O magistraturi

Sravnjivanje diploma za kvalitet obrazovanja?

07.06.2016

Priča o izjednačavanju bolonjskih i predbolonjskih magistara podijelila je javnost na za i protiv. No, sudeći po izjavama glavnih aktera priče, od samog izjednačavanja postoji mnogo problematičnijih stvari koje traže animiranje javnosti a koje javnost, valjda ne videći od šume drvo, nije ni registrovala.

Ministarstvo za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo izašlo je u petak (3. juna) u javnost sa zaključkom da se diplome svih predbolonjskih diplomanata smatraju jednakovrijednim diplomama drugog ciklusa studija (master). Ovu inicijativu kantonalnog ministra Elvira Kazazovića, po njegovim riječima, podržao je Senat UNSA, a ministar je također dodao da očekuje da je prihvati i legalizira Vlada KS. Ljubitelji titula su gunđali i negodovali, novoproglašeni magistri ironično primali čestitke i planirali žurke, predstavnici akademskih institucija se hinili naivnima ili upozoravali, dok je online zajednica novonastalu situaciju komentirala kroz gorko-smiješne, ironične tweetove, memove, facebook statuse.

Tek što se bura malo primirila, Senat UNSA objavio je saopštenje za javnost u kojem stoji da je tematska sjednica „sazvana na zahtjev ministra za obrazovanje, nauku i mlade KS dopisom broj: 11-05-38-sl/16 od 30. 5. 2016. godine, tokom službenog odsustva rektora Univerziteta u Sarajevu“, a posebno je naglašeno da je tema sjednica bila „razmatranje upisne politike na Univerzitetu u Sarajevu za studijsku 2016/2017. godinu, a ne pitanje ekvivalencije predbolonjskih i bolonjskih diploma.“ U saopštenju dalje stoji da su sjednice na ovu temu održavane i ranije, prvi put 25. 4. i 26. 4. na pripremnim sjednicama grupacija nauka i umjetnosti, a potom na 43. redovnoj sjednici 4. 5. 2016. godine. „Senat Univerziteta u Sarajevu je na toj sjednici jednoglasno zaključio da ne podržava inicijativu za izjednačavanjem visoke stručne spreme (VII stepen) koja je stečena po predbolonjskom sistemu studija sa drugim ciklusom studija (master) po bolonjskom sistemu studija. Senat Univerziteta u Sarajevu smatra da se pitanje stečenih kvalifikacija, koje će biti prepoznate i prihvatljive unutar Bosne i Hercegovine i unutar Evropskog prostora visokog obrazovanja, treba urediti na državnom nivou, kako ne bi došlo do nejednakog tretmana stečenih kvalifikacija.“ Saopštenje naročito naglašava da su prethodna saopštenja blagovremeno dostavljena institucijama, a zaključeno je da se treba ostati pri aktuelnoj praksi izdavanja dokumenta o ekvivalenciji „prije stečenog akademskog naziva“ za svaki slučaj pojedinačno i da „nema potrebe za mijenjanjem“ takve ustaljene prakse.[1]

Situacija je danas mnogo manje razumljiva nego prije nekoliko dana; čini se da su ministar Kazazović, a potom i premijer Elmedin Konaković izašli u javnost s netačnom informacijom iz razloga koji nisu baš najjasniji. U momentu pisanja ovog teksta ministar i premijer se nakon saopštenja Senata još uvijek nisu oglasili, te je za očekivati da će događanja dobiti epilog tek u narednim danima. Međutim, pored problematičnog tajminga, izjave ministra Kazazovića i premijera Konakovića su bile zanimljive i informativne u jednom drugom smislu. Ne obazirući se na negodovanje koje su izazvali, najavili su izuzetno ozbiljne promjene u obrazovnom sistemu, a tim se izjavama rijetko ko ozbiljnije pozabavio.

Što je ta, kto je ta – ekvivalencija?

