Ova popularna igrica pruža nam novi način da budemo kreativni u učionici

Škola u doba Minecrafta

07.03.2015

U vrijeme kada je djeci računar i njegova upotreba bliža i jednostavnija nego alat koji se koristi u tradicionalnom školstvu, potrebno je pronaći načine kako da savremene tehnologije dospiju u nastavne planove i programe. Školegijum vam donosi primjer kako je najprodavanija računarska igrica postala korisna đacima pri savladavanju vještina poput kucanja, pisanja, računanja i upotrebe određenog programa, te razvoja svijesti o prostoru.

 

Kao i mnoga jedanaestogodišnja djeca u Teksasu, Ethan je u školi dobio zadatak da napravi prikaz bitke za Alamo. Đaci najčešće odluče da naprave dioramu od papira i štapića od sladoleda; Ethan je, međutim, od nastavnika dobio dozvolu da svoj projekat napravi pomoću Minecrafta, popularne igrice u kojoj gradite strukture od kockastih blokova. Otac mu je pomogao da u Minecraftu napravi video vodič tvrđave gdje se bitka desila, kao i popratna objašnjenja. Video su potom stavili na YouTube. Nekoliko minuta nakon početka, u Ethanovom videu počinje padati kiša, a on objašnjava da je to upravo ono što se desilo i tokom bitke za Alamo – padala je kiša. Njegovom ocu, ali i njegovom nastavniku, odmah je bilo jasno koliko je Ethan ustvari znao o bitci za Alamo, ali to možda ne bi saznali da nije dobio dozvolu da projekat ovako predstavi.

Minecraft je do današnjeg dana kupilo više od 18 miliona korisnika/ca, što je čini najprodavanijom kompjuterskom igricom svih vremena. Njena slobodna struktura jednako privlači i djecu i odrasle. Međutim, vremenom su nastavnici/e, roditelji i đaci otkrili kako se igrica može koristiti i u edukativne svrhe. Joel Levin, koji je radio kao učitelj, sa svojim je kolegama osnovao startup firmu TeacherGaming. Njen cilj je da Minecraft prilagodi i dovede u sve učionice na svijetu, kako bi nastavnicima/ama i đacima pomogla da kreativno pripremaju projekte i tako prevaziđu ograničenja sa kojima su se susretali koristeći tradicionalne metode.

Vidimo da nastavnici/e već žele koristiti ove igre u učionicama, kaže Levin. Ono što on i njegova firma pokušavaju uraditi jeste prilagoditi softver učionici, tako da i đaci i nastavnici/e u nastavi koriste softver koji je u isto vrijeme zabavan.

Levin, danas četrdesetogodišnjak sa bradicom, naočalama i kosom svezanom u rep, prvi put je igrao jednu od verzija ove igrice sa svojom petogodišnjom kćerkom 2010. godine. Tad se iznenadio koliko je ona naučila kroz igricu – sama je rješavala probleme koji su se pojavljivali, bila je u stanju razviti osjećaj za prostor unutar igre, a vještine čitanja i pisanja razvijala je brže kroz igru jer je željela komunicirati sa drugima koji su je u isto vrijeme igrali. U to vrijeme je predavao tehničko obrazovanje u jednoj privatnoj osnovnoj školi u New Yorku. Zbog toga je odlučio isprobati igru na svojim časovima, sa učenicima i učenicama drugog razreda. Za njega, koji je sam sebe doživljavao kao gejmera i koji je u to vrijeme radio u kompaniji koja je pružala usluge internet konekcije (prije velikog pada informatičkih, takozvanih dot-kom kompanija), korištenje Minecrafta u učionici predstavljalo je savršenu kombinaciju onoga čime se bavio i što ga je zanimalo.

Na početku je planirao koristiti Minecraft tokom jedne sedmice – na kraju ga je koristio čitavo polugodište. Đaci su učili kucati na računaru tako što su jedni sa drugima razgovarali u igrici. Također su naučili pretraživati internet koristeći Minecraft forume da bi pronašli određenu informaciju. Međutim, nije mu bilo jednostavno osmisliti ove časove – dosta bi vremena provodio prilagođavajući igru potrebama časa. Minecraft je igra sa otvorenim završetkom i prostorom kojem se ne nazire kraj, sa digitalno napravljenim resursima. U jednom od scenarija, skupljate te resurse i gradite sklonište, pravite alate i zaštitu kako biste imali osnovno za preživljavanje i borbu sa drugima. Međutim, čini se da je najpopularniji scenario onaj gdje možete dizajnirati stvari, kao što je funkcionalni računar ili recimo, iznova sagraditi kompletno područje Danske. S obzirom da se igra može igrati na mnogo načina, razumljivo je da je morao ograničiti neke aspekte kako bi osigurao sigurno okruženje koje će odgovarati dobi djece sa kojom je radio. Modificirao je igricu tako da se djeca nisu mogla međusobno boriti, te je geografski ograničio prostor unutar igrice, kako bi im bilo lakše pronaći put do centralne lokacije na kojoj je bila zgrada koju je koristio samo njihov razred. U to vrijeme još uvijek nije bio u dosluhu sa ostalim nastavnicima i nastavnicama koji su koristili istu igru u učionici, pa je sve kodirao sam.

