Komentar

Nasilje kao mjera štednje

19.05.2015

Vlada Kantona Sarajevo planira otpuštanja tehnoloških viškova u školstvu, obustavu prijema novog kadra, oduzimanje matičnosti, objedinjavanje stručnih službi.


Školegijum analizira dokument upućen Sindikatu prosvjetnih radnika (a s kojim su upoznati neki i direktori škola) bez zaglavlja, s datumom u potpisu – Sarajevo, 09.05.2015. godine i s potpisom – PREMIJER – poslan iz kantonalnog ministarstva obrazovanja, s tri i po reda dugačkim naslovom:

PROGRAM MJERA RACIONALIZACIJE BUDŽETA MINISTARSTVA ZA OBRAZOVANJE, NAUKU I MLADE KANTONA SARAJEVO U CILJU UNAPRJEĐENJA KVALITETA NASTAVNOG PROCESA I SUKCESIVNE ISPLATE TUŽBI UPOSLENIKA OSNOVNOG I SREDNJEG OBRAZOVANJA

Dokument je napisan vojnički, dosta bahato i s visine, s ciljem da bez dobre argumentacije najavi i opravda administrativno nasilje koje vlada ima namjeru izvršiti nad obrazovanjem. Ukratko, ako ste glasali za obećanih 100.000 radnih mjesta, a prosvjetni ste radnik, ili ste završili fakultet nastavnog smjera, ili još studirate, glasali ste za to da ostanete bez posla, da za isti novac radite više, ili da se ne zaposlite u narednih nekoliko godina.

Vlada to, naravno, ne kaže tako. Nego uvijeno, svaljujući krivicu na same prosvjetne radnike, one koji su morali tužbama i preko suda naplatiti zarađeni novac:

U nastojanju da očuva stabilnost i likvidnost budžeta, a s ciljem smanjenja i racionalizacije svih troškova, te prevazilaženja problema tužbi uposlenika osnovnog i srednjeg obrazovanja...

Drugim riječima, ljudi će izgubiti poslove zbog svojih kolega, koji su zbog loših odluka ministarstva bili prinuđeni tužbama naplaćivati zarađeno. A ne zbog toga što se godinama obrazovanjem niko ozbiljno ne bavi, i što garniture jednako nesposobnih političara, smjenjujući se na dobro i redovno plaćenim mandatima, ne nude nikakva konstruktivna rješenja.

Ne pominjući vlastitu odgovornost, vladajuće stranke obrazlažu stezanje kaiša

opštom ocjenom da je javni sektor u Bosni i Hercegovini predimenzioniran i nefunkcionalan u odnosu na potrebe i mogućnosti privrede i građana koji ga finansiraju.

Naravno, mi ne znamo čija je ta opšta ocjena. Na koji se to javni sektor odnosi? Ko je i prema kojim standardima zaključio da je obrazovanje nefunkcionalno? Kako velevlažna vlada zamišlja da osnovna škola bude funkcionalna u odnosu na potrebe privrede i građana? Da se radi ušteda skrati sa devet na četiri obavezne godine, nakon kojih bi siromašna djeca mogla s urednim svjedočanstvima glancati cipele zastupnicima i tajkunima? Hoće li ministri i vlastitoj djeci uskratiti sve što planiraju uskratiti siromašnim školama?

Kao ilustraciju loše prakse koju želi da okonča, vlada navodi da se odluka o prijemu uposlenika donosi autonomno u javnoj ustanovi, dok se sredstva za isplatu plaća uposlenika obezbjeđuju iz budžeta Kantona Sarajevo.

Hoćemo li na sajtu vlade vidjeti gdje je to tačno urađeno, ko je to tačno uradio? Koje su škole bez valjanog razloga uzimale više para iz kantonalnog budžeta? Koliki je taj iznos?

Vlada dalje tvrdi:

Sistem obrazovanja je jedan od primjera gdje postoji potreba racionalizacije upošljavanja. Broj učenika je sve manji svake školske godine zbog niskog nataliteta, dok broj nastavnika raste, umjesto da opada.

Koja analiza to pokazuje? Gdje je objavljena? Ko ju je radio?

Ovakve se stvari ne mogu lupati tek tako. Broj učenika se ne smanjuje svake školske godine, zadnje tri se povećava, barem tako stoji u tabeli u istom ovom dokumentu: ove školske godine upisano je 4432, prošle 4145, pretprošle 4049.