Treba biti iskren pa reći da ljutnja pojedinih koji su s ponosom isticali svoju titulu magistra dolazi donekle i iz nerazlikovanja magistra struke po bolonjskom sistemu, od magistra nauke, ostatka prethodnog sistema visokog obrazovanja. Međutim, također su tu i bolonjski magistri nauke – MA diplomanti naučnih studijskih smjerova, kojih je na Univerzitetu u Sarajevu daleko manje nego stručnih. Ne čudi, stoga, što često nastaje zabuna, naročito u humanističkim i društvenim naukama, od kojih neke rijetko kad daju stručne kompetencije – osim, bar deklarativno, nastavničke. Svemu treba dodati i opravdanu konfuziju osoba koje su nakon završenog četverogodišnjeg predbolonjskog studija nanovo upisivale master studije po bolonji (praveći kombinaciju 4+2), te brojne primjere upisivanja i basnoslovnog naplaćivanja jednogodišnjeg mastera za predbolonjske četverogodišnjake. Te primjere i prakse tek treba dokumentirati i analizirati da bi se razumjele reperkusije ove odluke. Bolonjci  – bar oni bolje informisani koje nije zavela milozvučnost titule magistra – ekvivalentnost u odnosu na četverogodišnje diplomce su dosad itekako mogli iskusiti obrevši se na tržištu rada, gdje su uglavnom bili jednako tretirani. Neka mi čitaoci oproste ako objašnjavam općepoznato, ali čini se da općepoznatog u novonastalim akademskim konstelacijama sve manje. Moguće je i da nas je ministarski zaključak na teži način naučio razliku između tzv. starih i novih magistara:

"Magistar nauka je naučno zvanje, a mi smo se ovdje bazirali na stručno zvanje. Magistri nauka imaju benefite pri upisu na doktorski studij."[2]

Ekvivalencija, koja se dosad provodila na individualnoj bazi (na zahtjev nosioca akademskog zvanja), sada bi trebala postati kolektivna i izjednačiti nekadašnje diplomante i današnje mastere, ali samo mastere struke (što uključuje MA – Master of Arts magistre/diplomante). Uistinu, teško je razumjeti da li je takvo izjednačenje uopšte moguće napraviti bez poznavanja svih silnih studijskih kombinacija koje su dopuštane prethodnih godina. Stoga i ne čudi što se, u cijeloj gunguli poniženih i uvrijeđenih ego-mastera i otrežnjujućeg ironiziranja njihovih akademskih dostignuća, uz medijsko insistiranje da se magistrima postalo preko noći, poneka zvanična izjava i zagubila u bespućima štampe i Interneta, odnosno, neka važna pitanja nisu postavljena.  Pošto je riječ tek o inicijativi, nemamo još dovoljno građe, odnosno, zvaničnih dokumenata (Vlada KS tek treba potvrditi odluku Senata UNSA da bi je učinila zakonski važećom) da bismo o ovom pitanju na nekom osobito visokom nivou diskutirali. U međuvremenu, čini se da bi moglo biti zanimljivo, naročito za sadašnje i buduće prosvjetne radnike, malo se zadubiti u neke od izjava zvaničnika:

"Na ovaj način mi im omogućavamo da s tim ekvivalentom stručnog znanja ne moraju završavati dodatno školovanje. Dižemo ljestvicu kvaliteta edukacije prosvjetnih radnika, jer čak 70 posto onih koji već rade imaju završen četverogodišnji fakultet. Kad bi ih uslovili na dodatno obrazovanje, napravili bi haos."

