Muamer Ibrišević

PČELICA I CVIJET

15.04.2016

Oblast: Neobjavljena pjesma ili priča za djecu

Letjela pčelica tako svijetom

te u letu uoči ljepuškast cvijet,

čula je od osa da je poseban i rijedak,

željela je da mu je u blizini zauvijek.

 

I već je riješila posve pravo,

da bude jedno sa jedinim cvijetom,

svakog jutra kupala ih rosa,

a pred podne do večer grijalo Sunce.

 

I tako sve dok se ne diže neka trava,

poče sve više i više da ih zaklanja hladom,

a pčelica viša i viša bivala,

svoju tugu zalijevala nadom.

 

Oblijeće pčelica oko dragog svog,

na krilima svojim hitroumivala ga vodom,

ali Sunca sve manje viđaše,

travurine još više nabujaše.

 

A cvijet nekak tužno svoje lati povi,

pčelici svojoj prozbori;

„Idi pčelice,barem ti gledaj Sunce,

ovako ni ti ne živiš sretno”,

a pčelicu zuka stoji,

ne da cvijetu da tako govori!

 

Hrabrila ga nježno,

pričala mu toplo o Suncu

i sve dok jednomnije otišla po vodu,

a kad se vrati viđeprizor strašan,

njena krilca posrrnuše,

male nožice utrnuše.

 

Raskošena trava,

pokošen njen cvijet,

Bože, pitala se,

kakav je ovo svijet?

 

Tišinu prekideplač djeteta u daljini,

koracima sitnim putemka nama korača,

sad je već tu u blizini.

 

Blago naklonjeno,

dijete ko da nešto traži,

lati se rukama i

baš onaj cvijet na dlan stavi?!

 

Umi ga suzom bistrom,

ko majka dijete privi ga uz grudi,

skupi ga u halje i ponese put novoga doma,

uz zuku pčele pjesmu zviždi,

ozarena lica što mi na ljubav liči.

Školegijum redakcija