Uz Dnevnik nastavnika, koji možete pročitati u magazinu Školegijum, broj 14, decembar 2015.

Jedna Facebook rasprava

19.12.2015

U broju 14 magazina Školegijum nastavnik Namir Ibrahimović piše o svom angažmanu na Facebooku i razlozima zašto je od njega odustao. U tekstu pominje i polemiku sa univerzitetskim profesorom i bivšim ministrom obrazovanja, Mirsadom Kunićem, koji se javio povodom primjedbe da je rečenica iz čitanke za VIII razred, autorica Azre Verlašević i Vesne Alić (izdavači NAM Tuzla i Vrijeme Zenica), uz interpretaciju poeme "Hana" Oskara Daviča – "Poema u neobičnim asocijacijama dočarava 'rasprskavanje' ljubavi spajajući međusobno vrlo udaljena značenjska polja i tako obogaćujući prostore imaginacije" – nejasna i đacima nekorisna, komentarom: "E, ovo su stvarno gluposti, ovo već postaje prljava kampanja jednih (ili samo jedne?) protiv drugih izdavačkih kuća. Dajte, molim vas, vi doktori za čitanke i vi učeni, poučite i mene kako treba, ako je ovo neispravno!" Polemiku ovdje prenosimo u cjelosti, s korekcijama tipografskih pogrešaka.

Mirsad Kunić: E, ovo su stvarno gluposti, ovo već postaje prljava kampanja jednih (ili samo jedne?) protiv drugih izdavačkih kuća. Dajte, molim vas, vi doktori za čitanke i vi učeni, poučite i mene kako treba, ako je ovo neispravno!

Školegijum: Dragi Mirsade, ova kampanja ima za cilj isključivo bolje obrazovanje. To je ono što pokreće Školegijum.

Doktori i magistri književnosti su već u nekoliko dokumenata pisali o ovim čitankama, a ja ću Vam sažeto odgovoriti kao neko ko nije doktor. Je li Vi razumijete šta je "rasprskavanje" ljubavi? Čak i da prihvatimo da je razumijemo, nema sumnje da je ta rečenica iz čitanke napisana u nejasnom, nerazumljivom i lošem stilu, a pritom je neprimjerena udžbeniku jer je napisana subjektivno, esejistički. Štaviše, mislim da je konstrukcija o kojoj govorimo obična mistifikacija. Čak i da prihvatimo "rasprskavanje" ljubavi, to nije jedino što ova poema "dočarava". Pritom, nema spomena o stilskim figurama i postupcima. Konačno, ovakvo fragmentarno tumačenje pjesme ne razvija čitalačke sposobnosti četrnaestogodišnjaka.

Mirsad Kunić:  Poštovani Školegijume, ja mogu da naslutim na šta je autor čitanke mislio kada je upotrebio ovu metaforu, a da li će učenici razumjeti metaforu zavisi od nastavnika. Uostalom, nastavnik može mnogo više ponuditi na samome času od ovih natuknica u čitanci. Imam osjećaj da je doktor za čitanke nametnuo kriterij prema kome su sve čitanke loše, mislim da ste nasjeli na takav kriterij i postali lovci na greške, pri čemu greškama postaju sve formulacije koje se ne uklapaju u vaše subjektivne predodžbe o istima. Ovakvih 'subjektivnih, esejističkih' rečenica ja ću vam pronaći u svakoj čitanci ne samo u BiH. Dajte mi čitanke za koje vi mislite da su dobre, pa da vidite šta se sve može pronaći. Nemam pojma na koju poemu se odnosi ova 'subjektivna, esejistička' rečenica, ali čitalačke sposobnosti četrnaestogodišnjaka sigurno neće zavisiti od nje.

