Osnovna škola

Eksterna matura - raj za "radničku djecu"

25.06.2015

Već tri godine održava se ekterna matura u osnovnim školama KS. Ministar MONSK-a kaže da je ona izuzetno važna jer omogućava djeci koja dolaze iz radničkih porodica da upisuju gimnazije. Postavlja se pitanje znači li to da matura postoji radi sebe same? Zašto MONKS uopće organizuje maturu, ako ne analizira postignuti cilj – usvajanje i reprodukciju trenutnog NPP-a? Šta su pitali đake iz predmeta koji su u programu eksterne mature, a šta nisu i zašto? Koji kriterij im je bio polazište za sastavljanje pitanja i šta je pomoglo da odaberu pitanja na koja su osnovci odgovarali na kraju svog školovanja? Kako su dobijeni rezultati pomogli da Ministarstvo redefinira i promijeni postojeći NPP, posebno iz matematike – jer je već treću godinu zaredom najlošija prosječna ocjena iz ovog predmeta? Ili je to normalno?

Posljednji put kad sam pisao o eksternoj maturi (9. broj štampanog izdanja Školegijuma, septembar 2014. godine) Ministarstvo za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo (MONKS) je reagovalo. Dva mjeseca nakon izlaska teksta, poslali su dopis na e-mail Školegijuma i na adresu škole u kojoj sam zaposlen. Tekst iz 9. broja Školegijuma, reakciju Ministarstva i moj odgovor – čitajte ovdje.

Politika MONKS-a u pogledu eksterne mature nije se promijenila iako smo u međuvremenu dobili novog ministra. Na konferenciji za novinare povodom završetka ovogodišnje eksterne mature rekao je: Resorno ministarstvo će nastaviti da podržava projekat eksterne mature za kojeg smatramo da je izuzetno značajan, jer sad i djeca koja dolaze iz radničkih porodica imaju mogućnost da upišu gimnazije. Čak ni resorni ministar ne može navesti nijedan smislen razlog postojanja eksterne mature pa odlučuje kao najvažniji argument koristiti jednakost radničke s drugom djecom.

Sintagma radnička djeca nejasna je, teško da se odnosi na đake koji dolaze iz siromašnih radničkih porodica – njih u BiH skoro da i nema. Valjda je ministar mislio na siromašnu djecu ili djecu onih koji nemaju tu sreću da su na političkim funkcijama, da rade u bogatim javnim preduzećima, državnim službama, bankama... Ministar ne objašnjava ko su za njega radnička djeca, ali sam siguran da je više djece čiji roditelji ne rade nikako ili rade povremeno, rade a da nisu prijavljeni i da im se ne uplaćuju doprinosi. Pitanje za ministra – kako zovemo tu djecu? Neradnička? Poluradnička?

 

U gimnazijama matura ukida elitu

Drugi problem u ministrovoj izjavi jeste mirenje sa činjenicom da su gimnazije elitne škole i da su, po prirodi stvari, to mjesta za neradničku (opet problem s terminologijom – djeca elite?) djecu i da su, do eksterne mature, gimnazije isključivo bile škole povlaštenih. Na osnovu kojih tvrdnji ministar iznosi taj podatak, je li to njegov lični stav ili stav MONKS-a, zašto nas tek sad o tome obavještavaju, što ne pokažu statistiku upisa u srednje škole prije polaganja i poslije polaganja eksterne mature kada su radnička djeca preplavila sarajevske gimnazije?

Kako bismo pomogli ministru da malo bolje sagleda cjelokupnu i ne baš tako divnu sliku eksterne provjere znanja osnovaca u Kantonu Sarajevo, ponudit ćemo i druge argumente koji, ipak, ne znače ni za jednog osnovca poštenu i jednaku provjeru naučenog, niti bilo šta govore o nivou obrazovanja. Niti mi iz dječijih urađenih testova imamo podatke o tome koji je kvalitet naših osnovnih škola.