Oni koji su sada primljeni na neodređeno u školama, dakle, nastavnici sa stalnim ugovorima o radu. Znakovito je što ministar pominje upravo nastavnike kao profesionalce koji će, po njemu, imati neposrednu korist od jučerašnjeg reformskog zahvata. Kazazović nije pomenuo, primjerice, politologe ili inžinjere. Samo nastavnike. Zašto? Na koji će to način ministar pomoći nastavnicima? Tako što će im omogućiti da s tim ekvivalentom ne moraju završavati dodatno školovanje. Šta će se postići time? Dići će se ljestvica kvaliteta edukacije prosvjetnih radnika? A razlog? Jer čak 70 posto onih koji već rade imaju završen četverogodišnji fakultet. Nema baš previše smisla. Zbog nezgrapnosti sintaksičke konstrukcije, ili nečeg drugog, teško je zaključiti kome će ovaj potez donijeti stvarnu dobrobit. Nastavnicima koji su već zaposleni pa ne moraju završavati dodatno obrazovanje? A zašto se to dovodi u vezu sa podizanjem kvaliteta obrazovanja nastavnika, kad će spomenuti prosvjetni radnici dobiti adekvatnu kvalifikaciju, ne upustivši se u novi ciklus studiranja? Ministar možda misli na buduće nastavnike, koji će se obrazovati sa podignutom ljestvicom kvaliteta edukacije? U nastavku je pak naveo par praktičnih razloga za provođenje odluke:

"Od 2018/19 godine niko sa završenim prvim ciklusom studija (tri godine op.a.) se neće moći prijaviti na javni konkurs u školi i sličnoj ustanovi."

Za razliku od prethodne, ova je izjava kristalno jasna.

"Smatramo da kompetencije nastavnika sa tri godine nisu dovoljne, naročito u pedagoškoj grupi predmeta i zato smo pokrenuli ovu inicijativu. To su uradile sve susjedne zemlje i većina zemalja Evropske unije."

Evo, konačno, pravog razloga. Evropska budućnost je pritisla i obrazovni sektor, pa će se odluci o racionalizaciji zapošljavanja u prosvjeti[3] sada pridružiti i ovaj zaključak – ako ga odobri Vlada KS. Mora se priznati da Ministarstvo cilja na visoko – evropski standard koji kaže da je bachelor nastavnički studij nedovoljan za rad u školi, zbog nedostatka neophodnih pedagoških predmeta. Posve legitimno, ali kako to osigurati? Narediti da se niko bez master studija ne može zaposliti u školi i sličnoj ustanovi. Obećati uvođenje studija 5+0 na određenim visokoškolskim ustanovama. Skoro kao u Finskoj, gdje su nastavnici masteri struke. Obrazovna utopija u zemlji podijeljenih škola može da počne.

Dopustite mi stilističku opasku – ovo je savršena politička retorika. Zbuni, obećaj promjene, pokaži razumijevanje. Očuvanje socijalnog mira i obećanje reforme – združeni u jedno.

Implicirano i opskurno

Krenimo redom. Pošto je ministar ovako lijepo izdvojio baš nastavničke smjerove iz toliko različitih stručnih i znanstvenih disciplina kojima se podučavaju studenti na UNSA, provjerimo šta bi to mogli sadašnjim i budućim nastavnicima donijeti ovi naprasni magisteriji?

1. Bachelor nastavnički studij je zvanično proglašen neprimjerenim za rad u školi.

Pretpostavka da je za kvalitetan nastavni rad u školi bachelor ili svršenik dodiplomskog studija nepripremljen, a master dostatan načelno jeste tačna. Međutim, ostaje nejasno kako će novostečena ekvivalencija već zaposlenim nastavnicima diplomantima pomoći da postanu bolji nastavnici. Ona će im samo priuštiti duševni mir – ništa više. Ministar nije obećao bolju stimulaciju kvalitetnog rada (tj. veće plaće i bolje uslove rada[4]), niti kvalitetnije programe stručnog usavršavanja i dodatne edukacije (na koji su nastavnici zakonski obavezani), čak ni veću dostupnost postojećih programa (za koje je već dokazivano da su niskog kvaliteta da nastavnicima budu od stvarne koristi[5]). Da li je možda ministar obećao osposobiti postojeće nastavnike koji vapiju za edukacijom u području inkluzivne nastave, ili da će zaposliti adekvatno obrazovane defektologe kao asistente u nastavi? Govorimo, naravno, o sistemskim rješenjima postojećih praktičnih problema nastavnika. Dakako da to ministar nije pominjao, možda u nadi da će neplanirane žurke novonastalih magistara struke u alkoholu utopiti probleme svoje profesionalne svakidašnjice?

