Kreativnost u službi humanosti

Učionica puna radosti

12.04.2016

“Mali modelari” naziv je sekcije koji iznevjerava očekivanja. Ne vole rad s glinom, težak im je. Svoju kreativnost ispoljavaju na lakše načine, bude jednako zanimljivo, a da se i unovčiti. Posjetili smo ih u sarajevskoj Osnovnoj školi Čengić Vila I.

Foto: Amila Selimović

Na posljednjem spratu Osnovne škole Čengić Vila I nalazi se učionica u kojoj se svake sedmice sastaju Mali modelari. Ove godine sekciju pohađa 53 učenika od prvog do četvrtog razreda, a svi jednoglasno kažu da im je ovo najdraža i najzabavnija sekcija u školi.

Šta to, s toliko ljubavi i predanosti, rade mali osnovci na ovoj sekciji ispričala nam je njihova učiteljica Maja Ključo.

Djeca veoma vole ovu sekciju jer im je zanimljiva i izazovna. Na sastancima radimo mnogo toga, a djeca najviše vole slikanje na staklu i izradu čestitki. Samo modelarstvo im i nije toliko interesantno jer im je teško raditi s glinom. Razmišljali smo da promijenimo naziv sekcije, ali nismo to uradili jer smo kao Mali modelari postali prepoznatljivi.

Ono čime se najviše ponose i po čemu ih svi zapažaju je humanost, koja im je u prvom planu. Djevojčice i dječaci izrađuju čestitke, slikaju na staklu, prave nakit, ukrase za jelku, zanimljive kutijice i držače za olovke, čak i albume za uspomene... i sve to tokom cijele školske godine izlažu na prodajnim izložbama u holu škole.

Marljivo, uz radosnu galamu i veliku poslušnost, mališani pripremaju mala umjetnička djela koja će ponosno pokazivati na prodajnim izložbama. Nakon svake uspješne izložbe zarađeni novac uplate na račun nekoga kome je pomoć potrebna. A pomogli su mnogima. Jednom prilikom, poklonili su novac bolesnoj profesorici kako bi otišla na liječenje u inostranstvo, zatim su platili ekskurziju učeniku iz socijalno ugrožene porodice, a dio zarađenog novca donirali su Udruženju Srce za djecu koja boluju od raka.

Stalno skupljamo novac. Imamo 6-7 akcija u toku godine, a nikad nismo skupili manje od 300 KM. Poslali smo novac i školi koja je bila pogođena poplavama. Roditelji su zainteresovani, jer vide koliko djeca vole da pomažu, kaže učiteljica Maja, a i mame se slažu s njom.

Mama jedne od polaznica Malih modelara kazala nam je kako je veoma sretna što se njena kćerka sa svojim drugarima družila s djecom oboljelom od raka. To je zaista bio dirljiv i upečatljiv susret u njenom životu. Vidjela sam koliko je bila dirnuta hrabrošću djece koja se bore sa opakom bolešću. S druge strane, bila je sretna da su baš oni, članovi sekcije Malih modelara, donirali prikupljena sredstva za pomoć u liječenju te djece.

Sigurno da je humanost i suosjećajnost koja se rađa kod djece kroz ovu sekciju najvažnija, ali oni kroz aktivan rad razvijaju i dosta drugih različitih vještina. Na sekciji Mali modelari kod učenika razvijamo grafomotoričke vještine. Oni se bolje snalaze u prostornim odnosima, a primjetna je i bolja razvijenost psihičkih funkcija, govora, pamćenja, percepcije, mišljenja i zaključivanja. Djeca se lakše koncentrišu, sposobnija su da sarađuju s drugima. Nauče se da vole timski rad, ali i da se u grupi osjećaju sigurno i samostalno.

Mama druge djevojčice nam je kazala da je njeno dijete postalo dosta preciznije i samostalnije, te da se ponosi svojim radovima.

