je još zanimljiviji: osposobljavanje nastavnika da među decom, uz inkluziju učenika sa smetnjama u razvoju, promovišu zaštitu životne sredine izborom ekološke ambalaže.

Kako ovo izgleda u praksi? Dovoljno je da nastavnik ima dobru volju da putuje tokom prolećnog raspusta i da uplati 165 eura nekoj turističkoj organizaciji za šestodnevno autobusko putovanje do Riminija, uz mnoštvo ponuđenih fakultativnih izleta, koji uključuju i posetu velikom outlet centru Palmanova sa preko 90 prodavnica gde se pruža mogućnost za nezaboravan šoping. Naš nastavnik u tom slučaju treba da se opredeli za agenciju Ivon Travel, koja je svoju turističku ponudu nazvala VI seminar prosvetnih radnika u Riminiju, a čiji treći dan izgleda ovako:

Doručak. Odlazak na predavanje. Nakon predavanja, mogućnost odlaska grupe za San Marino, obilazak jedne od najmanjih i najstarijih država na svetu: Porta san Frančesko, Garibaldijev trg, Bazilika Sv.Martina, kule Gvajta i Česta... Slobodno vreme u San Marinu za obilazak i šoping... Povratak u Rimini. Večera. Mogućnost odlaska u neki od mnogobrojnih klubova, restorana ili diskoteka u Riminiju... Noćenje.

Svi ostali dani se ne razlikuju od tipične turističke ponude za prolećno putovanje u Rimini.

Nije jasno kojom magijom se u ovakav dan spakuje 16 sati stručne edukacije o reciklaži i ambalaži, pa  još i o inkluziji učenika sa smetnjama u razvoju.

Šoping kao stručno usavršavanje

Ako je naš nastavnik raspoložen da izdvoji nešto više novca, može za 289 eura da ode i do Pariza po potvrdu o 16 sati stručnog  usavršavanja. U okviru sedmodnevnog putovanja u Pariz, peti dan izgleda ovako:

Doručak. Seminar – predavanje. Nakon doručka mogućnost odlaska u muzej Versales. Obilazak najpoznatijeg dvorca na svetu koga su za svoje uživanje gradili kraljevi Francuske. Individualno razgledanje dvorca Louisa XIV savršenog primera francuskog baroka. Preporučujemo šetnju elegantnim parkovima. Povratak u Paris. Posle podne fakultativni odlazak u muzej LOUVRE, najveću muzejsku zbirku na svetu, sa neprocenjivom kolekcijom i remek-delima drevnih kultura i najpoznatijih umetnika svih vremena – Mona Lisa... U večernjim satima fakultativna jednosatna plovidba rekom Senom panoramskim brodićem, a nakon koje sledi fakultativna poseta LE TOUR EIFFEL, uz panoramu Pariza noću... Povratak u hotel. Noćenje.

Prema Pravilniku o stalnom stručnom usavršavanju i sticanju zvanja nastavika, vaspitača i stručnih saradnika, objavljenom u Službenom glasniku Republike Srbije br. 13/2012, onaj ko realizuje program stručnog usavršavanja dužan je da izvodi obuke pod uslovima i na način pod kojim je program odobren i da Zavodu dostavi podatke o održanoj obuci u formatu koji odredi Zavod. Takođe je organizator dužan da ZUOV-u dostavi izveštaj i spisak učesnika seminara.

Zanimljivo je zamisliti kako izgleda taj izveštaj, osobito ako se ima u vidu da prema ovom Pravilniku jedan dan seminara može obezbediti maksimalno 8 bodova (sati). Kako Ivon-travel, zrenjaninska visoka škola i društvo (al)hemičara u jedno predavanje spakuju dva radna dana, to zaista nije poznato. I kako se u tom izveštaju objašnjava pedagoški značaj posete outlet šoping centru sa preko 90 prodavnica.

