Moj odgovor NJEMU – Fantomu

Dopis moralnih patuljaka (ili kako u Ministarstvu obrazovanja ne znaju čitati)

12.12.2014

Reakcija Namira Ibrahimovića na dopis iz Ministarstva za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo

Sredinom oktobra objavio sam osvrt na eksternu maturu u Kantonu Sarajevo u štampanom izdanju Školegijuma pod naslovom „Eksperiment koji se oteo kontroli“.  Na zvaničnu e-mail adresu Školegijuma, skoro dva mjeseca nakon što se 9. broj Školegijuma pojavio na trafikama, stigla je Reakcija Ministarstva za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo (MONKS). 

Dopis je poslan na Školegijum, a adresiran na direktoricu OŠ „Safvet-beg Bašagić“ i mene kao zaposlenika te škole. Direktorica škole nema nikakve veze s člankom niti se u članku igdje vidi veza škole u kojoj radim sa činjenicama, stavovima i komentarima o eksternoj maturi. Tekst sam objavio kao Namir Ibrahimović, građanin, koji ima pravo na slobodno mišljenje i stav, dok je Reakcija poslana nastavniku Namiru Ibrahimoviću. Već mjesecima nema ministra u MONKS-u (nakon odlaska Marjanovića), Reakciju „za ministra“ kojeg nema potpisuje sekretar Ljiljana Prelčec. Koji službenik MONKS-a je stvarni autor / stvarna autorica reakcije ne znamo, ali pošto je državna službenica i činovnica MONKS-a Lamija Husić ujedno i predsjednica Kantonalne komisije za eksternu maturu, vjerujem da je ona autorica, a svi drugi službenici da su potpisnici ove sramne i kukavičke Reakcije, skrivene iza pečata krovne institucije obrazovanja u Kantonu Sarajevo, kojom se želi osporiti moje pravo da mislim i javno iznosim stavove. U ovom odgovoru obraćat su se Ministarstvu kao fantomskom tijelu koje ne zna ni čitati tekstove na koje reaguje ni pisati reakciju kojom odgovaraju na njima sporna dva dijela u objavljenom tekstu priznajući desetak mnogo većih problema koje je iznjedrila posljednja eksterna matura. Fantomsko tijelo valjda zna na koga se to odnosi.

Dakle, ono (Ministarstvo) tvrdi da su ogromne „količine neznanja iskazane u ovom članku“ i navode sljedeće:

1) „Komentar koji se odnosi na nedovoljan procenat od 30%, koliko se u Odluci sa kriterijima  za upis u prvi razred srednje škole, boduju rezultati eksterne mature, upravo pokazuje visok nivo nepoznavanja ove problematike. Pa zar je gotovo 1/3 od ukupnog broja bodova potrebnih za upis u prvi razred srednje škole, nedovoljna, a odnosi se na rezultate eksterne mature?? Preporučujemo autoru članka da pomno analizira Odluku sa kriterijima za upis učenika u prvi razred škole u školskoj 2014/2015. godini.“

U uvodnom dijelu teksta iznio sam vlastiti stav, sumnju da li je potrebno pokretati glomazni aparat neučinkovite eksterne mature ako to nosi do 30 % bodova potrebnih za upis u srednju školu. Taj stav nema veze sa znanjem (u ovom dijelu teksta znanje nam je zajedničko – slažemo se da je skoro trećina bodova za upis u srednju školu osigurana na eksternoj maturi). Ako Ministarstvo pažljivo pročita tekst, vidjet će da za ovu „problematiku“ navodim i link sa stranice Ministarstva. Ministarstvo ne osporava moje znanje, nego moje pravo da imam stav suprotan Ministarstvu. Time jedno kantonalno tijelo direktno krši moja ljudska i građanska prava i o tome ću obavijestiti i Kancelariju ombudsmena za ljudska prava FBiH kao i Helsinški komitet za ljudska prava.

