Mirza Pecikoza

Sreća je tamo gdje je dom

15.04.2016

Oblast: Interpretacija jednog djela bosanskohercegovačke dječije književnosti

Ježeva kućica je pjesmica za djecu i ima trinaest imenovanih strofa i isto toliko lirskih slika: Slavni lovac, Lijino pismo, Noć, Rastanak, Potjera, Vuk, Medo, Divlja svinja, Pred ježevom kućicom, Tri galamdžije, Ježev odgovor i posljednja strofa Kraj.
Ježeva kućica se može čitati i kao priča, pa je tako svaka strofa ustvari jedna priča. Da bi pjesmica bila zanimljiva i što je pjesnikova namjera sasvim sigurno - poučna, Branko Ćopić životinjama daje ljudske osobine i pjesmicu čini basnom. Ježeva kućica je odraz pjesnikove genijalnosti i umjesto da bude namjenjena samo djeci kao pjesmica, uz karakter basne ona je namjenjena za čitanje i odraslim. Pisana je slobodnim stihom, a rimuje se svaki drugi stih izuzev samog početka. Jezik pjesmice je jednostavan uz brojna poređenja koja djeca razumiju. Naslov pjesmice nam govori na šta treba da obratimo pažnju. Zašto ježeva kućica, kakva je ježeva kućica i ko je taj jež što živi u njoj? U lijinim očima kućica je bila daleko više od očekivanog. Perje na podu, pečene ševe na svodu, a ono mračna rupa ispod bukove klade sa lišćem u kojem Ježurka bezbrižno spava. Slavni lovac sa svojim bodljama spreman za samoodbranu, poznaje ga većina stanara šume i uživa njihovo poštovanje, kako ga pjesnik opisuje u prvoj strofi. Nije slučajno prijatelj lisice Mice, jer je lisica u basnama prepoznatljiva kao pametna, mudra i lukava životinja. U drugoj strofi lisica je srdačno pozvala ježa na ručak što je ovaj i prihvatio uz brojne komplimente i znake zahvalnosti, kao pravi kavaljer. U sljedećoj strofi Noć, pjesnik nam nudi kratki opis šume kada mrak nastupi, a i vrijeme radnje je noć. Ključna strofa je Rastanak u kojoj Ježurka zahvaljuje lisici Mici na gostoprimstvu, ali ipak odlazi svojoj kućici uprkos lijinom inzistiranju da prenoći. Zašto Ježić odbija ovako savršenu kuću za prespavati i hitrim korakom, pjevajući, ide svome domu pitat će se lisica Mica. Istu tu znatiželju budi jež i u nama. Zar je njegova kućica uistinu toliko bolja od lijine? Da li je naš junak plašljiv pa se boji prenoćiti kod lije iz njemu poznatog razloga? Lijina potjera za Ježurkom bit će u društvu vuka, mede i divlje svinje. Sa jedne strane mudrost, skromnost i zahvalnost u liku Ježurke, a sa druge nepromišljenost, oholost i proždrljivost u likovima vuka, medvjeda i divlje svinje. Spona između dobra i zla je lisica Mica sa kojom se poistovjećuje čitalac, donosi zaključke i doživljava ovu priču, jer lisica se do samog kraja nije izjašnjavala, bila je znatiželjna, ali i strpljiva. Posmatrajući likove i njihove riječi čitalac formira svoje mišljenje i opredjeljuje se ko zapravo ima pravo, a ko ne, za koga će da navija, na čiju stranu da stane. Stomakom ispred mozga - parola je ove tri galamdžije kako ih sam pjesnik naziva u jedanaestoj strofi. Za hranu bi svako od njih prodao svoj dom, kojeg oni ustvari i nemaju jer nam ih Ježurka predstavlja kao skitnice koje pljačkaju. Vuk, medo i divlja svinja nemaju svoj dom, zato i pričaju tako, skitaju od mjesta do mjesta ne poznaju osjećaj stalnog boravka, pa je njima Ježurkina ljubav prema domu predmet ismijavanja i omalovažavanja. Biti drukčiji – pogodno za ismijavanje. Kroz dijalog životinja i njihove stavove zapravo uviđamo kako svako od njih razmišlja. Ježeva kućica je alegorija na stvarni svijet, svijet u kojem čitalac živi. Zahvalan i sretan na onome što ima, Ježić je svoju kućicu gledao srcem, a ne okom. Pjesnik čeka samo trenutak da zajedno sa lisicom kažemo da jež ima pravo, a dijete veselo nakon čitanja uzvikne kako želi biti kao Ježurka Ježić. Ježurka je nagovijestio kraj onih koji su ga ismijavali zajedno sa njegovom skromnom kućicom, pa su tako i svi smrtno stradali. Lisica je ta koja je shvatila Ježevu poruku što je paradoks zbog ranije navedene konstatacije da je lik lisice upravo taj koji je najpametniji u svijetu basne. Ježić nas uči jednostavnosti, skromnosti i zahvalnosti. Budi u nama ljubav prema domu. Ježić je naizgled mali i nejak, a ustvari snažan i hrabar. Ne treba biti vuk ili medvjed kako bi se osjećao snažnim i hrabrim, dovoljno je imati veliko srce poput Ježurke. Dom pruža čovjeku utočište, sigurnost i zaštitu. Navodi Branko Ćopić kako je Ježeva kućica pisana za djecu ali i one osjetljive. Razlog može biti upravo ova alegorija na svijet, stvarni svijet u kojem živimo, čovjekovu prirodu da pripada negdje, nekome. Dom je i domovina, grad, naselje. Nostalgija, patriotizam, ljubav prema sredini kao osjećaj starijih naraštaja. Onaj ko nije zadovoljan svojim domom, čitajući ovu pjesmicu može promijeniti mišljenje, može pogledati na svoju kuću drugim očima, očima junaka, slavnoga lovca, skromnog, zahvalnog Ježurke Ježića!

Školegijum redakcija