Ali i da nije tako, hoće li mjere štednje, motivisane ovim zanemarljivim razlikama, važiti i za zdravstvo: hoće li se otpuštati pedijatri iz domova zdravlja? Hoće li se smanjivati i broj ministara u vladi, srazmjerno padu nataliteta?

 

Konkretne mjere vlade

U obrazloženju planiranih mjera racionalizacije, vlada je nezadovoljna činjenicom da 90% budžeta za obrazovanje odlazi na plate i naknade troškova zaposlenih, pa onda planiranu čistku opravdava i time kako će ušteđeni novac uložiti u unapređenje nastave. I opet, nedostaje analiza stanja nastave, iz koje bi se vidjelo kakvo je unapređenje potrebno, i koliko će to koštati.

Nego se cijela ova operacija, s teškim ishodom za mnoge aktere, opravdava paušalnim ocjenama, amaterskim čitanjem statistike i rafalanjem fraza.

Da, 90% budžeta odlazi na plate, a one su svejedno i dalje male, tri puta manje od ministarskih, i nerijetko kasne. Umjesto da angažuje resurse koje do sada nije koristila, ili nije dovoljno (roditelje, medije, NVO sektor, Univerzitet), vlada svoju umnost i odlučnost iskazuje baveći se tonerima. Zvuči kao satira, a ne kao zvanično mišljenje s najvišeg mjesta, ova posvećenost uštedi na prevozu:

3.1.1. U postupku priznavanja prava zaposlenika na prevoz, obavezno koristiti daljinar i istog se dosljedno pridržavati.

Šta ćemo s toplim obrokom? Ne mogu mršavi dobijati isto kao i debeli. Na vagu, svi!!!

Još je smješnija tačka 6. iz dopisa:

6.3. Kancelarijski i potrošni materijal - Iako su troškovi nabavke kancelarijskog materijala svedeni na najmanju moguću mjeru i dalje insistirati na:

6.3.1. nabavci ograničenih količina neophodnih za funkcionisanje ustanova,

6.3.2. zalihe svesti na minimum,

6.3.3. printati sve akte u „economodu“, koji će omogućiti duplu uštedu u troškovima nabavke tonera, a neznatna je razlika u kvaliteti štampe (manje tamna) i samo izuzetno štampati u „normal“ modu akte koji idu u objavu,

6.3.4. sakupljati stare tonere

6.3.5. stari i upotrijebljeni papir deponovati na određeno mjesto radi prodaje starog papira otkupljivačima.

Satiričar već zamišlja direktore kako stoje ispred školskih toaleta i nastavnicima dijele po tri lista iz rolne, s napomenom da ih poslije upotrebe odlože na određeno mjesto, radi prodaje otkupljivačima. Iako bi valjalo razmisliti i o tome da se školska kanalizacija nekako preusmjeri u bazene u kojima bi se skupljalo đubrivo za školske farme, na kojima bi nastavnici bez dovoljno norme uzgajali krompir radi prodaje otkupljivačima.

Ali vlada koja svoje kompetencije demonstrira na poznavanju tonera smješnija je od najtužnije satire. Nesposobna da misli dalje od uštede na sijalicama, ona je ozbiljna samo kao prijetnja obrazovanju. (6.2.2. racionalizirati upotrebu energenata (grijalice, sijalice, uređaje i sl).)

Ovako taj slon u prodavnici porculana razmišlja:

Broj nastavnika od školske 2015/2016. godine biće manji zbog sticanja zakonskih uslova za penziju, a oni koji ostanu u radnom odnosu (nastavnom procesu), bit će plaćeni u zavisnosti od rezultata rada i uspjeha njihovih učenika. Tada će početi finansiranje škola prvenstveno na osnovu broja učenika kao kriterija. Samim tim bit će smanjen broj odjeljenja i škola.

Prevedeno u razumljiv jezik, racionalizacijom se planira povećanje broja djece u odjeljenjima. Tako će se smanjiti broj potrebnih učionica, koje će se onda valjda moći iznajmljivati (otkupljivačima papira?). Nastavnici će raditi više, za isti ili manji novac, sretni što ga uopšte dobijaju, što nisu i sami završili na listi za odstrel. Hoće li i policijske stanice biti finansirane na isti način: prema broju privedenih? Je li količina mjerilo kvaliteta, u poslovima od javnog interesa? Hoće li i ljekari biti plaćeni prema broju pacijenata? Po formuli: kraći pregledi, više pacijenata, veća plata?