Matura već treću godinu postoji zbog sebe same; osim izračunatih bodova, prosjeka svakog đaka, ne radi se nijedna druga, konkretnija analiza učeničkih usvojenih znanja i postignuća. Jedino što ove godine znamo jesu tri škole čiji su đaci postigli najbolje rezultate: Čengić Vila I, Zahid Baručija i Malta. Međutim, na press-konferenciji nisu navedena imena tri škole čiji su đaci ostvarili najlošije rezultate. Pitanje za MONKS – zašto uopće organizujete maturu, ako ne analizirate postignuti cilj – usvajanje i reprodukciju trenutnog NPP-a? Šta ste pitali đake iz predmeta koji su u programu eksterne mature, a šta niste i zašto? Koji kriterij vam je bio polazište za sastavljanje pitanja i šta vam je pomoglo da odaberete pitanja na koja su osnovci odgovarali na kraju svog školovanja? Kako su vam dobijeni rezultati pomogli da redefinirate i promijenite postojeći NPP, posebno iz matematike – jer je već treću godinu zaredom najlošija prosječna ocjena iz ovog predmeta? Ili smatrate da je sasvim normalno da najniža prosječna ocjena uvijek bude iz matematike? Zadnje, ali ne i nevažno pitanje – kako su radnička djeca uradila zadatke iz najtežeg predmeta na eksternoj maturi?

 

Ispitivači pali na Bloomu

Dječije znanje se potcjenjuje ili mi mislimo da u osnovnoj školi djeca ništa drugo ne mogu znati osim odgovoriti na pitanja u čijem tekstu stoji: definiraj, imenuj, prisjeti se, ponovi, opiši, prepoznaj, razmotri, smjesti, izrazi... Ako neko od članova kantonalnih ispitnih komisija konsultira taksonomiju američkog psihologa Benjamina Blooma, lako će vidjeti da su to pitanja nižeg reda i da su ona samo osnova za mnogo veće nivoe koje ljudi u okviru svog obrazovanja i školovanja mogu dostići i koje u testovima možemo lako provjeriti. Pitanje za MONKS – zašto mi potcjenjujemo dječije sposobnosti – namjerno (odgajajući građane koji ne znaju povezivati, analizirati, promišljati, propitivati, kreirati) ili zato što ne znamo drugačije? Ili zato što se bojimo stvarnih rezultata? Ovako prividno vrednujemo dječija znanja, kao što prividno imamo visoke prosječne ocjene i tako banaliziramo kompletan obrazovni sistem koji bi trebalo da vode osobe sa ozbiljnim znanjima iz stručnih oblasti, s pedagoškim i metodičkim vještinama. Zapravo, najbolje je da pitam MONKS – da li osnovna škola proizvodi radničku djecu, cementira im društveni stalež, uči ih da ne propituju, analiziraju, zahtijevaju, mijenjaju...?

Skoro 200.000 KM godišnje MONKS potroši na eksternu maturu. Zašto? Da ispuni zakonsku obavezu. Jeftinije i korisnije je mijenjati zakon te ukinuti odredbu gdje se eksterna matura propisuje, nego kao argument potezati da se zakon mora provoditi.

Ni dvije prethodne mature kantonalnoj Komisiji za polaganje eksterne mature nisu bile dovoljne da popravi i ove formalne, nejasne propise kako bi djeca makar imala jednake uvjete za polaganje mature. Pravilnik o polaganju eksterne mature ne propisuje veličinu prostorije ili broj đaka u prostoriji gdje se polaže eksterna matura; propisuje samo da dežura dvoje nastavnika. Tako dvoje nastavnika bude i u fiskulturnoj sali s 50 đaka i u učionici gdje maturu polaže maksimalno 17 đaka. Pitanje za MONKS – ko ima veće šanse prepisati, radnička ili djeca koja su u fiskulturnoj sali? Iako Pravilnik jasno propisuje da dežuraju nastavnici iz drugih škola koji ne predaju predmet iz kojeg đaci trenutno odgovaraju na pitanja u testu, događa se da školske komisije krše ova pravila stavljajući nastavnike koji predaju taj predmet.

