Dnevnik nastavnika

Moj nemjerljivi doprinos obrazovanju

08.10.2014

On je opet kandidat, nosilac liste SDP-a za Parlament FBiH, ja sam i dalje nosilac zadaćnica i đačkih problema. On se usiljeno smješka sa predizbornih brošura tražeći glasove da može dići još jedan kredit, kupiti još bolji auto, useliti u još veći stan, zaimati još više zemlje.

Izvor: Omnibus

Rođeni smo iste godine – 1979., on u januaru, ja u decembru. Srednju školu smo završili 1998. Studirali smo u Sarajevu - on je 2005. diplomirao na Fakultetu političkih nauka, ja na Filozofskom fakultetu 2004. godine. Iste godine počinjem raditi u osnovnoj školi, on radi već od 2001. godine; studira i radi. Ja primam kredit Vlade Zeničko-dobojskog kantona (150 KM mjesečno), on prima plaću i paušal u Parlamentu BiH – 2.100 KM mjesečno. I naredne četiri godine – do 2006. radi u Parlamentu, ovaj put Federacije BiH, plaća mu je nešto manja – 1.750 KM. No, 2006. kada je opet izabran kao zastupnik u istom parlamentu, mjesečna primanja značajno rastu - 3.229 KM, a u međuvremenu se ženi i supruga zarađuje plaću u školi – tada 843 KM. Toliko iznosi i moja plaća te godine. Moja supruga zarađuje manje jer nema punu normu časova u školi 2006. godine. Već 2010. plaća u školi je veća – i njegova supruga, moja supruga i ja zarađujemo mjesečno po 980 KM. On zarađuje 3.371 KM i u međuvremenu je postao ministar u Vladi Federacije BiH. On je Damir Mašić, visoki funkcioner SDP-a, ja sam anonimni nastavnik u osnovnoj školi.

Trenutno, on živi u općini Novi Grad, u stanu vrijednosti 135.000 KM, ima zemljište u Binježevu u vrijednosti 12.000 KM i jedan je od četvero vlasnika nekakvog puta. (Izvor: CIN) Ja sam podstanar u općini Novi Grad. Ministar ima još 90.000 KM kredita da otplati, ja samo 20.000; vozim opel astru staru 14 godina, on suprugin auto – Peugeot 308 (vrijednost 12.000 KM). On ima pravo na službeno auto i vozača 24 sata dnevno (Uredba), ja na gradski tramvaj. On ima sina, ja kćerku.

On o mom radu misli sve najbolje. (Ja o njegovom mislim sve najgore. Razlozi su ovdje.) U ovogodišnjoj čestitki povodom Dana nastavnika (zajedno sa federalnim šefovima sindikata osnovnog i srednjeg obrazovanja), odaje mi priznanje:

Biti prosvjetni radnik i odgajatelj je puno više od zvanja i posla (...) Vaša uloga u odgoju i obrazovanju mladih naraštaja za sve životne izazove  je nemjerljiva, a važnost vašeg posla i svakodnevnog rada ogromna, kako za budućnost našeg obrazovanja tako i za napredak cjelokupne zajednice i društva.

To što on zove nemjerljivim i ogromnim, zahvaljujući CIN-u, ipak je mjerljivo. Moja nemjerljivost i ogromnost manje su četiri puta od njegove (njegova je godišnja plaća 40.452, a moja 11.760).

On je opet kandidat, nosilac liste SDP-a za Parlament FBiH, ja sam i dalje nosilac zadaćnica i đačkih problema. On se usiljeno smješka sa predizbornih brošura tražeći glasove da može dići još jedan kredit, kupiti još bolji auto, useliti u još veći stan, zaimati još više zemlje.

Ja se nisam kandidovao. Ali možete glasati za mene.

Tako što nećete za njega.

Čitajte i druge nastavničke dnevnike:

Prenesi me nježno

 Ko čita, ne skita! 

N. Ibrahimović