Nastavnici, voditelji promjena

Nećemo čekati Supermana

14.04.2012

Promjene ne trebamo očekivati “izvana”, one moraju biti “iznutra”, rekao je David Frost

“Moje iskustvo u radu sa nastavnicima i učesnicima ovog i niza drugih projekata govore da je reformski proces nemoguć bez promjena u nama samima, ličnih i privatnih. Promjene ne trebamo očekivati “izvana”, one moraju biti “iznutra”, jer direktni učesnici obrazovnog procesa najbolje znaju šta su boljke tog procesa i oni znaju kako ih treba liječiti”, kazao je Frost, koji je, ilustracije radi, naveo primjer: “U jednoj školi u Bugarskoj, nastavnici su uradili mnogo posla kako bi poboljšali nastavu i tako približili školu učenicima. Nakon uspješnog rada, poslali su razglednicu na kojoj kolektiv škole drži transparent ‘Mi ne ne čekamo Supermana’.”

U Osnovnoj školi “Aleksa Šantić” u Sarajevu prošle sedmice nastavnici iz devet sarajevskih osnovnih škola prezentirali su vlastite promjene u radu s djecom. Sami su odredili šta mijenjaju u svom radu i onda, u toku jedne školske godine, bilježeli sve etape rada. Rezultati su razmjenjivali s gostima, prosvjetnim radnicima iz Hrvatske, Srbije, Crne Gore, Makedonije.

U četiri učionice nastavnici (i gosti i domaćini) govorili su opširnije o kvalitetnijoj nastavi. Muamera Lindov, učiteljica iz Sarajeva, pokrenula je klub čitalaca sa učenicima prvog i drugog razreda. Otkrila je “recept” kako da djeca na odmoru uzimaju knjige i slikovnice, te vrijeme provode čitajući. Govorila je i o tome kako svake sedmice u učionici ima jednog gosta-roditelja koji čita učenicima. Čitanja nisu monotona, nego se “glume” različiti likovi, mijenja se boja glasa i traži od učenika da učestvuju i predviđaju razvoj radnje u priči.

Barbara Jeličić, profesorica iz Zagreba, pričala je o tome kako je, zajedno sa učenicima, preuredila školski prostor – od napuštenih i mračnih hodnika za nekoliko dana napravljen je prostor za društvene aktivnosti i razgovore učenika, roditelja i profesora.

Svetlana Maksimović je fotografijama prezentirala kako je sa roditeljima i učenicima obnovila sportski teren. Put od zapuštenog i neaktivnog do ograđenog i sportskog prostora zahtijevao je mnogo rada uz resurse škole, roditelja te općinske vlasti. Turnir u fudbalu, roditelji navijači, pehar za pobjednike pokazali su da nastavnici učeničku radost mogu izazvati i drugim aktivnostima, osim dobrim ocjenama.

“Sve je ovo urađeno uz pomoć učenika, uz podršku drugih kolega i uz saradnju sa roditeljima. Za sve ovo nije bilo potrebno mnogo novca, niti posebno odricanje - samo potreba da se osjećamo bolje”, na kraju je kazala nastavnica Maksimović.

Ivona Čelebičić i Alma Kadić iz proMentea, koordinatorice programa za BiH, ističu značajnije rezultate ovog programa: nastavnici više rade s učenicima, prepoznaju lične kapacitete u unapređenju rada u školi te mijenjaju percepciju na navedeni proces u smislu “ja mogu, ja znam”. Za nastavnike je program donio novinu – strukturirano prikupljanje podataka o njihovom radu te razmjena s drugim kolegama.

O. Zukić