Žena među zidovima crkava, džamija, sinagoga i hramova

Religija ili ravnopravnost

23.04.2015

Jimmy Carter, bivši američki predsjednik i trenutni član organizacije Elders, poziva sve vođe da se suprotstave štetnim učenjima o inferiornosti žene u odnosu na muškarca, te da ih promijene jer su ona, bez obzira koliko bila dijelom neke kulture, uzrok diskriminacije protiv žena. Posebno moli vjerske lidere da skupe hrabrost i ukažu na pozitivne poruke dostojanstva i naglase poruke jednakosti koje dijele sve velike svjetske religije.

Cijelog života sam vjernik praktikant, a đakon i učitelj Biblije već mnogo godina. Vjera mi daje snagu i utjehu, kao i stotinama miliona ljudi širom svijeta. Zbog toga je moja odluka da nakon šest decenija istupim iz Južne kongregacije baptističke crkve bila bolna i komplikovana. Međutim, nisam imao mnogo izbora: starješine kongregacije su, pozivajući se na nekoliko pažljivo odabranih dijelova iz Biblije u kojima se kaže da je Eva stvorena nakon Adama, te kako je izvorni grijeh njena krivica, poručile kako žene moraju biti pokorne svojim muževima. Odlučeno je i da žene ne mogu biti đakonice, župnice niti kapelanke u vojsci.

Međutim, ovaj stav – da su žene na neki način inferiornije od muškaraca, nije stvar samo jedne religije niti vjerovanja. U mnogim religijama ženama se ne priznaje jednakost niti im se daje uloga koja im pripada.  Tragično je što utjecaj takvih učenja prevazilazi četiri zida crkava, džamija, sinagoga i hramova. Ovakva diskriminacija, koja se pripisuje Svevišnjem, razlog je i izgovor za stoljećima dugo lišavanje žena njihovih prava širom svijeta.

Stav da žena treba da bude potčinjena željama muškarca opravdava najodvratnije prakse: ropstvo, nasilje, nasilnu prostituciju, genitalno sakaćenje, kao i činjenicu da se silovanje zakonom ne tretira kao zločin. Ne samo da ovakav stav milione djevojčica i žena lišava kontrole nad njihovim vlastitim tijelom i životom, nego im također uskraćuje pravo na školovanje, zdravstvenu njegu, zaposlenje, kao i učešće u svojim zajednicama.

Ovakva vjerovanja imaju ogroman odjek u svakom aspektu našeg života. U mnogim zemljama se koriste kao objašnjenje za to što se dječake šalje u školu prije djevojčica, što se djevojčicama određuje i naređuje za koga će se udati, što se dovode u ogromnu i nedopustivu opasnost tokom trudnoće i poroda, jer  se ne poštuju osnovni zdravstveni uvjeti kada su one u pitanju.

U nekim islamskim zemljama ženama se ograničava kretanje, kažnjava ih se ukoliko su im ruka ili noga izložene pogledima, uskraćuje im se obrazovanje, zabranjuje im se da voze aute ili da konkurišu na isto radno mjesto kao i muškarci. Ukoliko je žena silovana, kažnjava ju se na najokrutniji način jer se smatra da se zločin desio njenom krivicom.

Identična retorika razlogom je za još uvijek prisutnu razliku u plaćanju muškaraca i žena za poslove koje obavljaju, kao i činjenicu da je na zapadu jako malo žena na visokim državnim pozicijama. Razlozi za to su duboko ukorijenjeni u našoj historiji, ali se utjecaj može osjetiti i dan-danas. I nije da ga osjećaju samo žene i djevojčice. Šteti svima nama. Dokazano je da društvu može biti od ogromne koristi ulagati u djevojčice i žene: obrazovana žena ima zdraviju djecu, veće su šanse da će tu djecu poslati u školu, zarađuje više i ono što zaradi ulaže u svoju porodicu.

Zajednica koja diskriminira pola svoje populacije sama sebe osuđuje na propast. Moramo se boriti protiv sebičnih, zastarjelih stavova i praksi, kao što se, kako imamo priliku vidjeti, u Iranu žene bore za demokratiju i slobodu.

Jasno mi je zašto većina političara oklijeva zagaziti u ovo minsko polje: religija i tradicija su osjetljiva i komplikovana područja da se o njima raspravlja. Isto tako, jasno je da ni ja, niti moji prijatelji iz organizacije Elders, koji dolaze iz različitih religija i kultura, više nemamo potrebu da brinemo o osvajanju glasova niti izbjegavanju kontroverzi – duboko smo posvećeni borbi protiv bilo kakve nepravde.

Elders (starješine) je neovisna grupa eminentnih svjetskih lidera koje je okupio bivši predsjednik Južnoafričke Republike, Nelson Mandela. Naš cilj je staviti na raspolaganje uticaj i iskustvo koje imamo kako bismo pomogli u izgradnji mira, ukazali na velike uzroke ljudske patnje i promovirali zajedničke interese čovječanstva. Odlučili smo da posebnu pažnju posvetimo odgovornosti, kako vjerskih tako i tradicionalnih vođa, u zadatku osiguravanja jednakosti i ljudskih prava. Naš stav je da je opravdavanje diskriminacije nad ženama i djevojčicama pozivajući se na vjeru i tradiciju, kao i na objavu Svevišnjeg – nedopustivo.

Pozivamo sve vođe da se suprotstave ovim štetnim učenjima i praksama i da ih promijene jer su ona, bez obzira koliko bila dijelom neke kulture, uzrok diskriminacije protiv žena. Posebno molimo vjerske lidere da skupe hrabrost i ukažu na pozitivne poruke dostojanstva i naglase poruke jednakosti koje dijele sve velike svjetske religije.

Pažljivo odabiranje dijelova svetih knjiga u kojima se opravdava nadmoć muškaraca više govori o vremenu i svijetu u kojem živimo, kao i o odlučnosti muškaraca da sačuvaju svoj uticaj, nego o vječnoj istini. Na isti bismo način mogli po svetim knjigama tražiti dijelove u kojima se opravdava ropstvo i u kojima se bojažljivo i prećutno odobrava tiranska vlast.

Ono što ja nalazim u tim istim svetim knjigama jesu primjeri žena koje se duboko poštuju kao istaknute liderke. U ranom periodu kršćanstva, žene su bile i đakonice, svećenice, biskupice, apostolke, učiteljice i proročice. Tek su u četvrtom stoljeću lideri kršćanske crkve, redom muškarci, odlučili iskriviti i izopačiti Sveto pismo kako bi zauvijek sebi osigurali visoke pozicije unutar crkvene hijerarhije.

Istina je, međutim, da su oduvijek imali, i da još uvijek imaju, mogućnost da svete knjige tumače na način da ili uzvise ili potčine žene. Istina je i da su, iz sebičnosti, mahom odabirali ovo drugo. Njihov izbor znači i da postoji izgovor i opravdanje za zlostavljanje i uskraćivanje osnovnih prava ženama širom svijeta. Ovo ne samo da je kršenje Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, nego i učenja Isusa Krista, Svetog Pavla, Mojsija i svih poslanika, poslanika Muhameda i osnivača svih velikih religija. Svaki od njih je pozivao na pravedno i jednako postupanje prema svoj Božijoj djeci. Krajnje je vrijeme da skupimo hrabrost i suprotstavimo se njihovom izboru.

Autor: Jimmy Carter

Originalni tekst: Losing my religion for equality

Prevela: Merima Dervišić

Foto: E. Kurtović

Školegijum redakcija