Čini se da će puka ekvivalencija teško služiti ičemu osim sravnjivanju nekadašnjih diplomaca i sadašnjih magistara struke na (prosvjetnom) tržištu rada i na taj način očuvati socijalni mir, ionako porozan usljed ultimatumima postavljenim obrazovnim sindikatima da u novim kolektivnim ugovorima biraju po nepoštenom principu ili – ili: ili manje plate ili masovna otpuštanja.[6] Zanimljiva koincidencija da se sve odvija unutar nekoliko dana. No, to je već neka druga tema.

Još nešto: ministarstvo zaboravlja ili ignorira činjenicu je da su se svršenici dodiplomskog studija u proteklim godinama, još od uvođenja tzv. bolonjskog sistema visokog obrazovanja uspješno i legalno zapošljavali u školama. Čak je nezvanična interpretacija (neprisutna u zakonima obrazovanja) bila da se trogodišnji svršenici mogu zaposliti u osnovnoj školi, dok su pojedini direktori srednjih škola i gimnazija stanovišta da to nije dovoljno za rad sa srednjoškolcima, te su tražili ‘magistre’ tj. svršenike master studija.  Također, postoji i vrlo raširena praksa da studenti master studija štede vrijeme tako što i prije dobijanja diplome završavaju pripravnički staž u školi. Nažalost, statistika ove vrste nije dostupna, jer se niko ovim pitanjem nije ozbiljno bavio, nego je sve prepuštano gorespomenutoj interpretaciji, koja se primjenjivala, uglavnom, na nivou pojedinačnih škola.

Pošto je i slijepome jasno da ekvivalencija zaposlenim nastavnicima donosi ‘samo’ sigurnost na tržištu rada, prava pitanja se tiču aktuelnih i budućih studenata nastavničkih smjerova. Šta će biti sa na (ne)određeno zaposlenim bachelorima? Hoće li ministarstvo njima prirediti haos – potjerati ih nekakvim ukazom na master studij? Postoje također i studenti koji samoinicijativno na masteru završavaju pripravnički staž – hoće li i ta praksa biti povučena u ilegalu?

2. Master studij postat će od 2018/19. školske godine obavezan za sve koji žele raditi u školi.

Naredba da master studij za nastavnike bude obavezan sama po sebi, ovako generalno navedena, nije problematična (kao što smo već rekli, na kraju krajeva, tako je u Finskoj, a mali Finci dominiraju na međunarodnim testiranjima znanja, tako da ovaj potez ne može biti pogrešan). Ali šta će to tačno studenti – budući nastavnici masterirati? Ministar ne navodi, možda jer nije upoznat, ali vjerovatnije jer bi pokretanje takve rasprave izazvalo haos mnogo veći od kojeg je tako velikodušno poštedio na-neodređeno-zaposlene predbolonjce – sadašnji nastavnički masteri su miljama daleko od idealnih nastavničkih studija. Moguće je da je zbog toga provođenje ovog pravila ostavljeno za dvije godine – da bi se dalo svima koji se premišljaju vremena da upišu ili završe master studij?

Budući nastavnici, istini na volju, u ministrovoj izjavi nisu direktno spomenuti, ali bi svakako trebali imati koristi od podizanja ljestvice kvaliteta edukacije prosvjetnih radnika. Njima je unutar nadolazeće naredbe da će morati završavati magistarski studij (i tako, pored obaveznog dvogodišnjeg mastera gubiti i dodatnu godinu na obavljanje pripravničkog staža[7]), ministarstvo izgleda namrijelo da studiraju na očajnim nastavničkim master studijima, jer govora o njihovom reformiranju (još) nema. Razlozi mog skepticizma nisu samo u tome što je spomenuti ministar i institucija koju predstavlja pokazala očajan nivo komunikacije i nikakvu želju za saradnjom kada je u pitanju ova tema.[8]

