Kad tehnologija vlada učenicima

Halo! U školi sam

01.12.2011

Obrazovanje kaska za tehnološkim napretkom. Je li smartphone u učeničkim rukama samo dodatno sredstvo za ometanje nastave?

Školska zvona i mobiteli u školama zvone. Mobiteli su neizostavni dio đačke opreme. I ne mare što im to škola zabranjuje. Mobiteli im omogućavaju nedozvoljeno snimanje vršnjake na časovima i odmorima, pisanje poruka, slušanje muzike, zakazuju vršnjačke megdane, jaranima šalju kredit od “markicu-dvije”, a ponekad su, zbog vrijedne spravice u rukama, i meta nasilnika.

Kako se ponašaju škole?

Nastavnička vijeća donose odluke o zabrani donošenja i upotrebe mobitela na nastavi. Zaključuju da će mobitele privremeno oduzeti te da će isti biti vraćeni roditelju koji bi bio primoran da na taj način dođe u školu, odnosno na razgovor kod razrednika, pedagoga ili direktora. Kada se mobitel u školi ili na putu do škole otuđi, učenici mole za pomoć. Od dva zla tad se pokušava izabrat manje. Ako je zabrana, onda škola kaže: “lijepo smo vam rekli”, a opet kako ne ragirati kada je krađa u pitanju, i to u obrazovnoj instituciji. Tad nerijetko dođe i usplahireni roditelj koji želi ulogu detektiva, jer je ubijeđen da tačno zna ko je uzeo mobitel. Na roditeljskim sastancima ukazuje se u kakve sve nevolje mobitel može uvući dijete. Prilikom sprovođenja odluka o zabrani nošenja i upotrebe mobitela nema dosljednosti svih nastavnika. Ukoliko samo jedan nastavnik, tzv. nastavnik-raja, gleda učenicima kroz prste, sva priča pada u vodu. Sa mobitelima u školama muči se cijeli svijet. Nakon šokantnih snimaka o nasliju nastalim u školama, mnoge zemlje su zabranile upotrebu mobitela. U Japanu je približno 6000 incidenata zlostavljanja u 2007. godini povezano s mobilnim uređajima. Italija je prva evropska zemlja koja je zabranila upotrebu mobilnih telefona u školama. Francuzi za razlog zabrane navode smanjenje štetnosti elektromagnetskog zračenja na dječiji mozak. Zadarske škole sve više kupuju ometače za mobitele.

Ima li rješenja?

Zabranom postižemo željene efekte na kratke staze ili što bi etnopedagogija rekla “drži vodu dok majstori odu”. Moramo početi promišljati o dozvoljenoj upotrebi mobitela, tj. korištenju mobitela u obrazovne svrhe. Zahvaljujući tehnološkim rješenjima, mobiteli su postali mali kompjuteri koji mogu podržati jezične lekcije, prikazati animacije hemijskih procesa, mogu se koristiti za ankete i testiranje. Lekcije i vježbe iz engleskog jezika odavno su dostupne na mobilnim telefonima, postoji široka lepeza jezičnih mobilnih aplikacija, kao i softver za rječnike i frazeološke knjige da bi se poboljšala jezična sposobnost korisnika. Dozvoljena i edukativna upotreba mobitela mogla bi razviti kreativnost učenika te im pokazati kako se tehnologija može koristi. Saradnja Ministarstva obrazovanja i telekom operatera može rezultirati izgradnjom softeera namjenjenog za primjenu u učionici. Sve je veća kreativna upotrebe mobitela i u vannastavnim aktivnostima (snimanje edukativnih filmova pomoću mobitela, anketiranje učenika, građana…)

Ne smijemo biti nedostupni za nova promišljanja.

Esmir Salihović