Sabina Bakija

Abeceda

15.04.2016

Oblast: Neobjavljena pjesma ili priča za djecu

Ponosna je abeceda

jer trideset slova ima,

a na čelu toga reda

slovo A je, znano svima.

 

Autobus i auto,

to su brza drumska braća,

dok u zraku, pored ptica,

i avion saobraća.

 

Budućnost je što te čeka,

beskonačno je bez kraja,

bijeli svijet je podaleko,

Bosna- zemlja što nas spaja.

 

Crvena je boja srca,

cic stolica na biciklu,

a cipela može imat'

ravnu petu ili štiklu.

 

Čuči čavka na čardaku

i čovjeka čet'ri čeka,

pričica je što se uči

u školi od pamtivjeka.

 

Ćilim-tepih živih boja,

ćevap-hrana mila djeci,

u ćupu se dukat čuva,

ćuprija je most na rijeci.

 

Dado dječak zaljubljeni,

djevojčicu Dinu gleda,

dok poljubac moli jedan,

drugarica Dina ne da.

 

Vreća ide u školu,

a učenik pun je brašna.

Kad se đ sa pomiješa,

tu je umbus-zbrka strašna.

 

Po ekseru čekić lupa

da se na njeg' slika kači,

a i ona sa ekrana

očima nam puno znači.

 

Fagot, frula i flauta

duvački su instrumenti,

za muzičku fantaziju

neophodni  asistenti.

 

Glasnik-golub pismonoša

sletio je tu, kod nas,

iz sela u grad je stig'o

i donio nam dobar glas.

 

Helikopter elisu ima

da se njome brže diže,

u vrtlogu vjetrovitom

horizontu da je bliže.

 

Eskim ima iglo led'ni,

anorak svoj iglom šije,

a da li i on kad ožedni

iz ibrika vodu pije?

 

Jabuka i jagodica,

voće zdravo, a i krasno,

uz jaje, za doručak,

jamačno će biti slasno.

 

Kad je jutros pala kiša

poskočio je kišobran

i iz kuta našeg stana

veselo išetao van.

 

U proljeće stižu laste

da veselo nebom kruže,

zajedno s leptirićima

da se u tom letu druže.

 

Ljubav je kad voliš srcem,

ljepota je kad je sklad,

bolestan ljekaru ide,

a poljubac liječi jad.

 

Mačka uv'jek lovi miša,

dok prašinu metla mete,

a  na svijetu najviše

mama voli svoje d'jete!

 

Na njemu su naočare,

nos i  neven pomiriše,

još funkciju jednu ima,

a ta je da dobro diše.

 

Godovi na panju kažu,

primljeno je to k znanju,

koliko je godina star

i u kakvom je sad stanju.

 

Ogledalo služi, znamo,

da se s njime lice druži,

a oblačak da se prostre

kad orao nebom kruži.

 

Pauk vrijedno plete mrežu

da je s plijenom k'o u ringu,

dok kažnjava, za volanom,

na zabranjenom parkingu.

 

Rijeka modra, modro more,

to je baš prizor lijep,

a u vodi, kad zaroniš,

riba ribi grize rep.

 

Ima jedna noćna ptica

što se zove mudra sova,

ona danju samo spava,

dok noću huče dva slova.

 

Šal nas grije oko šije,

Mašu krasi divna šnala,

a u priči miš je slona

prepao, to nije šala.

 

Da l' od torte il' od čorbe,

pita se naš mali đak,

il' od tega ili torbe

postaje se tako jak?

 

Usta znaju kad se nešto

slatko ili slano skuha,

dok tišinu ili buku

registruju oba uha.

 

Bez nje nam života nema,

čista kad je, r'jeku krasi,

pored vatre vatrogascu

voda može žeđ da gasi.

 

Zec je brza životinja,

opasna je zmija ljuta,

zebra živi u Africi

al' i kod nas, posred puta.

 

Želja može biti pusta

il' k'o život ispunjena,

važno je vrijedno pažnje

kao što su muž i žena.

 

Poput đaka u razredu,

poredani svi po jedan,

svaki znak je abecede

kao biser vrijedan.

 

Svako slovo, od početka,

niti ove pjesme spaja,

opjevavši abecedu

stigli smo do samog kraja.

Školegijum redakcija