2) „Podnaslov „Misterija broj 90" pokazuje još veću neupućenost autora članka i potpuno nepoznavanje legislative koja se odnosi na ovu problematiku.“

Dakle, postoji i više od „visokog nivoa nepoznavanja problematike“? No, Ministarstvo ne navodi legislativu koja se odnosi na ovu problematiku. Podsjećam, kao građanin Kantona, nastavnik u osnovnom obrazovanju i autor Školegijuma, pitao sam šta se desilo s 90 učenika koji se nisu našli u finalnom junskom Izvještaju; o njima se na stranicama Ministarstva nigdje ne govori – jesu li polagali, kad, ako jesu, koje su rezultate postigli...

Ministarstvo predlaže: „Preporučujemo da je potrebno detaljno analizirati Pravilnik o polaganju eksterne matrure čime bi se moglo izbjeći iznošenje netačnih informacija.“

Evo, odmah. Neupućeni autor članka je opet češljao Zakon i Pravilnik o polaganju eksterne mature i našao da Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju u članu 25, stav 6 kaže: „Na kraju devetog razreda utvrđuje se obaveza polaganja eksterne mature u skladu s pravilnikom koji donosi ministar.“ U Pravilniku o polaganju eksterne mature, član 16, stav 4, stoji: „Učenik koji je na kraju devetog razreda upućen na popravni iz dva predmeta, popravni ispit može polagati u augustu, a nakon što položi popravni ispit, može polagati maturu u augustovskom roku.“ Augustovskog roka prošle školske godine nije bilo. Ponavljam pitanje iz spornog teksta, fantomskom Ministarstvu: kad će ovih 90 đaka polagati maturu? Ili je ta naknadna matura fantomska, a ono „može polagati“ iz Pravilnika u praksi znači „neće polagati“?

U tekstu sam također iznio zapažanje da su pitanja iz pojedinih predmeta odvojena, nemaju dodira jedna s drugima, nepovezana su. Rekao sam: „kao da se predmetne komisije nisu nikad sastale“. Ministarstvo, pak, piše: „Sve predmetne komisije su se u nekoliko navrata sastajale i rješavale sve nejasnoće sa članovima Kantonalne maturalne komisije.“ Dodajem – bolje bi bilo da se nisu sastajale kad nisu mogle ponuditi pitanja koja bi imala međupredmetnu korelaciju. Nigdje nisam tvrdio da se predmetne komisije nisu sastale, nego sam na osnovu ispitnih pitanja iz većine predmeta na eksternoj maturi donio zaključak da to izgleda kao da se nisu sastajale. Da li je sada jasnije?

„Pošto je više nego očigledno da autor članka nije upoznat da obrazovni ishodi koji su navedeni za svaki predmet, sadrže nastavno gradivo (nastavne teme/nastavne jedinice) iz kojih se učenici trebaju pripremati za eksternu maturu, izražavamo zabrinutost na koji je način i da li je uopšte autor ovog članka na ispravan način uputio učenike u ovu problematiku.“

Nek ne brine, drago Ministarstvo – za razliku od njega, nastavnik zna šta mu je posao. Na prvoj eksternoj maturi bili su i đaci kojima sam od VI do IX razreda predavao Bosanski, hrvatski, srpski jezik i književnost, i  njihova prosječna ocjena je bila veća od prosječne kantonalne ocjene. Zabrinutost vam je bezrazložna. To što ja mislim loše o eksternoj maturi koju Ministarstvo dvije godine provodi, ne znači da ne činim sve kako bi đaci ostvarili što je bolji mogući rezultat. Kako bi Ministarstvo reklo – nek neko od službenika propita malo tu problematiku, nije teško a i ne traje dugo. Kao član školske komisije insistirao sam na dosljednom poštivanju Pravilnika (mogu potvrdi drugi članovi školskih komisija s kojima sam radio) i ispravljao propuste u nepoštivanju procedure. Da opet ne bi bilo zabune i da opet Ministarstvo ne adresira na pogrešnu osobu – nijednom nisam bio član komisije u školi u kojoj radim, već u drugim školama. Ministarstvo obrazovanja očigledno ne zna šta su ishodi. Ne govorimo o istom. Ishodi znanja u katalozima (koje i navodim kao manjkavosti kompletne eksterne mature, jer od đaka traže samo reprodukciju) nisu ishodi koje bi svršenici osnovnog obrazovanja trebali imati. No, ne mislim Ministarstvu obrazovanja objašnjavati ono što bi njegovi službenici po službenoj dužnosti o osnovnim obrazovnim pojmovima trebali znati. Da je Ministarstvo čitalo tekst do kraja, valjda bi shvatilo na koje ishode mislim.

