Lični stav

ZA devetogodišnju školu

26.10.2015

Devetogodišnje osnovno obrazovanje iz perspektive učiteljice Sabine Solaković.

Ove školske godine u Sarajevskom kantonu upisana je 13. generacija učenika devetogodišnje osnovne škole. Vjerujem da taj broj neće biti nesretan za ovaj sistem školovanja. Jedna sam od učiteljica koja podržava, vjeruje i zna da je devetogodišnje osnovno obrazovanje dobra stvar.

Veliki je broj i onih koji su protiv ovog sistema obrazovanja - ima ih i među roditeljima, učiteljima, a, čini mi se, ponajviše među zaposlenicima ministarstava obrazovanja te različitih nadležnih obrazovnih institucija. Možda bih i ja promijenila mišljenje da sam čula ijedan valjan argument ili rezultate bilo kakve ankete, pokušaja analize ili slično koji bi potvrdili takve stavove. Nikada nisam pročitala ili čula da se jedna država i njene institucije bore za manje godina obrazovanja svojih građana. Posebno me iznenađuje insistiranje na smanjenju broja godina osnovnog obrazovanja a samim tim i protivljenje da se što ranije polazi u obaveznu školu.

Naravno, mnogi će reći da je ovaj sistem školovanja uveden preko noći - što je istina - ali istina je i to da su učiteljice i učitelji sami prevazišli sve te probleme, bez pomoći Ministarstva ili bilo kakvih obrazovnih institucija. Problemi su bili vidljivi na samom početku, s nejasnim i neblagovremeno izrađenim nastavnim planovima i programima (NPP). I meni su neki dijelovi bili nejasni i rado bih pitala autore ovog dokumenta za tumačenje, ali njihova imena nisam mogla nigdje pročitati. Svaki sistem školovanja znači i stalnu analizu, promjenu, izmjenu, ali toga nije bilo. Čak i kada smo moje kolege i ja predlagali neke izmjene, savjetnica iz Prosvjetno-pedagoškog zavoda je rekla da je to nemoguće.

I sad, kada smo se sami uspjeli prilagoditi zahtjevima plana i programa ili smo bili slobodniji pa ga mi prilagođavali vlastitim idejama, i kada imamo bezbroj ideja kako rasteretiti osnovno obrazovanje, učiniti ga boljim, odjednom sve treba vratiti nazad, jer je neko rekao da djeci oduzimamo godinu igre i bezbrižnosti, a i NPP je natrpan.

Nikome ne oduzimamo godine igre, jer je šesta godina života idealan period kada djeca kroz igru i zabavu mnogo uče. To je potvrđeno različitim istraživanjima, a i mi smo se u praksi u to uvjerili. Podsjećam da je skoro u svim evropskim državama to krajnja granica za uključivanje u obavezno osnovno obrazovanje. Znam da, kao i u svim drugim zanimanjima, i u učiteljskom postoje ljudi koji se teško ili nikako ne prilagođavaju promjenama, pa među učiteljima ima onih koji se kruto drže NPP-a, a takav odnos imaju i prema učenicima u nastavi. Ali nije ni takvim učiteljima zamjeriti jer sigurno nikada, kao ni ja, nisu bili na kvalitetnom seminaru koji analizira bilo koji segment devetogodišnjeg obrazovanja, a da ne spominjem da nikad niko nije tražio mišljenje nas praktičara. Napominjem da Republika Hrvatska ove godine počinje pripreme za devetogodišnje obrazovanje tako što je iz škola povukla 300 nastavnika praktičara na određeni period koji bi s teoretičarima i univerzitetskim profesorima trebali oblikovati buduće osnovnoškolsko obrazovanje.

Naravno da su NPP-ovi u pojedinim razredima natrpani jer su ih najmanje radili ljudi iz nastave, bez konsultacija sa pedagozima ili psiholozima. Većina kreatora je smatrala da je „njihov predmet najvažniji“ i da u osnovnoj školi treba sve naučiti. Ipak, prvi i drugi razred su idealna mjera opterećenosti. Znam da se mnogi neće složiti sa mojom konstatacijom, jer im, vjerovatno, nedostaje sadržaja i nemaju volju da pokažu svoju kreativnost ili različite metode i oblike rada. Ali, dovoljno je neka samo pogledaju NPP za prvi i drugi razred nekadašnje osmogodišnje škole pa će vidjeti kakvo je to bilo opterećenje - prvo polugodište prvog razreda sva štampana slova, čitanje i pisanje, drugo polugodište pisana slova, brojevi do 100... Taj plan bi se mogao ponovo vratiti, a meni je danas i sama pomisao na takav rad strašna.

Potvrdu svog razmišljanja našla sam i u razgovoru sa mojim kolegom koji je posljednje četiri godine svog radnog vijeka proveo u devetogodišnjem obrazovanju. On je rekao da mu nikada nije bilo ljepše i jednostavnije raditi, bez žurbe, sa puno prostora za kreativnost i puno prostora za odgojni rad.

Foto: E. Kurtović

Sabina Solaković