Edin Ibreljić

Poeta

27.03.2016

Oblast: Neobjavljena pjesma ili priča za djecu

Pitao sam rodih se kako?

Mama i babo rekoše naopako.

 

I bi mi uvijek veliko čudo

Što naopako, heravo, hudo?

 

Pričaju mi da živahan bijah

Viceve prič'o sve nasmijavah.

 

U školu htio ranije ići

Ulicom svoje drugare stići.

 

Na ulici mi prepreka trista

Pločica, stepenica i biciklista.

 

Al dobro pamtim utaban put

Do škole svoje svaki kut.

 

I maštao sam ko dijete malo

Sve šta je u moju glavu stalo.

 

Petice redo uzoran bio

Vesel i nasmijan veoma čio.

 

 

Voljeli me svi nastavnici

Posebno oni ćaknuti pisci.

 

Pjesničke sekcije bio sam član

Pjesmice piso danom za dan.

 

Za brojeve, fiziku i hemiju nisam

Talenat bio, al bijah prisan.

 

Pa sam sve redom u stihove klepo

Veoma čitko i veoma lijepo.

 

Mama se pita šta će bit' dijete

Kada odraste do tridesete?

 

No nikad se nisam plaho brin'o

Čito sam knjige lagahno, fino.

 

Sve pisce naše poštovah zbilja

I gledah ih uvijek ja od milja.

 

Sve što mi stiže od njih pod ruke

Pročitah odmah bez pola muke.

 

Bekrića, Ćopića i Šukriju Pandžu

Sve stavih u svoju malehnu kandžu.

 

Noći su proticale moje uz knjige

Kako stih sklepat – eto mi brige.

 

Uz čaj i malo vatre kamina

List'o sam knjige sva djela fina.

 

Rast'o uz knjigu pamtim te dane

Jedva sam čeko da novi dan svane.

 

Svaku lektiru detaljno čit'o

O svakom liku učitelje pit'o.

 

A ko je div iz Liliputa?

I što je u njega staza žuta?

 

Zašto je bašta sljezove boje?

I zašto vatre na rijeci stoje?

 

Neke mi stvari tad nisu jasne

No čit'o sam ja i svakakve basne.

 

O lavu, medi, lisici i vuku

Gledo crvenkapu i baku kako se tuku.

 

 

No gle narastoh, pravi momčić

Treb'o u srednju školu ić'.

 

I postaviše pred mene dilemu

Sjećam se imadoh veliku tremu.

 

Šta ćeš sine kad porasteš biti?

Čime ćeš se u životu baviti?

 

Mama željela da za doktora učim

No meni se ne hjede za doktora ići.

 

Babo se pito šta ću ja biti

Kakvom diplomom ću se okititi.

 

No nimalo nisam sumnjo nikada

U meni uvijek rasla je nada.

 

Baš tada slučajno čitah sonete

I poželih biti k'o pjesnik Gete.

 

I odluka konačna tada je pala

To svaka ptica na grani je znala.

 

Od ovog malehnog sitnog djeteta

Rodit će se vel'ki poeta.

Školegijum redakcija