Djeca čiji je put do škole opasan po život

Najekstremnija putovanja do škole

31.05.2015

Na fotografiji ispod su dvojica dječaka iz sela Potkrš koji svako jutro makadamaskim putem pješače dva kilometra na putu do „Škole egipatskih piramida“ u selu Zalin kod Bosanske Krupe. Nastava počinje u 7 sati, pa dječaci moraju ustati rano i krenuti lokalnim putem do područne škole. Merima Dervišić pronašla je primjere nekih od najekstremnijih i čak po život opasnih puteva koji djeca iz različitih dijelova svijeta prelaze kako bi došla do škole.

Na putu do škole najopasnija stvar za većinu djece jeste prelazak preko ulice. Međutim, često zaboravljamo kako za neku djecu škola nije na dohvat ruke, i da do nje ne dolaze lako.

Prema UNESCO izvještaju iz 2013. godine, 57 miliona djece ne ide u školu, što predstavlja 11% ukupnog broja djece na svijetu čija dob odgovara periodu osnovne škole. Skoro četvrtina te djece je pohađala školu i odustala u međuvremenu. Jedan od razloga je predug, prekomplikovan i često opasan put do škole (među drugim razlozima je i taj što je u njihovim domaćinstvima potreban i njihov doprinos). Najveći problem je taj što putevi koji vode do škole često bivaju poplavljeni, zbog čega postaju opasni i neprohodni. Nažalost, zbog toga sve više djece odlučuje prestati sa školovanjem. U ovom članku vam predstavljamo najekstremnija putovanja do škole na svijetu.

Djeca iz sela Genguan svaki dan do škole idu opasnim putem urezanim u stijene – Osnovna škola Banpo nalazi se na pola puta ka vrhu planine. Staza kojom koračaju šljunkovita je i široka tek oko 30 centimetara, a napravljena je prije 40 godina.  Iako postoji bolji put do škole, đaci biraju ovaj: putovanje njime uštedi im tri sata. Jedina utjeha njihovim roditeljima je ta što direktor škole, Xu Liangfan, prati ovih 49 đaka na njihovom putu do škole.

Fotografija: Sipa Press

Na otoku Sumatra, dvadesetak odvažnih đaka iz sela Batu Busuk prelazi preko ovog improviziranog mostića na visini od oko 10 metara iznad rijeke Padang. Međutim, nakon toga hodaju još oko 11 kolometara kroz šumu da bi došli do svoje škole u gradu Padang. Most koji ih je vodio preko ove rijeke srušio se zbog jake kiše i oni već dvije godine u školu putuju na ovaj način.

Fotografija: Panjalu Images / Barcroft Media

Đaci imaju poteškoća kada je put do škole u pitanju u još jednom selu u Indoneziji. Naime, djeca iz sela Sanghiang Tanjug koja žive na 'pogrešnoj' obali, moraju prelaziti ovaj raspadnuti viseći most kako bi došla do škole. Iako postoji drugi most koji je u boljem stanju, putovanje traje 30 minuta duže i djeca se odlučuju riskirati. Dobra vijest je da je najveći proizvođač čelika u Indoneziji, uz podršku jedne nevladine organizacije, odlučio sagraditi novi most na mjestu gdje se nalazi ovaj stari, skoro uništen nakon poplava iz 2012. godine.

 

Fotografija: Reuters

Još uvijek smo u Indoneziji: ovaj most koji vidite na fotografiji je u stvari kanal za vodu između sela Suro i Plempungan. Djeca ga, međutim, koriste kao prečicu do škole, iako nije namijenjen za ljude. Razlog je jednostavan, ili ćete preko mosta, ili morate hodati dodatnih 6 kilometara.

 

Fotografija: Panjalu Images / Barcroft Media

U jednom selu u provinciji Rizal, na Filipinima, djeca za put u školu preko rijeke koriste napuhane automobilske gume. Za put do škole i do kuće treba im najmanje sat vremena hoda, a ponekad su prisiljena da izostanu sa nastave ili čak potraže sklonište u obližnjim kućama kada rijeka nabuja tokom kišnih perioda. Mještani već dugo zahtijevaju od lokalnih vlasti izgradnju mosta kako bi se rijeka mogla prelaziti na sigurniji i brži način.

 

 Fotografija: Bullit Marquez / AP

Djeca na Filipinima bar imaju gume. Desetina đaka u Vijetnamu, koji pohađaju nastavu od 1. do 5. razreda osnovne škole, dva puta dnevno moraju plivati preko rijeke na putu do i od škole koja se nalazi u Minh Hoa distriktu. Odjeću i knjige stavljaju u plastične vreće, a rijeku prelaze skoro goli. Plastične vreće im služe i da se održe na površini dok prelaze rijeku. Po dolasku na drugu obalu, oblače se i nastavljaju put. Rijeka je široka 15, a duboka 20 metara.