Zanimljivo je da su prošlogodišnji programi Ivon-travela promenili ime, ali ne i strukturu. U 2013. se putovalo na  SAJMOVE obrazovanja, a onda su se u 2014. sajmovi pretvorili u SEMINARE. Možda zato što u članu 19 Pravilnika o stručnom usavršavanju stoji da stručno ili studijsko putovanje nastavnika, vaspitača i stručnog saradnika ne podleže prijavljivanju i odobravanju od strane Zavoda, odnosno Pedagoškog zavoda, pa se ovako nastavnicima i šoping može priznati kao stručno usavršavanje. Valjalo bi razmisliti  zašto je neophodno dobiti odobrenje od ZUOV-a za svaku tribinu, savetovanje, okrugli sto, ali ne i za studijska putovanja. Za studijska putovanja izveštaj se podnosi ustanovi koja upućuje nastavnika na studijsko putovanje. Možda se radi o taktičkoj igri: ako nastavnicima zapušimo usta šopingom, neće postavljati pitanja o kvalitetu predavanja?

Šta će ti diploma ako nemaš agendu i blokić?

Još jedan zanimljiv primer manipulacije sistemom stručnog  usavršavanja prosvetnih radnika odvija se na Filološkom fakultetu, odnosno u esnafskom udruženju nastavika književnosti i srpskog jezika (Društvo za srpski jezik i književnost). Republički zimski seminar akreditovan je pod  brojem 791, traje tri dana i vredi 18 bodova. Autor i koordinator programa je predsednik Društva, a kao realizatori pojavljuju se isključivo profesori Katedre za književnost i srpski jezik Filološkog fakulteta. Januarski zimski seminar održava se na Filološkom fakultetu od 1960. godine i strukturno je neznatno izmenjen, a tradicionalno se organizuje u vreme zimskog raspusta. Nije dostupna informacija o broju učesnika seminara održanog januara 2014, ali se na sajtu Društva može naći informacija da je zbog velikog broja zaineresovanih produženo vreme predviđeno za registraciju učesnika.

Prvog seminarskog jutra Sala heroja, najveća sala na Filološkom fakultetu, bila je prepuna, a prema informacijama koje su se pojavile prilikom rekonstrukcije ove sale, ona može da primi 1200 slušalaca. Ta činjenica je važna zato što se popodnevne seminarske aktivnosti odvijaju u deset manjih grupa raspoređenih po fakultetskim učionicama, od kojih većina ne može da primi više od 50 slušalaca. Iz ovoga  se može zaključiti da organizator ne računa na prijavljene učesnike i nije nikakav problem što će više od polovine nastavnika otići u šetnju Beogradom ili u tradicionalni postnovogodišnji šoping. Njima zapravo nije važno ko i koliko prati šta se na seminaru zbiva, važno je samo na početku imati potvrdu da je škola (ili pojedinac) uplatila kotizaciju od 4500 dinara. Za taj novac dobijete seminarsku torbu i agendu, blokić i časopis koji izdaje Društvo. Tu se obaveza svakog učesnika završava. Potrebno je i na kraju trećeg dana otići po potvrdu, ali to može neko da uradi za vas, kao što je mogao da vas prijavi i prvog dana. Za esnafsko udruženje nastavnika učesnici seminara su očito samo brojevi i sredstvo da se do novca dođe. Sadržaj aktivnosti seminara potvrđuje ovu tezu.

Gaža i reciklaža

U procesu katalogizacije od autora seminara zahteva se da detaljno opišu aktivnosti i sadržaj koji će ponuditi učesnicima. Za Republički seminar navedeno je: 

Aktuelne teme iz oblasti srpskog jezika, književnosti i jezičke kulture. Na januarskom seminaru 2014. te aktuelne teme bile su:

–   Branko Miljković i srpski simbolizam

–   Dva veka Vukove Pismenice

–  Komentari Komentara: o prirodi i funkciji komentara Miloša Crnjaskog u delu Lirika Itake (1959)