Jesmo li zaista glasali za ljude koji ovako otvoreno i bešćutno računaju na biologiju kao na rješenje ekonomskih problema? Je li baš tako rečeno na izborima – da budućnost prosvjete zavisi od brzine starenja prosvjetnih radnika?

 

Do 5. jula moraju biti urađene liste tehnoloških viškova

Kao da se igraju piljaka, a ne da odlučuju o ljudskim egzistencijama, ovako u vladi planiraju i obrazlažu uštede:

Ukidanje „matičnih“ i pretvaranje u područne svih škola koje imaju mali broj učenika. Izvršiti spajanje (fuziju) svih osnovnih škola koje ne ispunjavaju uslove utvrđene standardom (min. 18 odjeljenja). Na taj način se smanjuje administracija i dva menadžmenta spajaju u jedan. Osim toga, udruživanjem odjeljenja sa malim brojem učenika u ovim školama pojavljuje se višak nastavnog osoblja, kao i višak administracije i pomoćnog osoblja i istovremeno smanjuju troškovi. Višak radnog prostora, osiguran kroz ovu mjeru racionilazacije, treba koristiti za iznajmljivanje i sticanje finansijske dobiti. 


Imamo li računicu koliko bi se novca uštedjelo ukidanjem Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke? Otpuštanjem federalnog ministra, naprimjer, sačuvala bi se tri radna mjesta učitelja. A iznajmljivanjem njegovog kabineta stekla bi se, s obzirom na položaj i kvadraturu, pristojna finansijska dobit. Jer, ako je stvarno cilj ušteda u obrazovanju otpuštanjem viška administracije, onda bi se trebalo krenuti od te stranačke firme, o čijem je štetnom i nezakonitom savjetodavnom i posredničkom djelovanju Školegijum u više navrata pisao.

Međutim, suština plana racionalizacije svodi se na ovo:

Ministarstvo treba da plati dug po osnovu tužbi prosvjetnih radnika i ono će potreban novac sakupiti uskraćujući ga prosvjetnim radnicima:

Mjerama racionalizacije u budžetu resornog ministarstva pojavio bi se suficit 10 miliona KM. Ostvareni suficit bi se koristio isključivo za potrebe resornog ministarstva, prije svega isplate pravosnažnih presuda i na unapređivanje kvaliteta odgojno-obrazovnih procesa u školama Kantona Sarajevo.

Kojeg kvaliteta? Šta je za vladu kvalitet u obrazovanju? Kako će se unaprijediti kvalitet ako će se unazaditi nastavnik? U šta će biti uložen suficit? U labaviji tretman  tonera i sijalica ili u kupovinu loših udžbenika ili u kvazi-stručno usavršavanje učitelja ili u štampanje priglupih materijala za eksternu maturu?

Nije kvalitet cilj ovog nasilja obrazloženog potrebama štednje. Nego pokoravanje prosvjetnih radnika i stranačko preuzimanje kontrole nad obrazovnim procesom.

Zato se problemu i pristupa ovako: nasilno i bahato, gordijevski, bez argumenata, bez analiza, bez empatije, bez razumijevanja, bez vizije. Valjda su podijeljene sve nekretnine u kantonu i privatizovani svi zdravi resori u privredi, pa evo sada dolazi red i na javni sektor. A u njemu škola, uz računicu da će ljudi koji je završe, takvu nikakvu, biti jeftini, jednom kad i oni postanu roba široke potrošnje. Osim povlaštene manjine pod zaštitom partijskih mafija.

Do 5. jula moraju biti urađene liste tehnoloških viškova, kako bi zaposlenici sa liste bili adekvatno zbrinuti, kaže se o dopisu, odrješito.

Tu je sada na potezu sindikat. Hoće li klepiti ušima i napraviti dil sa stranačkim igračima (što bi bila potvrda da ga vode ljudi i sami u istom timu), ili će na svojim zastavama umjesto zimnica ispisati Solidarnost? Ne samo sa kolegama koji će ostati bez posla, nego i s đacima koji će ostati bez učitelja.

A pod tu bi zastavu onda morali stati i roditelji, ukoliko ne žele da bagra neznalica određuje cijenu njihovoj djeci.

Plaćajući škole po broju učenika.

Fotografija preuzeta sa blog.b92.net.

N. Veličković