Intervju

Ovo je bitka za društvo

30.06.2015

O inicijativi „Ne damo naše škole“ već smo govorili na stranici Školegijuma u izvještaju s njihove press-konferencije. Ubrzo su je u Ministarstvu obrazovanja doživjeli kao smetnju procesu racionalizacije. Neki stavovi iznijeti na press-konferenciji problematizirani su u saopštenju Vlade KS o racionalizaciji. Ministar obrazovanja Elvir Kzazović nedugo potom, 23. juna, gostovao je na televiziji Hayat u emisiji „Samo konkretno“ gdje je vrijeme potrošio na ne baš konkretne demantije stavova roditelja iz Inicijative. Tim povodom razgovarali smo s jednom od predstavnica Inicijative, Svjetlanom Nedimović.

Školegijum: U Inicijativu Ne damo sarajevske škole okupljena su vijeća roditelja s područja opština Stari Grad i Centar. Ministar Kazazović upravo vas s tih područja indirektno optužuje za širenje straha od racionalizacije kao projekta koji za cilj ima spajanje škola. Kaže da toga neće biti. Da li mu vjerujete?

Nedimović: Ne vjerujemo, jer evo šta stoji u dokumentu o racionalizaciji koji je izašao iz resornog ministarstva:

"Broj nastavnika od školske 2015/2016. godine biće manji zbog sticanja zakonskih uslova za penziju, a oni koji ostanu u radnom odnosu (nastavnom procesu), bit će plaćeni u zavisnosti od rezultata rada i uspjeha njihovih učenika. Tada će početi finansiranje škola prvenstveno na osnovu broja učenika kao kriterija. Samim tim bit će smanjen broj odjeljenja i škola."

 

Školegijum: U ministrovom gostovanju na Hayatu bilo je bacanja kostiju među roditelje. Rekao je da su roditelji iz drugih opština pomalo ljuti jer su njihova djeca u odnosu na vašu diskriminirana. Navodno, škole u Starom Gradu imaju malobrojnija odjeljenja nego one u Novom Gradu. Imate li uvida u to, da li je to istina?

Nedimović: U odnosu na ostale opštine, situacija je bitno različita samo u Novom Gradu. S tim što nam ministar Kazazović nikad nije rekao konkretno ko se žalio, a tih informacija ni iz kojeg drugog izvora, do ministra samog, nema. Ali ne vidim kako se diskriminacija rješava ovakvim bacanjem koske – valjda bi poenta bila rješavati problem u Novom Gradu a ne praviti problem i u drugim opštinama. Kako će djeci u Novom Gradu pomoći  to što i svi ostali sjede u pretrpanim odjeljenjima, kakvo je to iskrivljeno poimanje jednakosti?

Školegijum: Vašu peticiju potpisalo je oko 3.000 ljudi u roku od sedam dana. Da li ju je potpisao iko iz drugih opština, postoji li solidarnost među roditeljima?

Nedimović: Potpisivali su ljudi iz cijelog kantona, dakle, solidarnosti ima i ne samo među roditeljima. Ljudima je jednostavno nepojmljivo da se škole zatvaraju i da se vlast još time hvali.

Školegijum: Ipak, bit će objedinjavanja odjeljenja. Negdje oko 15, kako je u istoj emisiji rekao Saudin Sivro, predsjednik osnovnoškolskog sindikata. Šta znači na području KS spojiti 15 odjeljenja i koje su to uštede?

Nedimović: Koje su to uštede – mi nikako ne možemo znati. Ministar Kazazović na naša pitanja o tome nije odgovorio na sastanku koji smo održali početkom juna. Lično sumnjam da je i vlastima jasno kako će dopuniti budžet, osim u onom aspektu koji uporno demantuju a koji je implicitno zastrašujuće  prisutan – a to je komercijalno raspolaganje školskim prostorima, bilo cijelim objektima ili dijelovima koji će ovako ostati neiskorišteni.

Školegijum: Da li je iko roditelje pitao u vezi sa smanjenjem broja odjeljenja?

Nedimović: Ne znam da su nas išta pitali u vezi s racionalizacijom. A kad upitamo mi, nađu se zatečeni, nas proglase izmanipulisanima a dokument nekakvom radnom verzijom iako su, očigledno, već uveliko krenuli u realizaciju.

Školegijum: Ministar potencira da je sa svim relevantnim akterima razgovarao o racionalizaciji i da odluke Ministarstva proističu iz nekog dogovora. Da li je ikad s Vama razgovarao i možete li išta od zahtjeva roditelja prepoznati u dosadašnjem toku procesa racionalizacije?

Nedimović: Kako rekoh, ništa o tome nismo znali iako se izgleda dva mjeseca o tome po Ministarstvu pričalo, a Saudin Sivro govori da je čak devet škola trebalo biti zatvoreno već ovog septembra. Ko su uopšte relevantni akteri?

Školegijum: Relavatni akteri bi trebali biti svi kojih se racionalizacija tiče: roditelji, djeca, stručna javnost, zaposlenici škola... Međutim, cijela priča pobornika racionalizacije vrti se oko ušteda. Štedi se da bi se ulagalo u obrazovanje. Ipak, neće biti ukidanja škola, neće biti otkaza... Da li vi znate na čemu će se to uštedjeti toliko da bi se obrazovni proces mogao poboljšati?

