Učeničko poduzetništvo

I s gimnazijom do zarade

24.05.2016

Brezanski gimnazijalci, njih 37, uspješno su se okušali u biznisu. I, što je važnije, razbili predrasudu da se „od gimnazije ne može živjeti“.

< >

Foto: Ivana Kadrić

Sve je počelo idejom koja egzistira već dvije godine. Upoznao sam kolegice i kolege iz škola u okviru kojih se učenici obrazuju kao ekonomski tehničari iz Zavidovića, Žepča i Zenice. Razgovarao sam s njima kako i na koji način ti učenici, što kroz školovanje što kroz vannastavne aktivnosti, mogu da se bave onim što rade kroz redovnu nastavu, a to je pokretanje vlastitog biznisa. Pozvali su nas da kao škola učestvujemo u projektu učeničkog preduzetništva. Na prvi pogled mi se to učinilo nemogućim, ali sam ipak pristao zato što sam želio razbiti predrasudu da gimnazijalci, osim što imaju znanje, nemaju mogućnost da se nakon završene škole bave nečim drugim. Stoga sam odlučio da s kolegicom Lejlom u školskoj 2015/16. godini pokrenem vannastavnu aktivnost pod nazivom učeničko preduzetništvo / poduzetništvo. U okviru Godišnjeg programa rada škole napravili smo plan rada sekcije čiji je glavni cilj bio razbijanje predrasude kako učenici koji završe gimnaziju nemaju mogućnost da se bave biznisom, objašnjava nam Ermin Ferhatović, profesor biologije i hemije u brezanskoj gimnaziji Muhsin Rizvić. On je s profesoricom njemačkog Lejlom Karavdić pokrenuo sekciju učeničkog poduzetništva.

Projekat istog naziva pokrenulo je Ministarstvo vanjskih poslova Norveške. Podržale su ga vladine i nevladine organizacije iz te zemlje, a njihov cilj bio je da mladi ljudi pokreću vlastite biznise s ciljem da nešto zarade i da svoju ideju pretvore u profit. Za brezanske gimnazijalce/ke ovo je pilot projekat. Istakli su da se ne mogu pohvaliti velikom zaradom, ali su ponosni na svoje male firme. Radi se o osam kompanija koje se bave proizvodnjom kolača, domaćih sokova i džemova, izradom nakita, šalova i marama, izradom mirisnih svijeća, reciklažom plastičnih vrećica i flaša te proizvodnjom ukrasa za kosu. Profesorica Karavdić objasnila nam je da su sve firme bile dužne napraviti detaljan ekonomski plan kako bi dobile zajmove za početni kapital. Da bi dobili zajam, učenici su dužni napraviti finansijski plan poslovanja firme te isti poslati koordinatorima projekta. Radi se o nizu tabela u koje učenici uznose podatke za četveromjesečno poslovanje svojih kompanija. Dužni su, prije svega, opisati i predstaviti svoju ideju. Pored toga, u biznis plan unose i podatke o članovima firme, njihovim znanjima i umijećima, potom opisuju svoj proizvod, ističu svoje prednosti i nedostatke, istražuju zahtjeve tržišta i konkurenciju. U plan uvrštavaju i podatke o fiksnim i varijabilnim troškovima, prihodima i rashodima. Ukoliko je plan bio zadovoljavajući, učenici su dobijali novac kojim su obezbjeđivali sirovine za proizvodnju. Dakle, prije pravljenja proizvoda, učenici su detaljno morali napraviti plan poslovanja svojih kompanija koji se ocjenjuje na sajmovima.

Svake godine organiziraju se sajmovi u Banjoj Luci i Sarajevu gdje učenici/e plasiraju svoje proizvode. 7. aprila 2016. godine u hotelu Hollywood Ilidža organiziran je  Sajam učeničkog poduzetništva na kojem su učestvovali učenici i učenice Gimnazije Muhsin Rizvić. Sve firme su uspješno i pozitivno poslovale. Nismo zaradili velika sredstva, ali smo zadovoljni jer smo uspjeli ostvariti naš prvobitni cilj. Učenici su pokazali da mogu osnovati kompanije i da te kompanije mogu trajati. Ovo je pokazatelj da učenici gimnazije u budućnosti mogu, paralelno sa studijem, voditi male firme koje će im omogućiti da zarade novac za studij i na taj način steknu rani stepen osamostaljenja u materijalnom smislu. U početku sam bio skeptičan i nisam vjerovao da ćemo uspjeti. Međutim, kada sam predložio učenicima da krenemo u ovaj projekat, fascinirala me njihova kreativnost i njihove ideje. To ne primjećujete kroz redovnu nastavu jer ste opterećeni nastavnim planom i programom i realizacijom svih nastavnih sadržaja. Nismo ni svjesni koliko su djeca kreativna kada im se samo da šansa, istakao je profesor Ferhatović.

