Matematika bez računa

Poklonu se (ne) gleda u zube

28.10.2015

Na osnovu ovog citata s Wikipedije: "Srž korupcije sastoji se u tome, da pojedinci ili skupine nekažnjeno krše pravila koja, u pravilu vrijede za sve članove društva. Na taj način postaju konkurentniji na tržištu od onih koji igraju po pravilima. Rezultat je negativna selekcija, tj. narušavanje djelovanja tržišnog mehanizma selekcije po sposobnosti" zaključite da li je sve sa ovogodišnjim poklonom prvačićima bilo u najboljem redu.

Općina Novi Grad i ove godine je pomogla prvačićima. Kao i neke druge općine, poklonili su im dio školskog pribora: bojice, kolaž papir, plastelin i sl. No, od toga što su manje-više sve omogućile, neke su željele dati više. U općini Novo Sarajevo su dijelili još i ruksake, a Novi Grad je prvačićima poklonio priručnik za nastavu iz matematike.

Na taj priručnik jedan od roditelja skrenuo je pažnju zbog stihova koji djeci treba da približe poimanje broja četiri.

Četvrtak u sedmici

Četvrti je dan.

Četiri drugara

Izašla su van.

 

Prvi nosi loptu,

Drugi balon žut,

Treći tri igračke,

A četvrti prut.

 

I započe igra

I vesela graja,

Sreći i radosti,

Nigdje nema kraja.

 

Kad mujezin s minareta

Ezanom se javi,

Oni igru prekinuše

Odložiše stvari.

 

Zagrljena kući žure

Četiri jarana,

Mujo, Asim, Hasib, Enver,

Četvorka bez mana.

Autorica tekstova u ovom priručniku je Vahida Kunovac, a kao njene koautorice navedene su Anela Šiljević i Zada Velić. Naslov priručnika – Računaljka, bojanka, brojanka – ne sugeriše da ćemo se susresti sa stihovima. To nam se kaže i u  Riječi autorica gdje također stoji da priručnik nije opterećen nepotrebnim sadržajima. U navedenoj pjesmi krajnje se nepotrebnim čini odlaganje stvari na spomen ezana. Pitanje koje se javlja, i koje nesumnjivo skreće pažnju s matematike na islamsku vjeronauku, jeste zašto su to učenici uradili? Iz poštovanja? Možda, jer postoji taj običaj da se rad prekida dok ne prođe ezan. Možda i zbog toga što se radi o četvrtom vaktu, akšamu, kada bi djeca trebala krenuti kući? Možda i zbog toga što idu da klanjaju? Šta god da je tačan odgovor, ovaj priručnik se ovako ne obraća svoj novogradskoj djeci na isti način. Onu djecu koja ezan ne doživljavaju kao nešto blisko, on isključuje. Ako se već htjelo povezati matematiku s vjerom, ili kulturom, to je trebalo učiniti tako da priručnik odražava višekulturalnost općine.

Razgovarali smo o tome s Elvirom Resićem iz Službe za obrazovanje, kulturu i sport pri Općini Novi Grad. On je svjestan da je ta pjesma mogla pojedinim roditeljima zasmetati, ali naglašava da priručnik nije obavezan, te da ga je onaj kome to smeta mogao pokloniti nekom drugom. Njegovo tumačenje pjesme je sljedeće:

Ono što je zanimljivo je da su, evo konkretno u Sarajevu, stoljećima, i pravoslavni i katolici i Jevreji prekidali posao na Čaršiji kada se začuje ezan. Dakle, nije se išlo, taman posla, da se djeca u tom smislu razdvoje, ali ovo je bilo simbolično da taj broj četiri bude na taj način opisan.

Da, ali u tursko vrijeme. Opći moral je to zahtijevao. Činjenica je da su takve stvari bile jednostrane, pa samim tim i nepravedne jer muslimani nisu stajali na zvuk zvona. Oni to, izuzev u rijetkim slučajevima, nisu ni mogli jer je zvono bilo zabranjeno.  

Općina nije angažovala recenzente ni komisiju koji bi ocijenili priručnik. Smatrali su da su ljudi u Službi za obrazovanje kompetentni da naprave analizu. Mi kao Služba smatrali smo da možemo napraviti objektivnu analizu kad je u pitanju sama namjena ovoga sredstva i konstatirali smo da je to primjereno sadržajima tog uzrasta, da su svi metodički principi zadovoljeni i da se na jedan lijep, zanimljiv način pokazuju brojevi i oni se uvode u taj svijet matematike, rekao je Elvir Resić, jedini iz Službe u čije kompetencije imamo uvid. On je magistar lingvističkih nauka te bi otud bar za taj lingvistički aspekt priručnika trebao biti kompetentan.