Namir Ibrahimović: Zašto Vam neko treba "dati čitanke" da biste vi tražili? Ako želite potvrditi svoju tezu da se u svakoj čitanci nešto rasprskava ili da postoje i gore greške (posebno u Svezame, otvori se), sami uradite i dokazujte. Logička je pogreška (to kao profesor trebate znati) braniti ovaj primjer pozivajući se na proizvoljnu tvrdnju kako ćete vi u čitankama, koje vam neko da, pronaći ovakve subjektivne, esejističke rečenice. Dok ih ne analizirate i ne nađete, bespotrebno je da to i pišete. Ovo naravno, nije jedna greška i jedna čitanka - ima ih više. I o tome ste mogli čitati ili Vam i to treba dati? Vaš kolega koautor čitanke za 3. razred srednje škole i nekadašnji recenzent najbolje zna kako se preskaču subjektivne esejističke rečenice, logika, činjenice, nacionalne isključivosti...

Mirsad Kunić: Ne želim braniti loše rečenice, poglavlja ili cijele čitanke, i sam se borim protiv toga, ali mi ova dva primjera koja pokazujete nisu uvjerljivi da bi mogli biti oružje kampanje protiv, uostalom, svih čitanki samo dviju izdavačkih kuća (od kojih nijedna nije iz Sarajeva!). Oprostite, ali ovdje nešto smrdi - je li to znači da je kod drugih izdavača sve kako treba, da su njihove čitanke dobre i da nemaju 'subjektivnih esejističkih' rečenica? A kad smo kod toga, zašto je subjektivna esejistička rečenica nepoželjna u čitanci? Ako ćemo o logici, gospodine Ibrahimoviću, još sam u gimnaziji naučio da ovakvi kalamburi kojim se Vi pozivate na pogrešnu logiku, nemaju nikakve, ama baš nikakve veze sa logikom! Govorimo o namjeri s kojom se pristupa ocjenjivanju određenih čitanki, koja je namjera takve prirode da i u svakom drugom udžbeniku možeš pronaći iste ili slične greške. Takvim pristupom se, logički posmatrano, kod svakog učenika ili studenta može detektirati neznanje, ili, štaviše, za svakog pojedinca otkriti da je nešto zgriješio u životu i time ga etiketirati krivim, dok ne dokaže suprotno. Na kraju, gospodine Ibrahimoviću, kojom to logikom dovodite u vezu kolegu koautora Čitanke za treći razred gimnazije sa mnom? Vidi s kim je sarađivao, vidi odakle je, vidi kolika mu je glava, šta će on meni pričati? Je l' to ta logika? Uostalom, logika u mišljenju i logika u životu - dvije su potpuno različite stvari!

Mirsad Kunić: S ovim ću završiti. Za svaku dalju polemiku morao bih zaista uzeti 'sporne' i one druge čitanke (tu Vam dajem za pravo, g. Ibrahimoviću) i analizirati ih, a za to nemam vremena. Hvala vam što ste mi omogućili da kažem svoj stav.

Namir Ibrahimović: Hvala što ste odgovorili. Naravno, vi možete tražiti namjere u bilo čemu, samo za raspravu je važno da se pozivate na činjenice. Naveo sam Vam već - pisali smo i o drugim čitankama, objavljivali na različitim mjestima, navodili primjere, slali nadležnim obrazovnim tijelima, diskutirali javno s urednicima i autorima drugih izdavačkih kuća. Oba primjera koja ste vidjeli ovdje su problematična, i da je ovo zemlja puna srednjoškolske logike, taj udžbenik ne bi nikad ugledao svjetlo dana dok to ne bi popravio. Dvije autorice pisale, urednici njihovi čitali, 5 recenzenata odobrilo - nešto ne štima, da ne kažem, kao Vi - smrdi. Nažalost, nisu samo ova dva problematična primjera - dio njih smo objavili i u Oslobođenju - nije teško pronaći primjere na portalu Oslobođenja.

