Znamo li šta je menstruacija?

Zašto je menstruacija važna tema u obrazovanju

11.06.2015

Međunarodna organizacija WaterAid nedavno je provela anketu u kojoj je 2000 osoba postavila pitanje o tome šta bi bilo drugačije ukoliko bi menstruaciju imali muškarci. Jedna petina je odgovorila kako bi se organizirale vjerske ceremonije u čast prvog menzesa, te kako bi se izmislili novi emotikoni da se na društvenim mrežama podijeli vijest o tome kako neko ima menstruaciju. Obzirom da su žene te koje imaju mentruaciju, šta se organizuje za prvi menzes? Uči li nas škola o menstrualnoj higijeni? Prilagođavaju li se toaleti potrebama žena i djevojaka za adekvatnu brigu o menzesu?

Više od 800 miliona žena i djevojaka, u dobi između 15 i 49 godina, baš danas ima menstruaciju. Dobro ste čuli: MENSTRUACIJU.

Menstruacija je za mene kao neka manja smetnja; jeste neugodna, ali predstavlja nešto što razumijem, očekujem i sa čim mogu izaći na kraj na siguran, higijenski i lagan način. Za razliku od miliona djevojčica širom svijeta, imala sam majku koja je razumjela svoj menstrualni ciklus i pričala mi o njemu kada sam bila mala. I moj otac ga je razumio – nije na njega gledao kao na nešto prljavo niti nešto što će me učiniti slabijom ili me marginalizirati. I u školi smo o menstruaciji učili u okviru obrazovanja o pubertetu i seksualnosti. Da ne spominjem kako sam odrasla u kući gdje sam imala vlastiti toalet, lavabo i sapun, peškire i higijenske proizvode (hvala, mama!) – ali ne samo u kući, nego i u školi i na bilo kojem javnom mjestu na kojem sam se mogla naći.

Nažalost, ovakvi uslovi za mnoge žene zvuče luksuzno. Milioni njih nemaju pristup toaletu, nemaju seksualno obrazovanje, pa ni šansu da idu u školu. Od higijenskih proizvoda imaju krpe koje moraju prati i ponovo koristiti, a često ne znaju šta predstavlja menstruacija, a kamo li da je to normalna, prirodna pojava. (Ova studija pokazuje da skoro 70 % djevojčica u Indiji nisu znale šta se dešava kada su prvi put dobile menstruaciju.)

Nedovoljna informiranost sve više postaje uzrokom toga da se žene i djevojčice stigmatiziraju i diskriminiraju, da se nad njima vrši nasilje i da ih se čak lišava osnovnih stvari kao što su hrana, voda ili krov nad glavom. Tabui, kulturološke norme i nedostatak obrazovanja o menstruaciji mogu doprinijeti da sve veći broj djevojčica napusti školu, što često vodi ka ranom sklapanju braka, ranoj trudnoći, kao i ciklusu siromaštva koji se prenosi sa generacije na generaciju.

Znači, bitno je da razgovaramo o menstruaciji.

Održavanje menstrualne higijene (MHM) rijetko je ciljem neke od donacija, pojedinačnih državnih politika ili zagovaračkih agendi. U najboljem slučaju, kao tema može biti uključeno u neki od planova i programa koji se bave seksualnim obrazovanjem, ali ne idu sva djeca u školu. Oni/e koji/e možda zagovaraju održavanje menstrualne higijene su zdravstveni/e radnici/e, međutim, prema nedavnom izvještaju Svjetske zdravstvene organizacije, najmanje 20 % zdravstvenih ustanova zemalja u razvoju nema dovoljno prilagođene toalete i sanitarne instalacije, dok jedna trećina stanovništva ovih zemalja nema zadovoljavajuće sanitarne uslove u svojim domovima. Čak i kada postoje toaleti, oni najčešće nisu u potpunosti prilagođeni da u njima žene i djevojčice mogu na siguran, uspješan i dostojanstven način brinuti o menstruaciji. Mislim na najjednostavnije stvari: privatnost, zaključana vrata, svjetlo, sapun, voda, dovoljno prostora da promijene komad tkanine koji koriste kao uložak, da ga operu i osuše.

Kad se sve uzme u obzir, ogromnom broju djevojčica i žena koje žive u zemljama u razvoju iznimno je teško u praksu pretvoriti ono što ih se savjetuje u okviru obrazovanja o menstrualnoj higijeni – ukoliko uopće imaju pristup takvom obrazovanju. Ono što je također dijelom ove jednačine jeste koliko muškarci u svojim životima znaju o menstruaciji i na koji je način ONI doživljavaju.

Međunarodna organizacija WaterAid nedavno je provela anketu u kojoj je 2000 osoba postavila pitanje o tome šta bi bilo drugačije ukoliko bi menstruaciju imali muškarci. Jedna petina je odgovorila kako bi se organizirale vjerske ceremonije u čast prvog menzesa, te kako bi se izmislili novi emotikoni da se na društvenim mrežama podijeli vijest o tome kako neko ima menstruaciju. Četvrtina ispitanika/ca kaže da bi bijela sportska odjeća sigurno bila zabranjena.

Ovo je, donekle, besmislena vježba. Pokazala nam je da je menstruacija nešto o čemu nam je neugodno razgovarati i da zbog toga najčešće koristimo humor. Ali nam je također pokazala kako postoji stigma u vezi sa menstruacijom i da to ima veze sa činjenicom da su žene one koje imaju menstruaciju.

Krajnje je vrijeme da o komplikovanim pitanjima kao što je menstruacija počnemo otvoreno razgovarati. Vrijeme je da prepoznamo kako stvari koje uzimamo zdravo za gotovo često govore o tome koliko smo postigli i u čemu griješimo. Menstrualna higijena vijesnik je rodne jednakosti. Bitno je da svima obezbijedimo jednak pristup odgovarajućim sanitarnim instalacijama. Bitno je da i žene i muškarci budu tačno informirani, te da i jedni i drugi dijele odgovornost u vezi sa ovim problemom, bilo da se radi o državnim institucijama ili bilo kojem drugom sektoru. Ukoliko na pravilan način riješimo pitanje menstrualne higijene, moći ćemo riješiti niz drugih bitnih pitanja.

Piše: LISA SCHECHTMAN

Tekst prevodimo/prenosimo sa sajta Nestrpljivi optimisti, fondacije Bila i Melinde Gejts.

Prevela: Merima Dervišić

Foto: E. Kurtović

Školegijum redakcija