 

Izvor: http://eyedrd.org/2011/09/vietnamese-elementary-students-swim-daily-to-school.html

Iako se mnoge nevladine organizacije u Nepalu bore za izgradnju gondola mostova, koji na siguran i brz način mogu služiti za prelazak s jedne obale na drugu, djeca u mnogim selima koriste ove žičane mostove uz improvizirano uže i točak, i skoro nikakvu zaštitu. Već decenijama ovaj put uzrokuje mnoge nesreće i nadamo se da će izgradnja gondola mostova značiti i sigurniji put u školu.

Izvor: Just Giving

Djeca koja žive oko 64 kilometra od glavnog grada Kolumbije u školu putuju koristeći čelične kablove koji spajaju dvije strane rijeke Negro. Kablovi su dugi 800 metara, a nalaze se na oko 400 metara iznad rijeke. Fotograf Christoph Otto napravio je ovu nevjerovatnu fotografiju na kojoj možemo vidjeti djevojčicu kako sa bratom putuje do škole, pri brzini od 80 kilometara na sat. Vreću u koju je smjestila brata (koji je premalen da 'putuje' sam – ima tek 5 godina) zakačila je za točak, za koji se i ona drži. Vidimo da desnom rukom drži za granu u obliku slova V koja joj služi kao kočnica. Cijelo putovanje traje 60 sekundi.

 

Fotografija: Christoph Otto

Opet smo u Kini: 80 đaka koji pohađaju internatsku školu u selu Pili na kraju polugodišta moraju putovati 200 kilometara kroz planine autonomne pokrajine Xinjiang Uighur. Putovanje traje dva dana i uključuje prelazak preko ledenih rijeka, visećeg mosta na visini od 200 metara, kao i 4 mosta napravljena od jedne jedine daske.

 

Izvori: The Telegraph, 21region.org

Ova djeca na putu do škole penju se nesigurnim ljestvama: selo Zhang Jiawan, južna Kina.

 

Izvor: Imaginachina / Rex Features

Ova djeca putuju u svoju internatsku školu: Zanskar, indijski Himalaji

 

Fotografija: Timothy Allen

Još jedan oštećeni viseći most na putu do škole: Lebak, Indonezija

 

Izvor: Reuters

U Indoneziji (provinciji Riau) đaci u školu idu i čamcima:

 

Fotografija: Nico Fredia

Ovi đaci u Indiji na putu do škole prolaze kroz šumu i preko ovog mosta od korijenja drveća:

Izvor: The Atlantic

Fotografija: Amos Chapple

Ova djevojčica u Mijanmaru do škole dolazi na leđima bika:

Fotografija: Andrey

U gradu Beldanga u Indiji, ova auto-rikša (tuktuk) prevozi djecu do škole:

Fotografija: Dilwar Mandal

U Dujiangyanu u Kini, djeca moraju prelaziti ovaj most koji je u katastrofalnom stanju, čak i kada pada snijeg:

 

Fotografija: Imaginechina / Rex Reatures

U Pangururanu (Indonezija) djeca do škole putuju na krovu ovog drvenog broda:

 

Fotografija: Muhammad Buchari

Ove djevojčice na putu do škole prelaze preko daske postavljene između zidova tvrđave Galle, izgrađene u 16. stoljeću (Šri Lanka):

Fotografija: Reuters/Vivek Prakash

I ova djeca do škole putuju čamcem (Kerala, Indija)

Fotografija: Santosh Sugumar

Ova se djeca iz škole vraćaju na konjskim kolima (Delhi, Indija):

 

Izvor: Daily Mail

Fotografija: Reuters

Ove učenice rijeku Ciherang prelaze na improviziranom splavu od bambusa (selo Cilangkap, Indonezija):

Fotografija: Reuters/Beawiharta Beawiharta

Jaka kiša u Kašmiru povremeno uzrokuje poplave, što otežava put do škole. Na ovoj fotografiji vidimo kako djeca prenose školske klupe nakon što je njihova škola poplavljena.

 

Fotografija: Reuters/Mukesh Gupta

Veliki valovi i visoka plima uzrokovali su 2010. godine velike poplave u Havani (Kuba). Voda se na ulicama zadržala danima, ali to nije spriječilo ovog dječaka da ide u školu.

Fotografija: Reuters/Desmond Boylan

Osnovna škola Omika je najbliža lokaciji nuklearne elektrane Fukushima Daiichi, oštećene nakon cunamija. Tek 91 đak od ukupno 205 je ostao u ovoj školi. Fotografija pokazuje nekoliko đaka koji prolaze pored Geigerovog mjerača koji pokazuje nivo radijacije.

 

Fotografija: Reuters/Toru Hanai

Na ovoj fotografiji vidimo đake koji do škole putuju nezavršenom državnom cestom, koja je trebala povezivati Les Cayes i Jeremie. Na Haitiju postoji veliki broj napuštenih projekata kao što je ovaj.

 

Fotografija: Reuters/Swoan Parker

 

Izvori: Bored Panda, Blazepress, Amusing Planet, Quartz

prevela: Merima Dervišić

Školegijum redakcija