Rastegljiva pravila igre

Posao nije problem – posla nema

06.03.2016

Jedan glas sa začelja kolone mladih profesora i profesorica pred biroom za zapošljavanje: kako pravilnike za zapošljavanje staviti u funkciju pravednijeg i kvalitetnijeg obrazovanja?

Tokom studija nisam se zanimao za priču o tome kako u Sarajevu nema posla, kako se nemoguće zaposliti u struci i kako se nakon pet godina studija, bez obzira na postignuća, svi nađemo na birou. Sada se čini da smo živjeli u nekom praralelnom svijetu, pod staklenim zvonom, izolirani od realnosti koja nas neminovno čeka. Možda nas je tješila činjenica da nas je svega troje iz naše generacije na vrijeme završilo studiji i da sve troje iza sebe imamo projekte, naučne radove, konferencije i sl. Često se vratim na trenutak kada sam birao fakultet i pitam se šta bih izabrao da sam znao kakvo je stanje u obrazovanju? Ali, šta bih izabrao pošto znam kakvo je stanje u sektorima zdravstva, pravde, industrije itd.? Uz statistike koje govore o 75% nezaposlenih mladih i o sve većem broju mladih koji odlaze iz Bosne i Hercegovine, čini se da odlazak, ipak, ostaje jedino rješenje.

Pošto sam za vrijeme studija završio pripravnički rad i položio Stručni ispit za nastavnike, odmah sam se bacio na konkurse. To da prije pola godine nismo imali šansu, kao što nemamo ni danas, saznali smo kasno. Na prvi pogled situacija izgleda optimistično: nastavnici se biraju po utvrđenom Pravilniku sa kriterijem za prijem zaposlenika u predškolskim ustanovama, osnovnim i srednjim školama kao javnim ustanovama KS, gdje su navedene sve kategorije koje se boduju. Pored toga, svake godine u augustu i septembru skoro sve škole raspišu konkurs za nastavnika/nastavnicu bosanskog jezika. Međutim, iza sistema koji na prvi pogled izgleda savršeno krije se niz nepravilnosti zbog kojih je mladima nemoguće naći posao u prosvjeti. Prije svega, za većinu pozicija traženih konkursom u školama koje odaju utisak da mladi imaju priliku da se zaposle, shvatili smo da su nepostojeće, kako kolegice to kažu – fantomske pozicije. Stvar je u tome što većina zaposlenih nastavnika i nastavnica radi na određeno radno vrijeme, te je za njihovu poziciju potrebno svake godine raspisati novi konkurs. Ali kandidati koji se prijave za te pozicije ne znaju da na toj poziciji već ima neko kome samo treba produžiti radni odnos do naredne godine. Na taj način konkurs postaje predstava čiji se ishod unaprijed zna. Kandidati tu troše vrijeme, živce i novac ne znajući da je pobjednik već davno izabran. Sada se čine poštenijim oni direktori koji su tražili da samo potpišemo da smo prisustvovali razgovoru, nego oni koji nas zadrže po dvadeset minuta znajući da nemamo nikakvu šansu i da je osoba koja će pobijediti na konkursu izabrana davno prije njegovog raspisivanja. Ali odakle prostor za ovakve nepravilnosti?

Analizirajući Pravilnik sa kriterijem za prijem zaposlenika u predškolskim ustanovama, osnovnim i srednjim školama kao javnim ustanovama KS, došli smo do zaključka da iza svih naših negativnih iskustava na konkursima stoji loše urađen član pravilnika ili zakona. On ostavlja toliko prostora za manipulaciju kriterijima, da samo bodovanje postaje bespredmetno.

Prekvalifikovani za obrazovanje

Pored toga što se kandidati moraju nositi sa poštom koja kasni, školama koje u dvadeset i prvom stoljeću ne koriste e-mail, sa terminima za intervju koji se zakazuju svim kandidatima u isto vrijeme, čime su prisiljeni da čekaju sat, dva ili duže da dođu na red, intervjuima koji više liče na ispit, Pravilnik sa kriterijem za prijem zaposlenika u predškolskim ustanovama, osnovnim i srednjim školama kao javnim ustanovama KS, koji bi morao obezbijediti objektivnu procjenu kandidata, omogućava korupciju i pun je nelogičnosti.