Sve mu se to isplatilo. Ne samo da su njegovi đaci savladali vještine poput kucanja, pisanja, računanja ili upotrebe određenog programa, nego su na času vodili smislenu diskusiju o temama koje je inače učiteljima i učiteljicama jako komplikovano organizirati. Desilo se da u učionici počnemo diskusiju o tome na koji način se trebamo odnositi prema virtualnom prostoru u kojem se svi nalazimo. Posebice o mladima koji tek ulaze u svijet kompliciranih društvenih mreža. Da li svijet Minecrafta doživljavamo kao dijelom naše učionice? Da li se onda pravila koja poštujemo u pravoj učionici primjenjuju i na Minecraft serveru? I šta ako neko prekrši ta pravila? Ovo su neka od pitanja koje Levin postavlja na časovima koje on naziva digitalno građansko obrazovanje. Ovakve su diskusije inače rezervirane za starije razrede, gdje se smatra da su đaci već dobro upoznati sa društvenim mrežama, a ne za početne razrede osnovne škole, kada tek počinju koristiti društvene mreže i kada im ustvari mogu biti od koristi. Igrica pruža toliko mogućnosti i može se koristiti na toliko načina da sam ja na kraju odlučio da je koristim u svakoj nastavnoj jedinici, kaže Levin, koji je nakon toga pokrenuo blog gdje je htio podijeliti svoje iskustvo sa Minecraftom sa kolegama i kolegicama. Blog je uskoro postao jako posjećen, pojavivši se na naslovnoj strani Reddita.

Iako je nekad čuo za nastavu koja se bazira na korištenju igrica i iako je znao da je na nekin način već koristi, nije bio upoznat sa istraživanjima koja se bave obrazovnim aspektima nekih video igrica. U posljednjih dvadesetak godina objavljeno je nekoliko studija koje govore o tome kako video igrice đacima mogu pomoći da razviju svijest o prostoru, kao i sklonost ka matematici ili prirodnim naukama. Video igre također mogu pomoći u savladavanju tehničkih vještina koje su su im potrebne kako bi se snašli u digitalnom svijetu – spretniji su sa tastaturom, razvijaju razumijevanje algoritama i internetskih pretraživača, kao i osnove programiranja. Igre su jedinstvena riznica vještina koje su nam potrebne za život u kompleksnom, isprepletenom i promjenljivom svijetu 21. stoljeća, kazao je Alan Gershenfeld, predsjednik video izdavačke kuće E-Line Media za časopis Scientific American.

Levin je znao da je upotrebom Minecrafta u učionici uradio nešto sjajno. Tako, kada ga je Santeri Koivisto iz Finske, i sam edukator i gejmer, kontaktirao nakon što je čitao njegov blog, nije mogao odbiti njegov prijedlog da osnuju kompaniju koja će dizajnirati školsku verziju Minecrafta.

TeacherGaming postoji već tri godine i ima devet zaposlenih koji su dizajnirali MinecraftEdu. Ovu su verziju igrice kupile škole iz 42 države, a dozvolu za to su dobili od male švedske kompanije Mojang (koja je dizajnirala Minecraft i koju danas posjeduje Microsoft). Ova kompanija prodaje i edukativnu verziju Minecrafta, koja uključuje mnoge of Levinovih izmjena. MinecraftEdu uključuje i korekcije koje su zasnovane na povratnim informacijama učitelja i učiteljica kao i beta testiranja (kao što je recimo opcija zamrzavanja igre za đake).

Međutim, Levinu je bilo jasno da, ukoliko želi da MinecraftEdu dospije u nastavni plan i program drugih predmeta, mora premostiti tehnološke barijere, kompleksno kodiranje zamijeniti personaliziranim binarnim odabirom, ili alatima unutar igrice koje mogu koristiti i nastavnici/e koji ne znaju previše o programiranju. Skoro polovina učionica gdje se koristi softver kompanije TeacherGaming su one se tehnološkim predmetima, dok je ostatak ravnomjerno raspoređen na ostale predmete.