Osim sajma u Sarajevu, gimnazijalci/ke su svoje proizvode 15. aprila 2016. predstavili i svojim sugrađanima. Povodom Dana škole, 14. aprila, odlučili smo građane Breze upoznati s onim što gimnazijalci rade. Ljudi su bili iznenađeni kada su čuli da sajam rade učenici gimnazije jer takve vrste sajmova obično rade škole usmjerenog karaktera. U gradu smo postavili štandove na kojima smo prezentirali proizvode naših kompanija. Sajam je bio izložbenog i prodajnog karaktera, a uspjeh je bio viši od očekivanog. Građani su bili zadovoljni kvalitetom ponuđenih proizvoda i samo nekoliko sati učenici su uspjeli prodati sve, istakla je profesorica Karavdić.

Na Sajmu učeničkog poduzetništva, kompanija Fructoil Breza osvojila je zavidno drugo mjesto. Elma Opačin, Selma Opačin i Aida Hasanspahić predstavljale su firmu koja je osvojila nagradu za najbolji štand i logo. Elma Opačin, direktorica firme, opisala je svoju kompaniju i utiske sa sajma. Naša firma proizvodila je domaće sokove i džemove što podrazumijeva proizvode bez konzervansa i prerade. Imali smo sokove i džemove od jabuke, cvekle, narandže, limuna i kivija koji se ne može naći na tržištu. Ono što je naše proizvode razlikovalo od drugih na sajmu je, pored kvaliteta, i zanimljiva ambalaža. Naši proizvodi na sebi su imali zalijepljene poruke, savjete, poslovice o zdravlju i sl. Komisiju je oduševio i naš logotip: Mi biramo zdravlje. Iako su nam to rekli dok su obilazili štandove, nismo previše očekivale jer je ovo naše prvo pojavljivanje na tržištu i učešće na sajmu. S obzirom da dolazimo iz gimnazije, plašile smo se kako ćemo se predstaviti na sajmu, jer su sve škole koje su učestvovale na sajmu bile stručnog karaktera. Kada su pročitali da su drugo mjesto osvojile učenice Gimnazije Muhsin Rizvić Breza, prvo sam pomislila da sam trebala uzeti bolje ime firme, kroz smijeh nam priča Elma. Za nagradu, dobile su selfie štap, memorijsku karticu, olovke za tablet i plaketu kao dokaz da su na prvom sajmu ostvarile dobar rezultat. Aida Hasanić kaže da su joj važnije slike koje žive u njenom sjećanju od svih poklona i priznanja koje su dobile. Druženje, pjevanje uz gitaru, nova poznanstva s mladima iz cijele BiH nešto su najvrednije što smo donijeli iz Sarajeva. Selma Opačin govorila nam je o drugoj strani medalje. Bilo nam je užasno teško. Naše proizvode, zbog kvarljivosti, nismo mogle ranije pripremiti i napraviti. Radile smo zadnjih pet dana punom parom i morale smo uložiti ogroman napor i trud da uskladimo školske obaveze, vannastavne aktivnosti i dobro se pripremimo za sajam. Bilo je trenutaka u kojima sam se pitala zašto mi je sve ovo trebalo. Nakon sajma i našeg uspjeha, rekla sam da je ovo najbolje iskustvo u mom životu. Osim velikog iskustva u proizvodnji i prodaji, imale smo i finansijsku dobit. Naš početni kapital bio je 80 KM. Prema planu koje smo napravile, trebale smo zaraditi 300 KM, što smo i uspjele i na šta smo izuzetno ponosne.

Ismet Čosić i Adin Silajdžić vodili su firmu Color koja se bavila proizvodnjom mirisnih svijeća i sapuna. Bilo je jako zanimljivo praviti svijeće. Koristili smo se znanjima koje imamo iz hemije. To me fasciniralo jer sam konačno imao mogućnost da svojim rukama, tj. u praksi primijenim ono što sam do tada imao samo u glavi. Iskoristili smo stare svijeće, koje smo topili, a zatim smo ih stavljali u kalupe. Nakon toga, u kalupe smo dodavali voštane boje i eterična ulja, oduševljeno nam prepričava Adin. Ismet kaže da je upoznao mnogo novih prijatelja i da su poznanstva i dobro druženje ono što ga je najviše oduševilo u radu ove sekcije. Osim toga, stekao sam velika iskustva o tome šta je tržište, kako se snaći na tržištu i kako uspješno plasirati proizvod. Kroz rad ove sekcije, ušao sam u ekonomske vode i stekao iskustva koja će mi koristiti za budućnost. Sada više cijenim novac jer sam vidio kako ga je teško zaraditi.

