Godine 2011.

Djeda Vraže, Djeda Vraže

12.01.2012

Kraj godine u nimalo optimističnom tonu

Nekoliko posljednjih godina, Djed Mraz više nije dobrodošao u sarajevske vrtiće. Prošle je (2011.) godine pokrenuta inicijativa da dječijim prazničnim priredbama ponovo predsjedava upravo on, ali je, s druge strane, došlo do zanimljive reakcije roditelja koji ne žele da njihova djeca prisustvuju takvom događaju. Pismo grupe roditelja čija djeca koriste usluge JU „Djeca Sarajevo“ upućeno je na web-adresu Rijaseta IZ, a kasnije je „predstavljeno“ i na drugim portalima kao jedna od glavnih vijesti. Međutim, dva suparnička tima (kako ih ovo pismo predstavlja): djeca, s jedne strane, i Djed Mraz, s druge, opet su iskorišteni kao pijuni u političko-vjerskoj igrici, koja ne jenjava od 2008. godine.

Kako je počeo rat u mom vrtiću

“Naime, jedan dio roditelja ne želi učestvovati u ovakvoj zabavi za djecu, prvenstveno jer su muslimani i ne žele da Djed Mraz dijeli njihovoj djeci njihove poklone. Iskazali su svoju zabrinutost jer će njihova djeca morati sjediti u ćošku i gledati kako se druga djeca naslađuju u društvu Djeda Božičnjaka, koji se zanimljivo jedino kod nas zove Djeda Mraz.” Roditelji očito žele skrenuti pažnju kako se, ispod aliasa “Djed Mraz” krije njegovo pravo ime “Djed Božićnjak”, a prikrivanje imena može jedino značiti nešto krajnje zloćudno. Korijen prezimena (Božić) ukazuje na katolički praznik, pa se, valjda, želi reći kako se figura iz “tuđih nam” vjerskih običaja želi progurati u “ovdje kod nas”. Da li Djed Mraz nastupa, u ovom tipu svečanosti, kao religijska figura, da li dijeli “propagandni materijal”, da li je zabilježen slučaj konvertiranja djece zbog njega? Da li Djed Mraz plaši djecu ili ih raduje? S čim je, u BiH, povezana pojava Djeda Mraza – prije njegovog nasilnog ukidanja? O tome roditelji ne govore, jer taj dio priče nikog ne interesuje.

U pismu se dalje govori o mogućem pomjeranju svečanosti, kako bi nastupila u momentu kada muslimanska djeca (kako su u pismu djeca nazvana) odu iz vrtića: “(…) pa neka se onda, oni koji to žele, poistovjećuju s Djeda Mrazom koliko im je volja”. Niti u jednoj najavi predškolskih novogodišnjih proslava nije zabilježeno: “Poistovjećivanje s Djeda Mrazom biće upriličeno tada i tada”. Ko se, dakle, želi poistovjećivati s Djeda Mrazom: roditelji-“oni drugi”, odgajatelji i odgajateljice, uprava vrtića, djeca? Još je jednom prešućena glavna uloga Djeda Mraza: da podjeli poklone i bude predvodnikom svečanosti, te da ne dijeli djecu prema religiji kojoj im roditelji i ona pripadaju. Također, po ovoj logici, isto bi pismo mogli uputiti roditelji ateisti, koji ne žele da njihova djeca imaju veze sa onim groznim Djeda Mrazom, jer podsjeća na omraženu religiju.

Međutim, najvećom manipulacijom mogu se smatrati sljedeće riječi: “Nakon strašnog zločina - genocida, silovanja i neizmjernog razaranja s punim pravom pišemo ovo pismo kako muslimanska djeca ne bi više doživljavala poniženja i kući uplakana dolazila. Stoga na svaku traumu, a posebno na traumu naše djece, trebamo itekako biti osjetljivi. Uzbuđeni nedavnim dešavanjima po sarajevskim vrtićima, gdje muslimanska djeca uplakana i s traumom kući dolaze, postavljamo sebi i drugima pitanje da li nam se to vraća vrijeme kad su muslimani bili građani drugog reda u svom Sarajevu.”

Predstavimo i ovdje novu formulu za izračunavanje užasa:

Genocid+silovanje+razaranje=TRAUMA

Djed Mraz=TRAUMA

ERGO -> Genocid, silovanje, razaranje=Djed Mraz

Nije poklon za svakoga

Ovakvim olako donesenim zaključcima, politizira se, po ko zna koji put, dolazak Djeda Mraza koji, do 2008.godine, nije predstavljao neki strašni problem roditeljima. Niti su se zbog toga smatrali građanima drugog reda, niti su na silu pokušavali Djeda Mraza ukalupiti u strahoviti simbol diskriminacije. Još je jedna stvar itekako nejasna: zbog čega su djeca dolazila kući uplakana? Ko je djecu pitao šta žele? Da li u ovom pismu ima ičega od dječije volje ili su roditelji ti koji će, umjesto svoje djece, odlučiti šta je za njih najbolje? Sudeći prema pismu, jedino je prihvatljiv stav “svakom svoje”, a Djed Mraz neka se krišom poljavljuje tamo gdje smije.

J. Bajramović