Upravo je tada Levin shvatio koliko kreativnosti su pokazali nastavnici i nastavnice koji su koristili MinecraftEdu, recimo, kako bi dostigli sve standarde propisane američkim obrazovnim standardom Common Core (kao što je univerzalni standardni test matematike ili čitanja na kraju svake godine obrazovanja). Iako se MinecraftEdu pokazao kao odličan alat, on priznaje da ne prati sve standarde sistema, tako da su ti inovativni nastavnici i nastavnice morali razviti nove načine upotrebe ovog softvera kako bi svaki aspekt standarda bio ispoštovan. TeacherGaming zaista posjeduje plan i program i postoje Minecraft svjetovi koje možete preuzeti i koristiti u vašoj učionici, ali se pokazalo da nastavnici/e ne žele preuzeti ono što smo mi pripremili, nego žele dizajnirati svoju vlastitu verziju softvera, kaže on. Na času historije dizajnirali su Minecraft diorame, na času engleskog djeca su glumila u Shakespearovom teatru Globe napravljenom u Minecraftu, dok su na času umjetnosti djeca ponovno stvarala poznata djela pomoću Minecrafta. Levin tvrdi da su 98 % materijala koji se mogu preuzeti na MinecraftEdu forumu napravili nastavnici i nastavnice koji su ga koristili u svojim učionicama.

Većina učitelj(ic)a sa kojima sam razgovarala dio su Google grupe MinecraftEdu i po pravilu su jako optimistični kada su u pitanju uspjesi koji su njihovi đaci ostvarili koristeći ovaj softver. Sarah Richards, stručnjakinja instruktivne tehnologije u gradu Round Rock u Teksasu, zainteresirala se za igricu nakon razgovora sa jednim roditeljem, koji je tražio pomoć za svoje dijete sa poteškoćama u učenju. Pomislili smo kako bi bilo fantastično ukoliko bismo mogli iskoristiti njihovu zaljubljenost u Minecraft u edukativne svrhe i pomoći djeci koja nemaju dobre rezultate u tradicionalnom školskom okruženju, objašnjava Sarah. Nakon 13 mjeseci korištenja MinecraftEdu softvera, vidjela je kako su učenici/e drugog razreda osnovne škole u stanju dizajnirati komplikovane digitalne zajednice ili kako, uz njenu pomoć, dizajniraju prikaz iz knjige Cvrčak na Times Squareu. Đacima trećih razreda, tvrdi ona, softver je pomogao da shvate koncepte prostora, obima i zapremine.

Diane Main, profesorica informatike u srednjoj školi Harker School u gradu San Jose u Kaliforniji, već dvije godine koristi MinecraftEdu. Impresionirana je koliko su njeni đaci postigli koristeći igricu, ali i fleksibilnošću koju pruža, jer se đacima daje sloboda da istražuju ono što ih zanima ili pronalaze načine da urade zadatak na svoj način. Kada djeci date prostor da budu kreativna ili zadatak koji se može riješiti na više načina, shvate da mogu isprobavati, eksperimentirati i raditi stvari na drugačiji način. Time im pokazujete da ne postoji samo jedan, unaprijed određen, način na koji mogu biti uspješna. Jedna mi je učenica nakon časa prišla i rekla da je naučila da prva opcija (rješavanja problema koji smo imali na času) nije uvijek i najbolja. Upravo to je teško objasniti – zbog toga im treba pružiti šansu da sama dođu do ovakvih zaključaka, kaže Diane.

TeacherGaming je prošle godine dizajnirao novu igricu pod imenom Kerbal, koja je prikladnija od Minecrafta kada je u pitanju matematika ili inžinjering.  Međutim, TeacherGaming radi i na stvaranju edukativnih verzija drugih igrica, te nastoji omogućiti svim nastavnicima i nastavnicama prostor za kreativnost i darovitost, kako bi njihovi đaci i dalje bili u stanju postizati nove uspjehe. Jako sam ponosan da smo stvorili alat za eksperimentiranje, koji će pomoći u osmišljavanju još progresivnijih metoda obrazovanja, kaže Levin.

Autorica: Alexandra Ossola

Originalni tekst: Teaching in the Age of Minecraft 

Prevela: Merima Dervišić

Fotografija preuzeta sa: minecraftedu.com. 

Pročitajte i druge tekstove koje je Merima prevela za vas:

U Finskoj ili Južnoj Koreji, ne radi se o pronalaženju prave škole

Mit o dobrom đaku

Uspjeh i opasnost od stagnacije

Školegijum redakcija