Naida Kadrić, Merjema Kadrić, Selmina Zaimović, Berina Kamenjaš i Nedžma Mušić vodile su firmu Beanie. Pravile su šalove i kape. Kroz rad ove sekcije naučila sam dosta toga. Zajedno s profesorima i svojim prijateljima naučila sam sve faze pokretanja biznisa. Mi smo izrađivale šalove od materijala za zavjese. Materijali su bili bijele boje, a boje za tkaninu užasno skupe i nismo ih mogle priuštiti. Na internetu smo pronašle da možemo koristiti boje za hranu i sirće kako bismo dobile nove boje, dezene i šare. Te boje bile su jeftinije od boja za tkaninu, a imale su isti učinak. To saznanje nas je oduševilo. Osim šalova, radili smo i različite dezene na kapama. Kupovale smo gotove kape na koje smo vezle natpise, poruke i sl. Nažalost, naše kape nisu bile toliko prodavane. Možda je to zbog toga što se one u ovo doba godine ne nose. Nije važno što nismo bile toliko uspješne u prodaji kapa. Taj mali neuspjeh za nas je velika lekcija, rekla nam je Naida.

Amina Bulbulušić, Elma Bureković i Amna Musaba vodile su firmu Yuvelire store. Mi smo prodavale nakit. Pravile smo narukvice, ogrlice, broševe. S profesorima smo išli po materijale, a onda smo kući zajedno pravile i izrađivale nakit. Dosta vremena smo provodile zajedno, radeći i po nekoliko sati da bismo dobile proizvod koji bi neko kupio. Ova sekcija me naučila da više cijenim rad, novac i da je za sve potrebno uložiti ogroman trud i napor, rekla je Amna. Slično mišljenje imaju i predstavnice kompanije Nea, Naida Solak i Amela Nevaljalović. Njihova firma je reciklirala plastične vrećice i flaše kako bi dobila nove proizvode. Mi smo pravile cekere i saksije od plastičnih vrećica i flaša. Nismo trebale ulagati puno novaca jer smo sirovine već imale kući. Najzanimljivije je bilo peglati vrećice. Za to vam nije potrebno veliko znanje: samo kese, pegla i papir za pečenje. Sam proces nije toliko težak jer smo radile zajedno, istakla je Amna. Na sajmu nisu bile toliko uspješne. U početku smo znale da naša ideja neće biti toliko profitabilna, ali da je ekološki osviještena. Odlučile da skrenemo pažnju javnosti na važnost recikliranja i pokažemo da se stare kese i flaše itekako mogu iskoristiti, istakla je Amela.

Belma Herco, Medina Hodžić i Asja Šahić predstavljale su firmu Sweet corner, a pravile su kolače i torte. Za sajam smo pravile voćnu, čokoladnu i tortu od kokosa. Proizvode smo prodale veoma brzo, a kupci su bili jako zadovoljni. U izradi torti uglavnom su nam pomagali roditelji, a ideje smo tražile na internetu. Sviđa mi se program rada ove sekcije jer, za razliku od drugih sekcija, na ovoj sekciji učimo i stičemo znanja korisna za budućnost. Belma Herco kaže da joj je najteže bilo napraviti biznis plan. Na sreću, pomoć naših profesora nije izostala. Zahvaljujući profesorima, njihovom stalnom usmjeravanju i savjetima, uspjele smo dobiti kapital za našu kompaniju. Na sekciji nije bilo stalne prepreke između profesora i učenika kao na redovnoj nastavi. Kroz rad ove sekcije ta prepreka je srušena. Zajedno smo činili tim. Po tome se sekcija poduzetništva razlikuje od svih drugih oblika vannastavnih aktivnosti.

1. aprila 2016. godine učenici su zatvorili svoje kompanije i svi s nestrpljenjem iščekuju septembarsko zvono koje će nagovijestiti novu školsku godinu, ali i priliku za pokretanje novog biznisa.

 

Đenana Herco