Minela Bujak

Šukrija Pandžo

15.04.2016

Oblast: Neobjavljena pjesma ili priča za djecu

Sjedimo zajedno oko ovog plamena vatrenog

Poezijom sjetimo se tog književnika zlatnog.

Ime mu je...znaš li koje?

Stvorio je mnoga djela riječima vječne boje.

 

Duša  mu je na svijet 1910. god. u Ulogu kod Kalinovika sletjela,

Kroz život poezije uzletjela.

I vatra života je drugačije gorjela

I oluja sudbine u cipelama izazova strujala.

 

 Reći „Ne“ nije znao  nikad.

Takav čovjek, ta duša i dijela njegova zbore se i sad,

Njegov nedostatak za riječi je glad.

 

Učiteljsku školu završio u Mostaru,

Stvorio tragom života riječima protkanu seharu.

Studirao književnost i francuski jezik na Višoj pedagoškoj školi u Beogradu,

Kroz dijela budio ljubav, vjeru i nadu.

Radio je u raznim seoskim školama,

Smijao se i ako je znao da tmina dan slama.

 

U Sarajevu 1948. u Kulturnoj redakciji Radio – Sarajevo postao je urednik...

Kažem ti, bio je to čudom nadaren lik.

Osnivač on bješe humorističke emisije "Veselo veče",

Divno je bilo osjetit žubor rijeke kad papirom iz srca njegova poteče.

 

Pisao i za djecu i za odrasle poeziju, prozu, dramske tekstove....

Stvarao i širio na krilima mašte i stvarne i nestvarne snove.

Pa reci mi, znaš li kako se on zove?

"Razgovori", "Samo još kosovi zvižduću",“Bliže su postale zvijezde“, „Iznad gore vjetri zbore“...samo su neka su njegova dijela.                                                                                              

Ne može kroz par stihova stati o njemu hostorija cijela.

 

Josip Broz Tito  dodjelio mu je Orden zasluga za narod sa srebrenim zracima.

Bješe on junak među junacima.

Mnogo se o njemu može reći

A on kroz igru riječi približit će nas i tuzi i sreći.

 

Ne može sve stati na ove stranice dvije

Ali u njegovim dijelima dio duše još se krije.

Umro u 74. godini života, ugasio se plamen još jedne svijeće

30. maja 1984. godine, u Sarajevu, legao u vječnu zemljinu postelju  koju krasi cvijeće..

 

Dao sve sto je mogao BiH je u amanet ostavio

Srcem zapisano...  U djela riječi spojio,

Sivilo od života maštom obojio...

Još tog književnika niko nije zaboravio.

Šukrija Pandžo njegovo je ime,

Godine o njemu sviraju pijesme „Ne zaboravi me“.

 

Da ti kažem druže moj

Ova pjesma samo je još jedan poezije broj.

Možda baš sad On nas s neba gleda

Pa nek zna zaboravu BiH ga ne da.

Školegijum redakcija