Koliki je psihološki danak doktoriranja?

Niko ne priča o pravoj cijeni doktoriranja

30.11.2015

Jedna studija pokazala je da čak 47 % diplomanata i diplomantica pati od depresije, a druga da je njih 10 % pomišljalo na samoubistvo. Pročitajte koji su savjeti da se stanje promijeni.

Svi znaju da je doktorirati težak posao. I treba biti. Neki kažu da, ukoliko ne radite cijelu noć ili ne preskačete obroke, onda u nečemu definitivno griješite. Jasno je da ko god upiše doktorat ne očekuje da će mu biti jednostavno. Međutim, postoji jedna stvar o kojoj niko ne priča, a to je psihološki danak, piše za magazin Quartz Jennifer Walker, bivša studentica doktorskog studija u oblasti fizike. Za nju najveća prepreka nije bio intelektualni izazov niti obim posla nego činjenica da je osjećala kako se njeno mentalno zdravlje pogoršava. Nažalost, njen primjer nije izuzetak, nego često pravilo u akademskom svijetu. Osjećala sam da nemam ničiju podršku, da sam izolirana i prepuštena samoj sebi. Napadi anksioznosti postali su mi svakodnevnicom. Počela sam piti, a razmišljala sam i o samoubistvu. Jennifer želi da pokrene priču o problemima sa mentalnim zdravljem u akademskom svijetu, pominje studiju Univerziteta Berkeley iz 2015. godine prema kojoj 47 % diplomanata i diplomantica pati od depresije, ili onu iz 2005. godine prema kojoj  je 10 % njih pomišljalo na samoubistvo. Jedna studija u Australiji navodi kako je stepen mentalnih oboljenja kod akademskog osoblja četiri puta veći nego kod ostatka stanovništva. Kad tome dodate i činjenicu da se često prevelik broj studenata i studentica takmiči za šačicu profesorskih pozicija, psihološke poteškoće su svakako nešto o čemu nećete razmišljati a kamoli pokazati. Mnogi studenti pričaju o nedostatku mentorske podrške ili sindromu prevaranta – situaciji kada im se čini da su kroz studiranje dobre ocjene dobili slučajno, usljed neke administrativne greške i da je njihov akademski uspjeh puka slučajnost. Ovi problemi ne treba da odvrate ljude od upisivanja doktorata, ali je potrebno unutar univerziteta organizirati podršku za njih. Potrebno je obrazovati mentor(ic)e da prepoznaju ukoliko njihovi kandidati/ce pate od depresije ili anksioznosti i kreirati atmosferu u kojoj se o ovim problemima može otvoreno pričati, bez stigmatiziranja. Također, moramo razmišljati o realnim šansama za pronalaženje posla u akademskom svijetu i planirati budućnost nakon doktoriranja. Nesigurna budućnost može biti jedna od negativnih strana doktorskog studija, ali će vas manje pogoditi ukoliko svoj identitet ne vežete isključivo za fakultet. Planirajte šta ćete uraditi sa svojim životom kada napustite studij, kaže autorica.

Originalni tekst dostupan ovdje.

Prevela i prilagodila: Merima Dervišić

Fotografija preuzeta sa: qz.com.

Školegijum redakcija