 

Nastavnici nemaju komentar

Znamo, dakle, koje su tri najuspješnije škole. Ne znamo, pak, imena škola u kojima su đaci ostvarili najlošiji rezultat. Nismo čak ni dobili najavu da će se vidjeti zašto su đaci nekih škola loše uradili i ovako lagane testove. Također, MONKS nijednom u tri godine nije ponudio poređenje zaključnih ocjena učenika sa bodovima ostvarenim na eksternoj maturi. To mogu vrlo lako uraditi, jer preko EMIS programa na jednom mjestu imaju pristup zaključnim ocjenama svih učenika u osnovnim školama u Kantonu Sarajevo. Tako, dakle, imamo škole čiji su đaci ostvarili odličan rezultat i škole gdje su đaci nešto propustili u osnovnoj školi. Pitanje za MONKS – hoće li biti nagrade za uspješne i pozivanje na odgovornost onih koji nisu radili svoj posao kako treba? Ili će sve biti isto i naredne godine? Ili ćete samo nagrađivati škole u kojima su radnička djeca postigla odlične rezultate?

Tri eksterne mature su završene, ali u javnosti ne možete čuti nastavnike koji bi govorili o dobrim, pozitivnim stranama mature, analizirali (kad veće neće ili ne znaju službe Ministarstva) ispitna pitanja, predlagali promjene u nastavnom gradivu i nastavnoj praksi, kritizirali pojedine segmente, potpuno odbacivali koncept eksterne mature. Skoro ništa, osim nekih protokolarnih kratkih izjava za TV-priloge. Tako veliki broj nastavnika radi ono što se kaže, propiše a da to i ne propita. Strah od službenika nadležnih obrazovnih tijela i želja da se ništa ne talasa još uvijek su veći od bilo kakve želje da se javno o nekom obrazovnom segmentu i progovori.

 

Kome je bolje da ne polaže maturu?

Prošle godine 90 učenika nije polagalo eksternu maturu, a po Pravilniku je u augustu za njih eksterna matura morala biti organizirana. Ni godinu dana kasnije nije jasno kako su upisali srednje škole, a da nisu donijeli dokaz da su polagali eksternu maturu. Ove godine su u Ministarstvu napravili iskorak. Vlada Kantona Sarajevo je 17.6.2005. donijela Odluku o izmjeni i dopuni Odluke sa kriterijima za prijem učenika u prvi razred srednjih škola Kantona Sarajevo. Tu se kaže da ako iz opravdanih razloga dijete nije pristupilo maturi kada je trebalo, dijete je neće ni raditi, a kao dodatni bodovi uzet će se ocjene iz tri obavezna i dva dodatna predmeta kako bi se dobilo potrebnih 30 % bodova za upis u srednju školu. Odluka ne propisuje koji su to opravdani niti neopravdani razlozi za izostanak s mature, tako da se time otvara još jedno moguće polje zloupotrebe. Đaci koji su zadovoljni svojim zaključnim ocjenama i smatraju da su one veće nego je njihovo stvarno znanje iz tog predmeta, mogu naći opravadan razlog i ne pojaviti se na maturi. Ako se i ne pojave, znanje će im biti više vrednovano nego većini koja se tri dana bori za prijeko potrebne bodove.

Pozivanjem na djecu obespravljenih (radnici), ministar zamagljuje stvarnu sliku eksterne provjere znanja. Svi navedeni problemi su nevažni kada se zna da u elitne gimnazije polako, na prstima, s maturskim bodovima, ulaze djeca čijim su roditeljima vlasti uzele i posao i status i zdravstvo i školstvo – obezvrijedile domaće javne ustanove, ukinule sva pravila jednakosti, propise zanemarile nauštrb ličnih i stranačkih interesa. Lakše je slagati da eksterna matura izjednačava radničku djecu s povlaštenima, nego prozvati i kazniti odgovorne i obrazovati svu djecu za društvo gdje će svi imati jednake šanse. 

Foto: E. Kurtović

N. Ibrahimović