Za nastavnike koji imaju titulu magistra a prijave se za rad u osnovnim školama kažu da su prekvalifikovani. Tako da smo na nekim konkursima znali za diplomu magistra dobiti pola boda. Da se nismo odlučili za master studiji u trajanju od dvije godine i da smo to vrijeme proveli na birou, umjesto pola boda za diplomu dobili bismo 3,6 boda po članu 8 Pravilnika (Vrijeme provedeno na evidenciji Službe za zapošljavanje Kantona Sarajevo). Dakle, naš zakon više cijeni nekoga ko je dvije godine proveo na birou, nego nekoga ko je te dvije godine proveo na usavršavanju. Prema njemu, bolje je da u osnovnoj školi radi neko ko nije imao posla dvije godine, nego prekvalifikovani nastavnik. Zar neko može imati viška znanja za rad u nastavi?

Prema članu 6 (Stručni ispit), kandidat koji položi Stručni ispit za nastavnike dobija 4 boda. Dakle, prema Pravilniku moguće je zaposliti kandidata koji nije položio stručni ispit, tj. nije obavio pripravnički rad u trajanju od 6 ili 12 mjeseci. Smatramo da je nedopustivo da neko radi bez položenog stručnog ispita i zbog toga podržavamo škole koje navode potvrdu o položenom stručnom ispitu pod obaveznu dokumentaciju, iako je Pravilnikom ova potvrda podvedena pod dodatnu dokumentaciju (član 14: Dostavljanje dokumentacije).

Najviše zabrinjava činjenica da komisija na osnovu provjere radnih i stručnih sposobnosti (razgovor, pisani test, praktični rad i drugi vidovi provjere), ocjene o radu, pozitivne preporuke prethodnog poslodavca i drugih relevantnih činjenica (član 12) kandidatu može dati 24 boda. Koje su to druge relevantne činjenice, ostaje nejasno. Ukoliko uporedimo to sa maksimalnim brojem bodova koji kandidat može ostvariti za vrijeme studija – 10 bodova za zlatnu značku ili mizernih 6 bodova za prosjek ocjena 9,0, vidimo koliko je prostora ostavljeno za manipulaciju bodovima, lično mišljenje i subjektivni faktor.

Svaki član komisije popunjava obrazac prema vlastitom subjektivnom mišljenju, bez ikakvih objektivnih kriterija na osnovu kojih bi se mogao donijeti sud o tome koliko je neko motiviran, fleksibilan, analitičan ili nešto četvrto. Ponovo, da se tu radi o malom broju bodova, rekli bismo da je subjektivni faktor nužan za donošenje odluka u prosvjeti, jer na kvalitet nastave utječe i karakter nastavnika, ali kako se radi o najvećem broju bodova do stručne spreme (maksimalno 26), a uzevši u obzir da skoro niko ne ostvaruje maksimalan broj bodova za stručnu spremu, provjera radnih i stručnih sposobnosti, tj. formular koji je predstavljen na slici igra najveću ulogu pri izboru kandidata. Prema tome, smatram da maksimalan broj bodova treba spustiti ispod 5, a da ovaj obrazac trebaju popunjavati ljudi koji su za to stručni i koji imaju način da mjerljivo odrede barem neke od kriterija. To bi mogli raditi psiholozi putem posebno kreiranih testova.

Najveća zamjerka Pravilniku odnosi se na član 17 (Donošenje odluka), gdje stoji da direktor od tri prvorangirana kandidata bira jednog uz adekvatno obrazloženje. Kako nije jasno šta je to adekvatno obrazloženje, svako se obrazloženje direktora prihvata. Ovaj član čini bodovanje besmislenim i omogućava manipulaciju pozicijom i korupciju. Najčešće se dešava da direktor izabere jednog od tri kandidata, a da ih nikada ne vidi. Svoju odluku tada pravda informacijama koje je dobio na osnovu konkursa.

Novi Pravilnik sa kriterijima

Samostalni sindikat osnovnog obrazovanja i odgoja FBiH – Kantonalni odbor SSOOiO Kantona Sarajevo, 21. 12. 2015. uputio je Ministarstvu za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo, prof. dr. Elviru Kazazoviću, ministru, Zahtjev za donošenje novog Pravilnika sa kriterijima za prijem radnika u radni odnos u predškolskim ustanovama, osnovnim školama i srednjim školama kao javnim ustanovama na području Kantona Sarajevo.

