Đorđije Kašiković

Sveća

01.04.2016

Oblast: Neobjavljena pjesma ili priča za djecu

S istoka novo jutro se budi.

Kroz zračak sunca na livadi,

punoj cvijeća vidi se jedna kuća stara.

Ali ispred kuće nikoga nema ni čovjeka, a

ni stada bijela.

 

Ulazim u kuću, među zidove hladne,

mjesto djetinjstva moga.

Ne gori vatra više, nestala je toplina roditeljskog doma.

Samo sjećanje usred moje samoće,

jer od kada vas je nestalo, nestalo je i pola srca moga.

 

Stari sat odavno ne kuca više,

pa me vrate uspomene u krilo moje majke.

Počinjem joj govoriti tiho još tiše,...

„Al nema te majko u zagrljaj da me čekaš,

da me gledaš poput najljepšeg cvijeta, i

budiš u zoru kao prije mnogo ljeta.

Nema te oče da me štitiš i rakiju da spremaš“

 

Posle Vas majko i oče nad kućom se teška tuga svila,

proklestvo nas veliko prati braća su se podijelila.

- Svako svojim putem pođe, niko kući više da dođe.

Brat i snaha daleko su, sestra ima novu kuću, niko više da Vam svrati čak ni svijeću da upali.

Školegijum redakcija