31.05. Dan bijelih traka

Budućnost bez prošlosti

03.06.2015

Postoji li tačka u kojoj se sijeku paralele?

Posljednjeg dana maja ove godine, na glavnom prijedorskom trgu okupilo se preko 600 ljudi da obilježi Dan bijelih traka. Među učesnicima bilo je i djece školskog uzrasta, koja su, kao i odrasli, nosila bijelu traku povezanu oko svojih nadlaktica. O simbolici nošenja te trake i razlozima zašto se organizuje šetnja glavnom prijedorskom ulicom 31. maja, ova djeca nisu učila u školi. Objašnjenja će im dati roditelji, prijatelji, Facebook, efendija ili neka pročitana knjiga iz porodične biblioteke.

Paralelni svjetovi

Istovremeno, nekoj drugoj prijedorskoj djeci školskog uzrasta, njihovi roditelji, prijatelji, Facebook, pop, gradonačelnik ili neka pročitana knjiga, daće objašnjenje zašto neko šeta sa bijelom trakom, a neko ne. Iako se djeca školuju u istim školama, priče koje donose u školu dijametralno su različite. Škola se po pitanju događaja iz nedavnog rata ne izjašnjava ni gotovo dvadeset godina nakon njegovog, nazovimo to, završetka. U udžbenicima istorije/historije/povijesti koje sada djeca nose u svojim torbama još uvijek se pričaju tri različite priče, napisane po ključu etnonacionalnih političkih interesa, a iz pera domaćih ministarstava obrazovanja. Dalje od ovog domaća pamet nije mogla.

Ram za sliku zajedničke prošlosti

A činjenica je da ni do ovog nivoa bh. obrazovna politika nije došla sama. Prisjetimo se kako su 2000. godine, tek na inicijativu (čitaj: naređenje) OSCE-a, iz školskih udžbenika izbrisani svi sadržaji koji su bili neprimjereni i uvredljivi ili su pisani jezikom mržnje. Crnili su se tada tekstovi u udžbenicima od linija povučenih crnim markerom ili ispečatanih pečatom zabranjen sadržaj. I sav se napredak sveo na kozmetičko uljepšavanje onog što se nije sviđalo OSCE-u. Nekog pomaka u smjeru izgradnje slike o bliskoj prošlosti zasnovane na domaćoj pameti, dokumentima i naučnim argumentima nije bilo i a ne nazire se na horizontu bh. stvarnosti. Iluzorno je očekivati da će domaća ministarstva obrazovanja pokrenuti sa mrtve tačke priču o objektivnom sagledavanju prethodnog rata. Suviše su energije (i novca poreskih obveznika) utrošili da bi nas doveli u ovaj paradoksalni sistem paralelnih svjetova. Maksimalno što sistem dozvoljava u smislu povezivanja nacionalnih zajednica su jednokratni projekti koje finansiraju strani donatori. Pod motom Upoznajmo se i u Prijedoru su OŠ Branko Ćopić i OŠ Kozarac organizovale za djecu izložbe i priredbe na kojima su se djeca različitih nacionalnih grupa upoznavala u sferi folklora, gastronomije i narodnih nošnji. Toliko za sada. 

To be continued

Dan bijelih traka u Prijedoru i  kao životan primjer nefunkcionalnog sistema obrazovanja u BiH, bio je idealna prilika da predstavnike međunarodnih organizacija koje rade na demokratizaciji bh. društva pitamo imaju li namjeru uključiti se u rješavanje ovog problema. Kako njih u prijedorskoj koloni nije bilo, pitanja će im biti upućena naknadno, a odgovore ćemo objaviti na stranicama Školegijuma.

Foto: A. Kljuno

E. Kurtović