Sve primjedbe koje smo od augusta 2013. godine do decembra 2015. godine zaprimili iz naših podružnica i od strane Inspektorata rada, zaštite na radu, socijalne zaštite i prosvjetne inspekcije smo uvrstili u dokument koji smo zvanično dostavili Ministarstvu za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo. Osnovne primjedbe i sugestije su se odnosile na same kriterije za bodovanje, veliki broj bodova na osnovu subjektivnosti komisija, zloupotrebe od strane direktora škola, prilikom odabira kandidata, nejasne procedure i sl. – stoji u dopisu predsjednika Samostalnog sindikata Saudina Sivre.

Sa gospodinom Sivrom slažem se da je Važeći Pravilnik [je] u velikoj mjeri ugrozio mito, korupciju i nepotizam prilikom prijema u radni odnosu u osnovnim i srednjim školama u Kantonu Sarajevo. Zbog toga se Sindikat odlučio da kreira novi Pravilnik sa kriterijima koji bi ponudio bolje bodovanje i ostavio manje prostora za korupciju:

Nakon što smo Pravilnik dostavili, resorni ministar je formirao radno tijelo – Komisiju, koja ima zadatak da uradi novi Pravilnik. Prema našim informacijama navedena Komisija nije završila svoja posao, a naš predstavnik u Komisiji se zalaže da predloženi dokument minimalno bude polazišni materijal u radu Komisije. Odgovor u pisanom obliku nismo dobili, a zašto je tako trebate pitati resornog ministra. Odgovor Ministarstva za obrazovanje, nauku i mlade nisam još dobio.

Analizirajući novi Pravilnik sa kriterijima došao sam do zaključka da je napravljen veliki iskorak. Najveći napredak vidim u tome da novi Pravilnik vrednuje titule, pa za titulu doktora nauka kandidat dobija 30 bodova. Ovo bi riješilo problem prekvalifikovanih nastavnika. Međutim, smatram da je nepravedno da se titula magistra vrednuje više od titule mastera (za dva boda). Po Pravilniku o korištenju akademskih titula i sticanju naučnih i stručnih zvanja na visokoškolskim ustanovama u Kantonu Sarajevo, osoba koja završi tzv. bolonjski studij i, prema Pravilniku, stekne zvanje specijalista/master bolonjskog studija, ima titulu magistra za određenu oblast (član 4 – Drugi ciklus studija). To znači da su titule zakonom izjednačene.

Novi Pravilnik je napravio ključnu izmjenu smanjenjem broja bodova koje kandidat može dobiti na osnovu provjere radnih i stručnih sposobnosti na maksimalno 4 boda i na taj način sveo subjektivni faktor na minimum. Na pitanje zbog čega nisu oduzeli direktoru pravo da bira kandidata, već su promijenili da direktor umjesto između tri, bira između dva prvorangirana kandidata, odgovorili su da je to nemoguće: Direktor bira je zakonom definisano i nemoguće je podzakonskim aktom promijeniti ono što je zakon jasno propisao. Mi u Sindikatu poštujemo Ustav i zakone ove zemlje, mi nismo kao naša izvršna i zakonodavna vlast. Slažemo se da je temelj korupcije u tome što neko bira onoga ko će njega birati, te s tim u vezi zakon treba mijenjati.

Smatram da novom Pravilniku koji je Sindikat predložio treba dodati Stručni ispit. Po meni je nedopustivo da se on izbaci i mislim da bi trebao biti obavezan. Pripravnički rad koji kandidati obave prije polaganja stručnog ispita jedini je susret sa poslom nastavnika prije zapošljavanja, kako se na fakultetima, čak ni na onima koji imaju nastavnički smjer, studenti nikada ne susretnu sa temeljnim znanjima potrebnim za budući posao: kako upisati čas, šta je dnevnik, kolika je norma nastavnika, ko je nadležan za šta u školi i sl.

Kao što sam rekao, najveća mana važećeg Pravilnika jeste u tome što ostavlja previše prostora za manipulaciju pozicijom, daje prednost subjektivnom stavu spram objektivnih kriterija bodovanja i, u konačnici, omogućava da jedna osoba ili grupa manipulira bodovima u svoju korist. Smatram da je Sindikat uradio pravi posao, jer nije samo naveo ono što je loše u samom Pravilniku ili u praksi njegovog provođenja, već je uradio i predložio novi Pravilnik, za koji smatramo da će, ukoliko se usvoji, donijeti velike promjene. Svakako, predlažem da se u novi Pravilnik uvede kategorija Stručnog ispita, kao uslov koji se ne boduje, te da diplome magistra i mastera budu izjednačene po bodovima jer se radi o ravnopravnim titulama u različitim sistemima školovanja. 

Fotografija: Amer Tikveša

Armin Stefanović