Ako malo pogledate statistiku, vidjet ćete da NAM-ove čitanke nemaju problem sa distribucijom - najkorištenije su i redovno su tokom recenziranja dobijali najveće ocjene. Ocjene ne bi bile problem da u svakoj ne postoji sijaset netačnosti, insinuacija, pogrešnih činjenica, stručnog neznanja, proizvoljnih književnoteorijskih definicija i, ne najmanje važno, protežiranja bošnjačke kulture i tradicije - posebno kroz dijelove udžbenika gdje se govori o usmenoj književnosti. Kažem još jednom - o svemu smo detaljno pisali i primjere navodili. To što vi nemate vremena da čitate i analizirate je, složit ćemo se, Vaš izbor; ali je, samim time, i Vaš stav o čitankama krnjav.

I na kraju, Vedad Spahić je recenzirao prispjele rukopise čitanki za VI razred devetogodišnje škole. To je radio tako bahato i tendenciozno, zanemarujući kvalitet, gurajući "domaće" (termin se odnosi na istomišljenike) rukopise. I o tome smo detaljno pisali. Zašto spominjem Vas i Spahića u ovoj prepisci? U Čitanci koju zajedno potpisujete plagirali ste Deretićeve rečenice - ijekavizirali i nigdje niste naznačili odakle ste preuzeli. Ako se služimo srednjoškolskom logikom - to je krađa. Ili ćete reći da je sasvim normalno i prirodno da se u čitankama tuđi tekstovi potpisuju kao svoji (ima i toga u ovim NAM-ovim čitankama)? Dakle, neko ko tuđe tekstove potpisuje kao svoje nije mjerodavan u recenziranju kao ni ozbiljnom zauzimanju za bolje čitanke!

Zaokupljen visokom ulogom koju je namijenio poeziji, Šantić u početku ne poklanja veće pažnje pjesničkoj formi. Zbog toga su njegove pjesme često nailazile na nepovoljan prijem kritike. Bogdan Popović je primijetio povodom treće zbirke, da njegove pjesme “pokazuju sve mane nekorektnog stila i naročito mane nekorektnog kitnjastog stila. (Spahić-Kunić, str. 151)

Sav zaokupljen tom visokom ulogom koju je namenio poeziji, Šantić, naročito u početku, nije poklanjao veće pažnje pesničkoj formi, te su njegove pesme često nailazile na nepovoljan prijem kod kritike. Bogdan Popović u analitičkom prikazu treće Šantićeve zbirke (1901) istakao je da njegove pesme “pokazuju sve mane nekorektnog stila i naročito mane nekorektnog kitnjastog stila” (Jovan Deretić, Istorija srpske književnosti, Nolit, 1983., str. 443.)

I ovo je neka zavjera?

Mirsad Kunić: Gospodine Ibrahimoviću, imate ozbiljnih problema s logikom baš zato što se preskočili ili pogrešno naučili srednjoškolske lekcije, a niti srednjoškolska a još manje visokoškolska logika imaju veze sa izdavanjem udžbenika. Vaš je problem u tome što i dalje vjerujete da Ahil zaista nikada ne može stići kornjaču i sa tom logikom pristupate svim drugim problemima. Logika je to! Da Vas podsjetim, pošli smo od primjera koje ste postavili na internet, niste bili u stanju argumentovano niti objasniti šta je u njima pogrešno, a kamoli ponuditi ispravne formulacije - i onda ste krenuli u diskvalifikacije. Pogledao sam ovlaš i u ostale primjedbe, tek tu ima svašta, od opravdanih do neopravdanih i besmislenih. Trebalo bi se jednom pozabaviti logičkim vratolomijama u svemu šta ste dosada napisali u borbi protiv loših čitanki. Ok, Čitanka za III razred gimnazije je posebna priča i o tome možemo posebno. Ja pojma nemam ko ste ni šta ste, čime se bavite i da li ste i kako ste pisali, niti me to interesuje u ovoj polemici. Jedino šta znam o Vama jesu Vaši stavovi i način razmišljanja. A i to je previše. I nikakve fajde od toga. Zato ću prekinuti svaku dalju polemiku tako što ću vas ukinuti na profilu, a vi nastavite zabavljati raju.