–   Komparativno proučavanje likova u usmenoj i pisanoj književnosti

–   Marko Kraljević i Kosovski boj u našoj narodnoj epici i istoriji

–   Osobenosti Nušićeve komediografske strukture

Osim što svoje kolege nastavnike i škole u kojima oni rade rukovodstvo Društva za srpski jezik i književnost doživljava isključivo kao resurs za prikupljanje novca, ono kao organizator Republičkog  seminara pokazuje neverovatnu aroganciju i ponižava učesnike nudeći im predavanja pripremljena za studente dodiplomskih studija. Na taj način profesori Filološkog  fakulteta i njihovi saradnici demonstriraju ili nezainteresovanost ili nepoverenje u znanje koje nastavnici kao nekadašnji studenti imaju. Da nije tako, prepoznali bi da je za nastavnike književnosti uvredljivo početi predavanje o značajnom piscu srpskog romantizma informacijom o mestu i godini njegovog rođenja. Ali ovaj seminar očito je važan za Društvo za srpski jezik i za izdavače udžbenika koji u auli Filološkog fakulteta naprave pravi mali vašar (štandovi, promoteri, pokloni i sve što ide uz takvu vrstu prodaje).

Licenca za turpijanje

Još je jedan  detalj  zanimljiv. Na stranici Kataloga na kojoj se opisuje sadržaj seminara broj 791, kao broj učesnika stoji 30. I najneupućeniji prolaznik pored Filološkog fakulteta primetiće da je učesnika mnogo više, verovatno oko 1200 (puna Sala heroja). U propozicijama ZUOV-a navodi se da je maksimalan broj učesnika seminara 30. Ukoliko je učesnika više, onda se skup može akreditovati samo kao naučni skup, konferencija, okrugli sto, stručni skup i sl., a to donosi maksimalno jedan bod po danu. Da Republički seminar donosi samo 3 boda, verovatno ne bi bilo ovoliko nastavnika spremnih da ni za šta odvoje tri dana i 4.500 dinara školskog novca. Samo je pitanje kako se 1200 ljudi pretvori u 30 u izveštaju koji moraju poslati ZUOV-u. Verovatno na isti način na koji se poseta outlet centru opiše kao predavanje o reciklaži i turističko putovanje pretvori u seminar.

Ali najvažnije pitanje je zašto nastavnici šute i pristaju na ovakvo ponižavanje. Nespremni da se pobune, oni verovatno kalkulišu da je bolje nestati sa trodnevnog fabričkog seminara, na kome se izgubiš u masi, nego sedeti u školi na seminaru sa koga se ne može pobeći a da te ne primete i slušati po ko zna koji put o nečemu što nikakvog smisla nema, poput metodologije učenja prvih slova, koja gimnazijskim profesorima nije važna, jer još uvek nemaju đake koji ne umeju da čitaju.

Nespremni da se pobune protiv besmislenog i uvredljivog birokratskog sistema, profesori sagnu glavu i gledaju da završe nešto korisno dok predavači rade tezgu: turpijaju nokte, ispunjavaju tikete, odgovaraju na poštu.  Sa tako spasenim samopoštovanjem i obnovljenom licencom u ponedeljak će nadahnuto recitovati Svetle grobove.

“A ko behu oni divi

Koji su te napred zvali,

Koji su te ojačali,

Koji su ti krila dali?”

– “To bejahu ideali!

Bez njih nema više leta

Nad oblakom mraka gusta,

Bez njih bi se malaksalo,

Bez njih bi se brzo palo,

Svet bi bio grob bez cveta,

život prazan – mladost pusta!”  

(Tekst je prvobitno objavljen u štampanom Školegijumu broj 7. Potražite Školegijum na trafikama.)

Ako vam se svidio tekst Ružice Marjanović, zanimaće vas i drugi tekstovi iz rubrike "Nastavnička pitanja":

Interna maltura

Igre gladi u školi

Građa za dilanje

...i mnogi drugi.

Ko čita, ne skita!                  

Najnovije

O odlučivanju u školama

Ko je pozicija, a ko opozicija u zbornici

Nusret Ahmetović

Konkurs za posao u osnovnim i srednjim školama u Tuzlanskom kantonu

Diskriminatoran pravilnik i dalje na snazi

Anisa Mahmutović

Vrednovanje škola u Tuzlanskom kantonu

U eri e-dnevnika, pišimo olovkom

Smiljana Vovna

Inkluzivno obrazovanje iz perspektive nastavnice

Djeca s teškoćama sada nemaju ni obrazovanje ni rehabilitaciju

Nura Varcar

Drugi strani jezik u školama Tuzlanskog kantona

Francuski i može i ne može, ali turski može svakako

Smiljana Vovna