Nedimović: Pokušali smo o tome razgovarati s resornim ministrom ali ništa konkretno nismo čuli. Od njega zapravo ama baš ništa konkretno nismo čuli, osim da je neko za njega prikupio informacije o ljudima angažovanim u koordinacijskom timu Inicijative, tačnije naše biografije. Poboljšanje obrazovanja, međutim, ne počinje od ušteda, uštede su stvar poslovanja Ministarstva i uprava škola. Ako u poslovanju ima prekršaja ili čak kriminala, to nije pitanje prekrajanja javnih politika, nego stvar organa reda i  zakona. A u svemu do sada publikovanom, mi vidimo samo neutemeljene zaključke o potrebama školstva i društva uopšte, te iracionalne mjere koje vode daljnjoj degradaciji obrazovanja ali i cijele društvene zajednice. Jer, hajde da zamislimo, u duhu pasusa iz dokumenta Ministarstva o racionalizaciji koji sam na početku citirala, šta se zbiva sa objektima kad se škole u njima ugase – teško da će imati bitno drugačiju sudbinu od Doma kulture na Hridu ili vrtića na Mejtašu ili Đačkog doma u Kovačićima itd. Sve je to, na ovaj ili onaj način, u privatnim rukama. Na kraju ćemo završiti s luksuznim privatnim školama za djecu iz bogatih porodica i pretrpanim javnim školama za sirotinju, kojima svrha neće ni biti obrazovanje već puko držanje djece podalje od ulica. Obrazovanju u takvim uslovima je puka formalnost.

Školegijum: Kakva je po vama uloga sindikata? Gospodin Sivro je za spajanje odjeljenja, ali kaže da će sljedeće godine tražiti smanjenje minimalnog broja đaka u jednom odjeljenju u odnosu na sadašnji minimum koji je 18. Zašto sada spajati odjeljenja, a sljedeće godine smanjivati broj đaka?

Nedimović: Uloga Sindikata, ovako kako se igra sad, nama uopšte nije jasna. Sindikat treba da zastupa interese svojih članova, to je pravo i odgovornost u koju se mi ne miješamo – ali isto tako ne mislimo da Sindikat treba da se miješa u naše relacije s resornim ministarstvom. Iz nastupa gospodina Sivre ispada da su njemu najveći problem roditelji a ne traljavo vođenje sektora obrazovanja od kojeg trpe i nastavnici i djeca i roditelji. Lični mi je dojam da je u pozadini toga dublji problem servilnog odnosa sindikata uopšte prema vlastima, ali nije zadaća niti namjera Inicijative da se tim bavi – u tom pogledu je istupanje gospodina Sivre za nas irelevantno.

Školegijum: Koliko su, po Vama, djeca uopšte upućena u ovaj problem? Razgovaraju li roditelji i/ili nastavnici s djecom o problemu i šta djeca misle?

Nedimović: Starija djeca već dosta pričaju o ovome, neka su htjela sama pisati pisma Vladi. Mlađa manje. Nezgodno je u ovoj fazi i pričati s manjom djecom, šta da im zapravo kažemo kad se i nas drži u mraku – da im govorimo kako će im škola možda biti zatvorena? Ili da pustimo da sama u septembru ugledaju katanac? O tome niko u Ministarstvu očigledno nije mislio, pa toliko o njihovoj dobronamjernosti i zainteresovanosti za dobrobit djece.

Školegijum: Kakva bi racionalizacija po Vama bila dobra?

Nedimović: Lično me termin racionalizacija žulja – kao da su nam se svi problemi sveli na budžet. Cijela priča o budžetskom deficitu mora se gledati znatno šire – u kontekstu umiruće privrede kojoj nikakve racionalizacije ne mogu pomoći. Ono ušteda što ipak mora biti ni slučajno se ne smije raditi nauštrb najranjivijih kategorija i razvoja društva, pri čemu je za taj razvoj ključno upravo obrazovanje.

Školegijum: Šta je za početak ono što bi Ministarstvo trebalo da uradi pa da dobije naklonost roditelja?

Nedimović: Nije u pitanju naklonost roditelja, nije ovo izbor za mis pa ko nam se svidi. Zna se šta je obaveza i odgovornost Ministarstva obrazovanja – prvenstveno da obezbijedi odgoj i obrazovanje djece u najboljem interesu svakog djeteta, a ne da krpi deficit u budžetu koji s tom djecom veze nema nikakve. Ovaj dokument o poboljšanju obrazovnog procesa ne kaže ni riječi – niti je resorni ministar ikad dozvolio da se i nasluti – kako baš ovakva  racionalizacija doprinosi unapređenju školstva.

Školegijum: Šta su sljedeći koraci Inicijative, kako ćete se pozicionirati nakon saopštenja Ministarstva i posljednjeg ministrovog medijskog istupa?

Nedimović: Ministrov medijski istup nije nešto što ostavlja dubljih tragova na našoj strategiji. Nije nam zadaća kupiti bilo kakve poene, kao što je to slučaj sa politički imenovanim ili izabranim dužnosnicima, zadaća nam je boriti se za dobrobit naše djece. Nastavljamo s radom, povezujemo se s roditeljima iz drugih škola, a i kroz Udruženje Vijeća roditelja KS djelovaćemo kako bismo zaustavili ovaj besmisleni i štetni proces racionalizacije, a pokrenuli istinsku reformu obrazovanja u interesu djece. Započeti privatizacijski procesi, tj.  prodaja društvenih resursa u svakom obliku, upućuju na to da je i ova bitka za škole zapravo bitka za ono malo preostalih javnih prostora, u fizičkom i simboličkom smislu. Drugim riječima, ovo je bitka za društvo samo.

Foto: A. Tikveša

Razgovarao: Amer Tikveša

Pročitajte izvještaj sa press-konferencije: Racionalizacija se mora zaustaviti


Školegijum redakcija