Naš mali modelar je svojim radovima ukrasio naš dnevni boravak, a naročito smo ponosni na njen rad uramljen i izložen u hodniku  škole. Ponekad soba naše curice izgleda kao malo skladište raznog materijala (gumica, trakica, papirića, novina, kutijica, flašica...) od kojih ona izrađuje različite predmete, ukrase, slike, čestitke, itd. U početku nam je to smetalo, ali sada smo svjesni da taj kretivni nered itekako ima smisla.

Stariji učenici rado pomažu mlađima, pa tako oni koji su već savladali crtanje na staklu pomažu onima koji to tek uče. Učiteljica ističe da roditelji imaju premalo povjerenja u svoju djecu na početku i da se iznenade kada vide koliko njihova djeca od najranije dobi mogu lako razviti samostalnost. Sekcija se pokazala odličnom i u inkluzivnoj nastavi, a trenutno je jedna od najtalentovanijih članica upravo učenica s određenim smetnjama. Ima dosta hiperaktivne djece koja zahtijevaju poseban pristup. S njima je na početku teže raditi, ali uz istrajnost i posvećenost njima je kasnije lakše da se koncentrišu i budu strpljiviji. Često mi kolege kažu kako djeca s ove sekcije brže od drugih rade kontrolne, te da sve što uče vole prikazati crtežom

I svi su ponosni na rad učiteljice Maje. Riječima jedne mame: Moram istaći i ovim putem se zahvaliti učiteljici Maji Ključo, koja nesebičnim zalaganjem i izuzetnim osjećajem za individualnost svakog djeteta doprinosi intelektualnom i kreativnom razvoju naše djece

Koliko su Mali modelari probudili kreativnost i humanost kod svojih drugara dokazuje i to da je cijela škola odlučila pomoći im u humanim pohodima, pa sada mala umjetnička djela koja će se prodavati na nekoj od narednih izložbi prave i mališani sa likovne sekcije, eko-kreativci, ali i drugi učenici koji nisu članovi sekcija.

Ponekad na sekciji naprave lutkice s kojima onda ponosno dolaze na Lutkarsku sekciju kod učiteljice Amele Žunić. Ove godine četrnaest mališana radosno pohađa ovu sekciju. 

Učenica Amina nam je kazala: Pravimo lutke, pripremamo igrokaze, imamo priredbe. Ali, i na ostalim časovima koristimo lutke. Ako neko ne zna neki broj, pomogne mu lutka. Nemamo strah kad odgovara lutka

Učiteljica Amela ističe da kroz lutkarsku sekciju djeca razvijaju maštovitost i kreativnost, otkrivaju svoje glumačke talente. 

Stalno izrađujemo lutke. Pošto je ovo sekcija za mlađe razrede naše škole, polaznici izrađuju jednostavnije lutke od papira, kolaža, kartona, stiropora, platna i plastičnih boca, a zahtjevnije lutke pravim ja, a djeca mi dosta pomažu.

Svijet lutaka je svijet beskrajne mašte kroz koji je djeci lakše da se prilagode i socijaliziraju u novom okruženju. Želim posebno istaći da je lutka izuzetno bitna u poticanju psihofizičkih sposobnosti djeteta, sticanju socijalnih, kulturnih i estetskih vrijednosti.

Izrada lutki nije prezahtjevan zadatak za prvačiće i drugačiće, oni sami već znaju šta sve može biti lutka, pa tako radosno u glas govore od ruke napravimo lutku, od čarape, štapića, od naših dijelova tijela. Na prstić nacrtamo oči i usta, i to je već jedna lutka

Lutke se mogu koristiti u redovnoj nastavi, a trenutno im najviše pomažu na časovima bosanskog jezika i matematike. One pomažu da neka priča iz književnosti oživi ili da se brojevi lakše shvate. Jedna lutka predstavlja broj jedan, a kada vidimo dvije lutke lakše nam je shvatiti šta predstavlja broj dva.

Učiteljice Maja i Amela govore da se djeca ne rađaju kreativna, već da to postaju učenjem i radom. Što više rade, imaju sve više ideja. A imaju i sreću da neko stručan i kreativan prepoznaje i razvija njihove kvalitete. 

Amila Selimović