Sabahudin Mulalić

Snijeg od metar i po

15.04.2016

Oblast: Neobjavljena pjesma ili priča za djecu

Pada snijeg, već,

dva dana ne staje –

dvije noći, skrio se,

jutrom se pokazuje.

 

Iznenadio je sve

ove zime, kasnio je

prvi, a ostao je,

još snježi i dalje.

 

Zameo je prtine,

primorao da porane

radnike nevoljne,

prekinuvši im sne.

 

Odstupilo se od jutarnje

rutine već viđene,

ispijanje kahve

polahko, na tenane.

 

Nanosi smetova bijelih

su ispred vrata,

a staze od luga

su zametene već par sahata...

 

Utonuh u san...

Da snijeg nastavi padat

ovako, do metar i po

počeh zamišljat.

 

Blokirao bi puteve,

prekrio brijegove,

tako da bi zvijeri

ostavile tragove.

 

Drveće nejako, povijeno

svako, kao vrba,

ogoljeno do kore

prti teret, poput roba.

 

Samo ptice suvereno

plijene lepršavom igrom,

izvisuju se iznad

zemlje, okovane snijegom.

 

Djeca su zamaglili prozore

čudo gledajući,

izašli bi da

prave tunele, srećni.

 

I stariji su zatečeni

sa dozom ushićenja,

na posao ne mogu,

zbog takvog stanja.

 

Produžen vikend,

utoplit se dok ne stane,

predahnut na trenutak

od svakojake svjetine.

 

Uzimam pauzu,

vraćam se biću svom

zabavio sam se svime,

osim sobom.

 

Ako ovakvo stanje potraje

nekoliko dana,

izaći ću na grudvanje sa djecom

kao u vremena davna.

 

I porodica je na okupu

pod jednim krovom,

zarobio ih je snijeg

i uživaju zajedno.

Školegijum redakcija