Ivana Krstanović

Tuga jednog oblaka

13.04.2016

Oblast: Neobjavljena pjesma ili priča za djecu

Poprimam i ja oblik oblaka.

Nadilazim rijeke, mora, ljude.

Grlim planine.

Prolazim nebom čekajući na

neki oblak sličan meni.

Čekam da padne noć,

da se stopim sa zvijezdama,

da se one, jedna po jedna,

nalijepe na mene.

 

Oblak sam!

U mene se utkala sva voda ovoga svijeta.

Pa kako onda da izlijem svoju tugu na njega?

Ostat ću prazan,

a ne volim hladnoću.

Moja tuga je samo moja;

rađa se u meni,

u meni će i umrijeti.

Školegijum redakcija