E, sad smo došli do stvarnog problema: kao reklama za štampano izdanje 9. broja Školegijuma na portalu postavljena je samo prva od tri stranice mog teksta. Sve zamjerke Ministarstva odnose se na stavove i činjenice iznesene u tom dijelu članka. Dvije su mogućnosti – ili Ministarstvo nije pročitalo cijeli tekst ili su saglasni sa svim navedenim propustima eksterne mature koje sam naveo kasnije u tekstu. Ako je činovnicima Ministarstva mnogo izdvojiti 5 KM za Školegijum, jedine novine koje se kritički bave obrazovanjem, s ciljem da doprinesu njegovom kvalitetu, redakcija će ubuduće dostavljati besplatne primjerke svakom zaposleniku Ministarstva koji se javi kao potpisnik Reakcije na koju ovdje odgovaram. Zauhar je 20 KM godišnje. Ko će?  

Podsjećam Ministarstvo na dijelove teksta koji su ostali bez njihove zamjerke:

  • loša ispitna pitanja koja isključivo vrednuju znanje đaka s osnovnog nivoa, nivoa reprodukcije;
  • glomazna administracija u kojoj se tek naslućuje ko šta radi;
  • nedoumice u rješenjima koja se školama dostavljaju nakon što ispit iz nekog predmeta počne (treba li priznati i nešto što nije navedeno u rješenju, a nastavnik zna da je tačno);

– predmetni nastavnici morali i ove godine ponovo ispravljati ispravljene testove i ponovo zbrajati bodove zbog usmenih telefonskih instrukcija savjetnika iz PPZ-a i to su ispravljali samo u školama koje su dobile usmene instrukcije (naprimjer, u pojedinim školama su tokom ispravljanja testova iz BHS jezika i književnosti nastavnici priznavali odgovor I palEtalizacija, a drugi isključivo I palAtalizacija) te tako odustali od jednakosti bodovanja i vrednovanja koja važi za sve maturante;

  • nastavnik historije zaposlen u osnovnoj školi kreirao maturski test za sve osnovce u kantonu i njegovi đaci su postigli najbolji rezultat (Školegijum je o tome detaljnije pisao);
  • ni prije početka školske 2014/15. godine nisu predstavljeni detaljniji rezultati, nisu date upute maturantima šta ih to očekuje u junu, hoće li moći izabrati još poneki predmet ili će sve biti isto kao i ove godine.

Hvala Ministarstvu što je priznalo propuste zbog kojih bi neki službenik, odgovoran za eksternu maturu, trebao dobiti otkaz ili makar premještaj na poslove koji su, da se poslužim birokratskim rječnikom, manje složeni i ne tiču se hiljada đaka u Kantonu.

Način na koji Ministarstvo piše Dopis, skrivajući se iza potpisa sekretara Ministarstva, zabrinjavajući je. Nejasne administrativne rečenice, u kojima se subjekat gubi nekoliko puta u rečenici, insinuacije koje su zasnovane na ličnim stavovima odjevenim u odijelo kantonalne službe, dovode nas do pitanja – kako mi uopće imamo ikakvo obrazovanje u Kantonu Sarajevo kad su mu ovo službenici. Primjeri:

Zašto je ovaj dopis Ministarstva naslovljen osim na autora članka i na direktoricu škole, je zbog činjenice da izricanjem potpuno neutemeljenih i neprovjerenih informacija, vlastitih opažanja, koja nemaju uporište u zakonskim i podzakonskim aktima koja reguliraju ovo pitanje, javnost se potpuno netačno informira. Činjenice da je imenovani autor članka, prilikom organiziranja eksterne mature, angažiran kao član školske komisije u nekoj drugoj osnovnoj školi, nas je takođe opredijelila da se obratimo na ovaj način.“ (istaknuo N.I.)

