Dom kulture - druga škola

Kroz pozorište, o pozorištu!

06.10.2014

“Šta se derete, niste u kinu!?”, čuje se hostesa u Narodnom pozorištu, ukazujući da je kino bolje mjesto za dernjavu.

 

Možda smo, osim hostese, zakasnili odgojiti nastavnike i roditelje te djece koja hrskaju čips u teatarskoj tišini, ali neke se sredine odbijaju uključiti u to kašnjenje. Već petu godinu zaredom Javna ustanova za kulturu i obrazovanje u Kaknju u saradnji sa Bosanskim narodnim pozorištem Zenica organizira Školu glume za učenike osnovnih i srednjih škola.

Na vrijeme,  rekli bismo – dramski odgoj osnovnoškolaca i srednjoškolaca!

Škola se direktno oslanja na iskustva, te plan i program po kojem godinama radi Dramski studio Dječije, omladinske i lutkarske scene BNP Zenica.

Nastava se odvija od januara do juna i kroz kakanjski dramski studio do sada je prošlo oko 120 djece.

Rad u Dramskom studiju se sastoji od četiri osnovna modula: scenski govor, scenski pokret, animacija i gluma. Svaki od njih ima fond od 20 sati koji se realiziraju tokom mjesec dana. Zadnji je gluma i fond je oko 80 sati, ali u njega pored osnovnih vježbi za koncentraciju, maštu, radnju, sukob... ulazi i priprema predstave koja je, zapravo, završni ispit, kaže Miroljub Mijatović, voditelj škole, teatrolog, dramski pedagog, glumac i rukovodilac Omladinske i dječije scene u BNP Zenica.

U oskudnom dramskom odgoju kroz obavezno obrazovanje, ova škola glume trebala bi djeci proširiti znanje iz oblasti pozorišne umjetnosti. Trebala bi, ako ništa, naučiti ih pozorišnom bontonu, a ako neko od njih i zavoli daske koje život znače, tim bolje.

Rezultati su gotovo uvijek iznenađujući a mališani sretni, zadovoljni i nasmijani.

Na kraju  ciklusa  djeca  igraju  predstavu koju su pripremila, a neke dožive i po desetak repriza. Prošlogodišnja predstava Pipi Duga Čarapa učestvovala je na V smotri dramskog stvaralaštva obdaništa i škola Zeničko-dobojskog kantona i dobila dvije nagrade: najbolja ženska uloga i najbolja predstava.

Akteri o svom iskustvu kažu:

Saša Vasiljević:  Stekao sam veliko znanje o pozorištu i glumi i veoma sam ponosan na to. A najviše mi se dopalo to kako su nam probe uvijek jako vesele i razigrane.

Ines Delibašić: Meni se najviše dopalo to što sam mogla da iskažem svoj talenat i što sam mogla da se družim sa prijateljima. A bilo mi je teško učiti tekst, i postavljanje scena...

Dramski pedagozi i teatarski djelatnici ističu kako dramska aktivnost pomaže djetetu u sljedećem:

  1. da izrazi i razvije svoje osjećaje, sklonosti, sposobnosti i stavove,
  2. da razvije govorne i izražajne sposobnosti i vještine,
  3. da razvije maštu i stvaralačnost,
  4. da razvije motoričke sposobnosti i “govor tijela”,
  5. da stekne i razvije društvenu svijest i njezine sastavnice: (samo)kritičnost, odgovornost i snošljivost,
  6. da razvije humana moralna uvjerenja,
  7. da stekne sigurnost i samopouzdanje,
  8. da razumije međuljudske odnose i ponašanje,
  9. da se dijete nauči sarađivati, cijeniti sebe i druge jer tako stječe priznanje drugih.

Hana Bjelopoljak: Volim pozorište jer se opustim na sceni, i volim kada te ljudi dođu i gledaju, i volim to što se družimo.

Ena Sikira: Meni ništa nije bilo teško, s radošću sam učila tekst, i shvatila sam da trebam biti ponosna na  sebe što sam u svemu ovome učestvovala.

Edna Brkić: Ja sam naučila da nikada ne treba da odustajem od svojih snova, da će se oni ispuniti i da se trebam uvijek truditi za bolji cilj. Drago mi je što sam glumila u puno predstava i što sam na kraju dobila nagradu.

Sajra Čaluk: Najviše mi se dopalo to što sam savladala strah i što sam napokon naučila da glasno pričam.

Zadnji susret u školi glume svake godine je posvećen dodjeli diploma, kaže Mijatović dodajući da je krajnji cilj škole odgojiti buduće teatarske gledaoce i uživaoce teatarske umjetnosti koji će znati šta žele pogledati. Mislim da svake godine povećavamo tu vojsku čiji su estetski zahtjevi, kada je dramska umjetnost u pitanju, sve veći i veći.

Neki su s nama već godinama, a uvijek ima i veliki broj novih. Dramski odgoj nema za svoj isključivi cilj profesionalno bavljenje dramskom umjetnošću, ali ko zna, možda se upravo u nekom od kakanjske djece kriju budući prvaci drame.

Damir Dado Čobo jedan je od njih. Bio je polaznik kakanjske škole glume, a danas studira glumu u SAD-u.

Na čelu sa Miroljubom Mijatovićem, koji je jedan od najboljih mentora za rad sa djecom i tinejdžerima, ja sam shvatio da je upravo scenska umjetnost i teatar ono čime se ja želim baviti u svom daljnjem životu. Miroljub, slobodno ga mogu nazvati imenom jer je on prije svega bio naš prijatelj a zatim mentor i reditelj, nije dozvolio da se škola glume na kraju svede samo na scensku umjetnost nego i na samo oblikovanje naše sposobnosti te karaktera. Ovo sve je meni dalo još veću želju za nastavkom glumačke te općenito umjetničke karijere.  Sada studiram glumu i režiju u SAD-u na jednom od prestižnih koledža, većinom zahvaljujući Miroljubu Mijatoviću iškoli glume”, kaže Damir Čobo. I dodaje:

Možda će neki ovo nazvati pretjerivanjem, ali ja slobodno mogu reći da sam kao osnovac i srednjoškolac više uspio naučiti o sebi i društvu na časovima škole glume nego u školama. Nismo bili programirani, nismo bili ograničeni, bili smo tu zbog sebe i sa željom da naučimo nešto novo.

Svi zainteresirani osnovnoškolci i srednjoškolci za Školu glume mogu se prijaviti direktno u prostorijama kakanjskog Doma  kulture. Časovi se održavaju jednom sedmično u trajanju od 2-3 sata, bez hostesa koje viču kao da su u kinu.

(Tekst je prvobitno objavljen u štampanom Školegijumu broj 7. Potražite Školegijum na trafikama.) 

Ajdin Tinjak i Marko Ban