Školegijum prevod

Neka vas ne prevare brojke: rodna nejednakost u obrazovanju

06.11.2015

Zašto položaj i prisutnost djevojčica u obrazovanju na globalnom planu, u brojkama, ne izgleda uznemirujući?

Mnogi od vas će se iznenaditi ako kažem da je, od ukupnog broja djece uzrasta osnovne škole koja ne pohađaju školu, tek 52 % djevojčica. Štaviše, globalno je broj djevojčica manji od broja dječaka koji ne pohađaju srednju školu. Ukoliko tražimo generalni prosjek kada je u pitanju indeks rodnog pariteta u svim zemljama svijeta, vidjet ćemo da je rodni paritet zaista postignut na globalnom planu, kako u osnovnom tako i u srednjem obrazovanju.

Zbog čega onda postoji toliko inicijativa da se obrazovanje djevojčica posmatra kao prioritet, kada činjenice govore da za to nema potrebe?

Kao prvo, dosta zemalja koje imaju ogroman broj stanovnika – Indija, Brazil i Kina, recimo, postigle su rodni paritet u osnovnom obrazovanju. Ovo se odražava na cjelokupnu sliku na globalnom planu. Ono što se manje vidi jeste ogromna nejednakost s kojom se susreće veliki broj djevojčica koje žive u supsaharskoj Africi, dijelovima južne i zapadne Azije, kao i arapskim zemljama, u kojima je broj stanovnika relativno manji. S druge strane, u mnogim zemljama na području Latinske Amerike i Kariba, nejednakost se ogleda u manjem broju dječaka u školama. Kada tome dodamo konvencionalne poteškoće sa kojima se susreću djevojčice u određenim dijelovima svijeta, globalna slika naizgled je izbalansirana.

Zbog toga su globalne brojke, kada je u pitanju rodni paritet, nepouzdane – one situaciju pokazuju boljom nego što ona ustvari jeste, skrivajući tako veliku nejednakost koja postoji u mnogim zemljama. One nam neće pokazati kako je broj zemalja gdje postoji ekstremna rodna nejednakost na račun djevojčica u osnovnom obrazovanju pet puta veći od broja onih gdje ta nejednakost utječe na dječake. Na globalnoj je slici nemoguće vidjeti kako skoro 50 % djevojčica koje ne pohađaju osnovnu školu nikada neće kročiti u učionicu – što predstavlja oko 15 miliona djevojčica. Kada su dječaci u pitanju, taj je broj manji – jedna trećina dječaka koji ne pohađaju osnovnu školu nikada neće kročiti u učionicu. Razlike su izraženije u supsaharskoj Africi.

Zbog svega ovoga, jasnije nam je zašto ekstremna rodna nejednakost najviše negativno utječe na djevojčice: šanse da ogroman broj djevojčica završi osnovnu ili srednju školu jako su male i pri tome, kao da su zacementirane. U Unescovom globalnom monitoring izvještaju za 2013/14. godinu stoji da će najsiromašnije djevojčice supsaharske Afrike srednje obrazovanje završiti čak 20 godina kasnije nego najsiromašniji dječaci.

Jasno nam je, onda, da postoje utemeljeni razlozi za organiziranje inicijativa koje pozivaju da djevojčice budu prioritet. Koje pozivaju da razumijemo kakav utjecaj mogu imati različiti konteksti na rodnu nejednakost i koje objašnjavaju zašto su najsiromašnije djevojčice te koje su u najtežoj situaciji.

Kako bismo bili u stanju jasnije vidjeti kontekst, Unescov projekat Obrazovanje za sve uključuje online interaktivnu mapu na kojoj je moguće vidjeti na koji način i u kojoj mjeri različiti konteksti utječu na rodne nejednakosti u različitim zemljama i regijama.

Na njoj možemo vidjeti, naprimjer, kako najsiromašnije djevojčice supsaharske Afrike imaju devet puta manje šanse da uđu u učionicu nego najbogatiji dječaci u tom dijelu svijeta.

Mlade žene koje žive u ruralnim područjima supsaharske Afrike u obrazovanju provedu u prosjeku pet godina manje nego muškarci koji žive u urbanim područjima.

U arapskim zemljama najsiromašnije žene imaju dva i pol puta manje šanse da završe srednju školu nego najbogatiji muškarci.

Kada je u pitanju Latinska Amerika i Karibi, situacija je obrnuta: 55 % dječaka (u odnosu na 63 % djevojčica) iz ruralnih područja završava srednju školu.

Brojke prikazane na ovoj mapi preuzete su iz baze podataka WIDE (Svjetske baze podataka o nejednakostima u obrazovanju) globalnog monitoring izvještaja projekta Obrazovanje za sve. Zbog toga su one ključni instrument za razumijevanje stvarnog efekta koji rodna nejednakost, bogatstvo, jezik i lokacija imaju na nejednake ishode obrazovanja u zemljama širom svijeta. One nam pomažu da vidimo drugu stranu priče, odnosno stvarnu situaciju kada je u pitanju obrazovanje, ali i ilustriraju kako nam princip pravičnog obrazovanja može pomoći da bolje analiziramo na koji način kreirati obrazovne politike počev od 2015. godine.

(TEKST NA FOTOGRAFIJI: Manja rodna nejednakost u školama jedan je od najvećih uspjeha na polju obrazovanja – danas je u školama 52 miliona djevojčica više nego 2000. godine)

(Niti jedna država u supsaharskoj Africi nije postigla rodni paritet i u osnovnom i u srednjem obrazovanju: 16,7 miliona djevojčica ne ide u školu u ovoj regiji, a 9,3 miliona nikada neće kročiti u učionicu)

 

Autorica: Kate Redman

Prevela: Merima Dervišić

Originalni tekst dostupan na blogu World Education: Don’t be gender blind. Take a moment to understand gender gaps in education.

Školegijum redakcija