Osobine elementarne pismenosti ne sastoje se u poštivanju pravopisne norme (Ministarstvo nije sigurno kako da piše naziv škole kojoj se obraća – u zaglavlju je Safvet-beg Bašagić, u tekstu je Safvet beg Bašagić), već u jasnoći rečenog. Ministarstvo ovdje piše da se obraća direktorici škole u kojoj radim zbog činjenice da izricanjem potpuno neutemeljenih i neprovjerenih informacija javnost se potpuno netačno informira te u narednoj rečenici obraćanje direktorici škole u kojoj radim pravdaju time što sam bio angažiran u školskim komisijama za polaganje eksterne mature u drugim školama. Predlažem dragom Ministarstvu da napiše ovako: „Osim autoru članka i nastavniku zaposlenom u OŠ Safvet-beg Bašagić, obraćamo se i direktorici škole u kojoj radi jer bismo željeli nekako da ga ušutimo, a ne znamo kako osim da mu vi ne zaprijetite i ne ucijenite ga. Ne čitamo tekst u potpunosti, i to što čitamo, ne pročitamo, ali nam se ne sviđa to što piše jer misli drugačije od Ministarstva, ako smo dobro shvatili.“

Reakciju Ministarstvo završava rečenicom: „Kantonalna maturalna komisija stoji na raspolaganju za sva pitanja i dileme, ukoliko ih imate.“ Stanite, ko piše Reakciju: Ministarstvo ili Kantonalna komisija za eksternu maturu ili jedna osoba u ime i Ministarstva i Kantonalne komisije?

Bez obzira na to ko je pisao tekst, Ministarstvo ga je pečatiralo osramotivši se. Ne znam šta je gore – da reaguje na potpuno nepročitani tekst ili da ukazuje na propuste, za Ministarstvo, manje bitne od drugih, mnogo ozbiljnijih, izrečenih u mom tekstu. Također, pošto je Ministarstvo spomenulo i Kantonalnu komisiju za eksternu maturu, očekujem od članova da se ili ograde od Reakcije ili je podrže, da pokažu jesu li instrumentalizirani ili je ovo i njihov stav. Reakcija Ministarstva na tekst o eksternoj maturi govori najbolje o kantonalnom obrazovanju pa i samoj eksternoj maturi – oni koji ne znaju čitati niti jasno objasniti šta im smeta u pročitanom tekstu obavljaju odgovornu funkciju, donose propise i tumače ih. Ni u Ministarstvu ni u kompletnom obrazovnom sistemu nemamo djelatnike koji misle, koji stoje iza svog ja, potpisuju se i argumentuju stavove, nego imamo kukavice koje prijete institucijom, pogrešno adresiraju i vrlo sporo reaguju. Takvi djelatnici zaista ne mogu mijenjati obrazovanje u skladu s osam ključnih kompetencija Evropske komisije koje bi svaki obrazovani čovjek trebao imati. Bilo bi poželjno da su u Ministarstvu imali ključne kompetencije na umu kad su pisali obrazovne ishode za pojedine predmete.

Opet, odgovarajući na Reakciju, potpisujem se; ne skrivam se iza državne službe, komisija, škola. Stojim iza onoga što pišem. Pišem jasno, u prvom licu jednine. Iza mojih tekstova su sati čitanja i stručnog i ličnog usavršavanja. Argumenti su jedina sila koju razumijem i prihvatam. Sile argumenata u Reakciji Ministarstva nema, ali ima prisile da mislim glavušom Ministarstva. I ranijim tekstovima, kao i u ovom, zalažem se za iste vrijednosti za koje i na nastavi: za kritičko mišljenje, za pravo da se propituju autoriteti i odluke koje oni donose. Ministarstvo je služba i nastavnika i građana. Nisu nastavnici sluge Ministarstva. Službenici u Ministarstvu trebaju, prije svega, znati raditi svoj posao i raditi ga pravovremeno. Sve drugo je činjenje štete. Predlažem da Reakcija Ministarstva na tekst o eksternoj maturi bude ispitno pitanje za đake na narednoj eksternoj maturi. Da u njemu pronađu i isprave sve pravopisne, stilske, sintaksičke, logičke i moralne greške.

N. Ibrahimović