Reportaža

Škola koja mnogo znači

12.01.2012

U učionici je mnogo dječijih radova okićenih na štrik koji se dijagonalno proteže iz jednog u drugi kraj prostorije

< >

Osam učenika, tri odjeljenja i jedna učionica. „Nekada ih je bilo mnogo više, u dvije učionice su bili smješteni“, kaže direktor OŠ „Blagaj“, Zlatko Čerkez, dok se vozimo ka Vranjevićima gdje je smještena i područna škola. Usamljena zgrada u hercegovačkom kršu pored koje je smješteno obnovljeno sportsko igralište. Najbliže kuće pogled uhvati tek kad se zagleda pažljivije po okolnim obroncima.

Ni zvona ne zvone

U učionici je mnogo dječijih radova okićenih na štrik koji se dijagonalno proteže iz jednog u drugi kraj prostorije. Amar, Semin, Senaida (I razred); Dino, Naida (III razred); Sanida, Amra i Adil (V razred) vrijedno rade u kombiniranom odjeljenju. Prekidamo njihov čas matematike gdje jedni računaju, drugi boje skupove, treći rade vježbu. Kažu da im je draže biti u školi nego kod kuće i da posebno uživaju igrati se na školskom igralištu. Dino ispod stolice nogom dodiruje nogometnu loptu i čeka da učiteljica Minela Maksumić kaže da je vrijeme za pauzu.

Zvona nema jer je nemoguće imati klasični oblik nastave u kombiniranom odjeljenju. Voda sa česme nije za piće, pa škola pitku vodu kupuje u prodavnici za učeničke potrebe. Područna škola u Vranjevićima je bila pred zatvaranjem jer prošle školske godine nije upisan nijedan prvačić - no ove godine ih je troje. „Na neki način, ova škola olakšava i povratnicima život jer ne moraju svoju djecu odvoditi do šest kilometara udaljenog Blagaja“, tvrdi direktor Čerkez. Učiteljica svakodnevno dolazi iz Mostara na posao u Vranjeviće i kaže da uživa raditi s djecom. Četvrtkom joj se pridružuju nastavnici engleskog jezika i islamske vjeronauke.

Krećemo ka Blagaju, ali ubrzo za nama na dvorište izlaze i učenici, trčeći za loptom. Pridružujemo im se i ostajemo duže nego smo planirali.

Kad đak košta 4 KM

U „matičnoj“ školi drugačija slika. Već prepoznajemo klasičnu bh. školu sa zbornicom, učionicama, smjenama, kancelarijama uprave i ostalim popratnim stvarima. Nastava je razredna, nastavnici hodaju - ne djeca, osim kad imaju informatiku. Posjećujemo učenike VIII razreda, pet minuta prije kraja časa fizike i pokušavamo razgovarati. Učenici, naravno, žele biti duhoviti, pokazati se i na postavljena pitanja izbjegavaju dati pravi odgovor. Uglas govore da su im časovi dosadni i da jedva čekaju zvuk zvona jer je gradivo dosadno i moraju puno učiti. Škola im je super jer se međusobno druže i svakodnevno se nešto događa. Nastavnik vješto okreće leđa foto-objektivu, ne želi da mu lice uđe u kadar. Sumnjičav je. Klupe išarane – Arsenal, Real, Liverpool, itd. – tipično za đake. Oni u prvim klupama su najbučniji, otkrivajući zašto sjede baš tu – profesorima blizu.

Na drugoj strani učionice, pojedini bradom naslonjeni na prozore čekaju da odzvoni i ovih dosadnih 45 minuta. Teško je uspostaviti bilo kakav konstruktivan razgovor. Facebook i fudbal su najzanimljivije teme, škola je draga samo kad se o njoj govori kao o nečemu lošem, nastava ih pretjerano i ne zanima.

Učenike sedmog razreda zatičemo na času islamske vjeronauke. Udžbenici na klupi. („Vjeronauka za sedmi razred osmogodišnjeg obrazovanja“, autori M. Omerdić, F. Kalajdžisalihović. To je onaj opasni udžbenik, pomislim, u kojem se opisuju „vandalizmom zadojeni agresorski vojnici“). Išarani su raznim potpisima, natpisima, grbovima. Poneki su i poderani.

Učenici ovog razreda opušteniji su od svojih starijih kolega i stidljivo govore o svojim najdražim predmetima i nastavnicima. Vjeroučitelj se žali što nema dovoljno sredstava u školi da bi se kupio projektor kako bi nastava djeci bila interesantnija. Poslije nam direktor objašnjava kako je OŠ „Blagaj“ jedna od 24 osnovne škole u Hercegovačko-neretvanskom kantonu i da sredstva dobijaju na osnovu broja učenika. Jedan učenik „vrijedi“ 4 KM. Pošto škola nema ni 300 učenika, onda je jasno da za tekuće troškove mjesečno imaju oko 1200 KM. Školu pohađaju i učenici srpske nacionalnosti. Osigurana je i nastava iz pravoslavne vjeronauke te jednom u sedmici teolozi iz Trebinja dolaze u Blagaj i drže nastavu.

Škola je dio zajednice, mjesto gdje i SOS Kinderdorf dva puta sedmično organizuje predškolsku nastavu za najmlađe Blagajce. Također se s lokalnim gradskim prijevoznikom dogovorilo i o pomjeranju autobusne linije iz obližnjeg Malog Polja kako bi učenici na vrijeme dolazili u školu. Do tada niko nije mogao stići na prvi čas, u prijepodnevnu smjenu. Školu pohađa i šestero djece koji rade po individualnom i prilagođenom planu i programu. Nastavnici su prošli minimalnu edukaciju kako bi bili osposobljeni za inkluzivni oblik nastave.

„Vidite, meni je mnogo stalo do ove dvije škole, jer one svjedoče da je Blagaj živ“, rekao je direktor Čerkez na rastanku.

N. I. - O. Z.