Priručnik omogućava povezivanje matematike s drugim nastavnim sadržajima. Prije svega s likovnom kulturom i bosanskim jezikom. Ali je istovremeno indoktrinacijski usmjeren. Navedena pjesma pokazuje njegov klerikalni angažman. Osim toga je i izrazito patrijarhalan. Evo dvije strofe iz pjesmice o broju sedam:

Sedmorica braće

Idu iz daleka.

U njihovoj kućici

Sestrica ih čeka.

 

Iz sedam sahana

Večera se puši.

Zadovoljni svi su

U srcu i duši.

 

Od najranijeg djetinjstva žena je predodređena da čeka neke muškarce koji se vraćaju iz daleka s nekih važnih puteva i s važnih zadataka. Njihov je cijeli svijet, a njena je kuća i pripremanje sahana za muškarce. I na kraju, za nju ni nema sahana. Sedam ih je, gdje je njen, osmi?

U pjesmi o broju šest imamo jedan savremeni stereotip o ženi, gdje u prvom stihu piše šest curica pred izlogom stoji dok se nešto dalje za šest dječaka veže šest loptica.

U navedenim primjerima teško je razlučiti da li broj služi da se djetetu usadi u glavu model ponašanja ili model ponašanja služi da dijete pojmi broj. Nema objašnjenja zašto broj šest vezati uz šest djevojčica koje stoje pred izlogom. Baš kao ni broj četiri s ezanom niti broj sedam sa sedam sahana za sedmoricu braće. To nisu stvari koje bi nam trebale biti samorazumljive niti prve pasti na pamet pri pomenu tih brojeva. Sve bi u ovom priručniku trebalo biti podređeno matematici, a u to nismo sigurni, pa i s te strane on nije prihvatljiv.

Ono što je odabiru ovog Priručnika išlo u korist jeste cijena. U Općini su nam predočili dokumentaciju u kojoj stoji da je za 1.200 primjeraka dato 3.000 KM. Procedura odabira nije bila jasna. U Općini kažu da su imali ponude izdavača ali da su sve ponude cijenom bile iznad njihovih mogućnosti. U dokumentaciji stoji da su knjige kupili. Međutim, o njima je odlučeno i prije nego što su izašle iz štampe, jer na zadnjoj korici stoji logo Općine Novi Grad. Kažu da su 3.000 KM dali izdavačima, a to su autorice, pod uslovom da dobiju 1.200 primjeraka kada priručnik bude gotov.

To nije veliki iznos pod uslovom da priručnik ispunjava svoju namjenu.

Ali šta je njegova namjena?

U Općini kažu učenje matematike. Mi smo pokazali da je to učenje povezano s indoktrinacijom.

Pitanje je kako i zašto Općina stoji iza toga.

Zašto njena komisija/resor za obrazovanje, ako je već željela učestvovati, makar i simbolično, u propagandi škole i školovanja, nije to učinila na način stručan i transparentan? A to znači: odredila ciljeve, definisala kriterije, raspisala konkurs, angažovala stručnjake i izabrala najbolji ponuđeni materijal.

Zato što je to skupo, ili komplikovano, ili oboje? Pa je lakše i bolje napraviti neki poluzvanični dil, i počastiti jednu grupicu sretnica s 3.000 maraka. Možda zaista to nije velik iznos, u budžetu Općine. Ali jeste velik, u budžetu nastavnika i nastavnica. Dvije od tri autorice uključene su u nastavni proces u općini Novi Grad. Zada Velić je na stranici novogradske škole Osman Nuri Hadžić navedena kao članica Upravnog odbora ispred Općine, a Vahida Kunovac je profesorica razredne nastave u Osnovnoj školi Džemaludin Čaušević. Možda bi i ostalih nekoliko stotina učitelja i učiteljica, nastavnika i nastavnica s područja općine voljelo zaraditi 3.000?

Njih je neko u ovoj priči preskočio.

I sakrio se iza ezana i sahana.

Foto: E. Kurtović

Amer Tikveša