Namir Ibrahimović: Ušli ste glasno i hrabro u raspravu, povukli se naglo. Da podsjetim i ja Vas na tok rasprave - Vi ste se javili i rekli da ovakvih "subjektivnih, esejističkih" rečenica možete naći u svakoj čitanci, samo ako Vam ih neko da; donekle ste i izrazili skepsu da đaci sami mogu shvatiti rečeno, ali ste rekli da ovisi o nastavniku kako to tumači. Eto prve greške - kome autori prodaju udžbenik - djeci ili nastavnicima? Da li udžbenik treba biti jasan samo nakon tumačenja nastavnika? Nakon što sam Vam skrenuo pažnju na pogrešku u logičnom zaključivanju - primjer je dobar zato što biste Vi, ako Vam neko da druge čitanke, našli sijaset istih ili sličnih primjera, Vi ste počeli koristiti termin "logika" u svakom Vašem odgovoru, gdjegod niste imali argument. Zapravo, vaši argumenti se zasnivaju na havi, a ne na primjerima. Gospodine Kuniću - dajte primjere pa da vidimo na osnovu čega zaključujete! (Opet logika!) Da Vam bude lakše - evo i objašnjenja zašto je navedeni primjer glup: poema ne može ništa dočaravati, ako i može to svakako ne može neobičnim asocijacijama (nijedna od tih neobičnih asocijacija se ne navodi), a posebno ne može dočarati rasprskavanje spajajući nejasna, neodređena značenjska polja bez da se za to navede ijedan primjer iz poeme. Ako mislite da tako treba biti u čitankama ili naslućujete da već jeste, ali ne možete to da pokažete jer vam niko nije dao druge čitanke, već samo imate jedan primjer koji je Školegijum naveo, onda Vas pitam - čemu učimo djecu ovim pasusom (ili istim kojima obiluju druge čitanke samo ih Vi niste još pronašli)?

Onda sam Vam objasnio da ovo nije jedan primjer i da ih ima više te da kritika nije usmjerena samo na ovakve rečenice, već na pogrešne činjenice, loše definisanje književno-teorijskih pojmova i u kompletu nacionalno obojen, prije svega usmena književnost, Vi kažete da ne znate ko sam i da Vas to ne zanima. I to je pošteno reći, ali mene ne obavezuje da Vam nabrajam o čemu sam sve pisao. Opet ne nudite nijedan argument, nego se povlačite iz rasprave.

Je li Vi inače sve radite ovlaš? Ovlaš komentirate, sami priznajete da se ne bavite čitankama, tvrdite da nešto u čitankama sigurno ima, samo čekamo da to i otkrijete. Za razliku od Vas, čitankama se bavim dugo i znam šta u njima piše. Na osnovu toga sam i reagovao na Vaše ironične opaske i neargumentiranu ciljanu (možda i političku?) diskvalifikaciju. I potpuno me ne zanima da li Vas zanima šta sam pisao, niti je to, upravu ste, važno za raspravu. Kažete da primjeri koje ste ovlaš pogledali dijele se ne dvije skupine - one koji su nezasluženo našli mjesto tamo i oni koji to jesu - no, opet (kako ste samo tu dosljedni) ne navodite šta je opravdan, a šta neopravdan prigovor.

Na Vašu žalost, Čitanka za III razred koju potpisujete zajedno sa profesorom Spahićem je tema i ove priče i nije mi jasno kako o tome možemo posebno kad se gromoglasno povlačite?! Dakle, autorski dvojac plagira Deretića, jedan navijački recenzira čitanke, drugi brani budalaštine u udžbenicima. Logika po kojoj je sasvim normalno krasti iz tuđih knjiga i stavljati u svoje udžbenike bez navođenja izvora je logika udžbeničke politike BiH od rata naovamo i Vi ste, priznali to ili ne, dio toga. Zato su Vas i "zaboljeli" navedeni primjeri i natjerali da se oglasite. No, nedostatak argumentacije natjerao Vas je da odustanete od dalje rasprave.

Foto: E. Kurtović

Školegijum redakcija