Inkluzija

Osmijesi koji život znače

23.04.2016

Učenica Centra za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju Vladimir Nazor rekla je da joj predstava mnogo znači, da je sretna kad imaju ovakve događaje i da bi voljela da ih bude više.

Foto: Fatima Kačapor

Velikom dvoranom Bosanskog kulturnog centra odjekivao je refren pjesme Ne rugaj se: Kad vidiš me, ne rugaj se, u bolu nema sreće, znaj... Ne rugaj se![1]

Pjesma je dio muzičko-scenskog performansa izvedenog u sklopu manifestacije Iskreni osmijeh uz Centar za kulturu Kantona Sarajevo. Cilj je da se skrene pažnja javnosti na djecu sa poteškoćama u razvoju i na potrebu da se ona uključi u društvenu zajednicu. Enisa Mrkonjić, defektologinja iz Centra za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju Vladimir Nazor kaže: Ovakve manifestacije i učešće učenika ravnopravno sa ostalima dovodi do njihove lakše socijalizacije u društvenoj zajednici. Poslije svakog ovakvog susreta naša djeca su spremnija za uključivanje, slobodnija su i lakše stupaju u kontakt sa drugom djecom.

Na manifestaciji su učešće uzele brojne škole iz Kantona Sarajevo, ali najveći aplauz dobila su četvorica učenika Centra Vladimir Nazor koji su na playback izveli pjesmu Četiri mladića idu s Trebevića.

Projekat je realiziran sredstvima Udruženja za podršku ideja Skakavac uz podršku Centra za kulturu Kantona Sarajevo. Predsjednik Udruženja Emir Ahmetagić kaže da je ovo druga manifestacija ovakvog tipa. Prva je održana 22. oktobra 2015. povodom završetka projekta Mala škola pčelarstva, u okviru kojeg su učenici/e izradili/e četiri košnice.

Inače, u Udruženju Skakavac su posebno ponosni na Malu školu pčelarstva i planiraju s njom nastaviti. Namjera je da po troje učenika i učenica Centra Vladimir Nazor rade na izradi košnica sa učenicima/ama drugih osnovnih škola. Tako će djeca sa poteškoćama imati priliku pokazati svoje sposobnosti i uključiti se u rad sa drugom djecom.

Nastavit će se i sa projektima manifestacionog karaktera, kakav je Iskreni osmijeh, ali će veliki trud trebati uložiti u animaciju nadležnih da te projekte podrže. Interesantno je spomenuti da je događaju prisustvovalo sedam predstavnika/ica Turske vojne misije u BiH, koji već godinama pomažu rad Centra Vladimir Nazor, a za predstavnike/ice Ministarstva za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo ni predsjednik Udruženja, ni prisutni/e nisu sigurni/e jesu li došli/e. Inače, nakon događaja u BKC-u, mladi iz Centra Vladimir Nazor otputovali su u Istanbul na Internacionalni festival Osmijeh djece s igrokazom Šeherzada Hiljadu i jedna noć kojim su se predstavili i u BKC-u. To je njihov deseti nastup na Festivalu zahvaljujući pomoći Turske ambasade i aviokompanije Turkish Airlines. Učenici i učenice nastupaju i u drugim zemljama, kao naprimjer u Makedoniji i Poljskoj – i te aktivnosti finansiraju strani donatori i privatne firme. Ali, zarađuju i sami. U BKC-u su pokazali da to znaju. Na kraju manifestacije održan je bazar na kojem su prodavali svoje rukotvorine.

 

 

[1] Pjesma Ne rugaj se nastala je 1998. godine pod originalnim nazivom Don't laugh at me. Autori su Steve Jay Seskin i James Allen Shamblin. Na naš jezik preveo ju je tim Delta Fondacije iz Beograda 2011. godine povodom obilježavanja Međunarodnog dana osoba sa invaliditetom. Uz to su uradili i spot sa prevodom na znakovni jezik (Poslušajte na: https://www.youtube.com/watch?v=ivoRbvOQ1B0). Pjesmu mnogi smatraju nezvaničnom himnom marginaliziranih grupa, a Unicef Bosne i Hercegovine od 2011. godine radi na projektu Nemoj mi se rugati: Stvaramo razred bez ismijavanja u okviru kojega su nastala dva priručnika za nastavnike/ice (Dostupno na: http://www.unicef.org/bih/ba/Nemoj_mi_se_rugati_2-5.pdf i http://www.unicef.org/bih/ba/Nemoj_mi_se_rugati_6-8.pdf).

 

Fatima Kačapor