Skepticizam zapravo temeljim na rezultatima istraživanja koje sam provela prošle godine tokom angažmana u Centru za politike i upravljanje.[9] Razumijevanju organizacije postojećih nastavničkih studija na Univerzitetu u Sarajevu posvetila sam dobar dio istraživačkog rada, zaključivši, na kraju, da zaista postoji tendencija ka masterizaciji, usljed promjena planova i programa za školovanje nastavnika u toku proteklih nekoliko godina gdje su pedagoški predmeti prebacivani sa prvog na drugi ciklus studija, čime su se formirali nastavnički masteri. Na nekoliko mjesta sam u istraživanju pokazala da je ta promjena bila puka kozmetika, te da su nedostaci prethodnog plana i programa (gdje je ono malo loše organiziranih pedagoških predmeta zadržano uz minimalan broj sati autentične školske prakse). Treba pomenuti da su netom prije promjena u planu i programu, koji je na Filozofskom fakultetu započeo 2014/15, školovane generacije nastavnika po starim planovima i programima (i sama pripadam generaciji 2009/10 na Odsjeku za književnosti naroda BiH i BHS jezika), gdje je spomenutih pedagoških, odnosno stručnih predmeta bilo još i manje, a takvi su se dodiplomanti, zahvaljujući nezvaničnoj interpretaciji bolonje, nesmetano zapošljavali ili bez završenog drugog ciklusa studija odrađivali pripravnički staž u osnovnim školama. Još jednom pitam, šta da se radi s njima? Da li im slijedi haos?

Preporučujem čitaocima koje zanima ova tema da detaljnije informacije potraže u pomenutom istraživanju čiji je objavljeni sažetak ukratko naveo sve nedostatke aktuelnih programa obrazovanja nastavnika. Organizacija nastavničkog studija, tj. nedoumica oko sticanja kvalifikacije nastavnika nakon prvog ili drugog ciklusa nije usamljen problem u aktuelnim sistemima školovanja nastavnika. Forma je, takoreći, čak i manje važna od sadržaja: dominacija predmetnog nad stručnim sadržajem teško da će se otkloniti brzo i lako. Isto vrijedi i za promjenu aktuelnog načina organiziranja zajedničke nastave iz nekolicine pedagoških predmeta – ona se, gle ironije, odvija u posve nepedagoškim uslovima, punim amfiteatrima sa nekoliko stotina studenata sa različitih odsjeka ili stiješnjena između zahtjevnih matičnih predmeta. Posebno su kritični modusi organiziranja praktične nastave ili tzv. hospitacije u školama, koje su prepuštene ličnim poznanstvima, snalažljivosti i volji profesora metodike, što rezultira da neki od budućih nastavnika na tržište rada izlaze sa jednim jedinim održanim časom. (Neki od njih, poput studenata nastavničkog mastera Odsjeka za slavenske jezike i književnosti uopšte ne odlaze u škole, nego čas drže svojim mlađim kolegama na prvoj i drugoj godini.)  Ako svi ovi pobrojani nedostaci ne budu prepoznati od strane reformske vlade, neće biti podizanja nikakve ljestvice kvaliteta. Ostaje da se zapitamo: koji će način reformski raspoloženo ministarstvo pristupiti ovim pitanjima? Ova se pitanja ne mogu, kako reče ministar Kazazović u intervjuu za N1,[10] tek presjeći, premda uistinu podsjećaju na obrazovni Gordijev čvor.

3. Last but not least: prema ministrovoj izjavi za N1, radit će se na uvođenju studija u trajanju “5+0” na određenim visokoškolskim ustanovama.

Koje su to određene visokoškolske institucije? Ministar je bio vrlo neprecizan, ali pošto je, kako vidimo, osobitu pažnju posvetio lošem obrazovanju nastavnika, molim čitaoce da mi dopuste malu spekulaciju. Ako je riječ o uvođenju ovog tipa organizacije studija na nastavničke fakultete, onda opet imamo slijepo slijeđenje finskog ideala, bez govora o reformi nastavničkih smjerova. Samo preskripcija i kozmetička promjena? Vrlo vjerovatno, jer se većina budućih nastavnika ionako već školuje na smjerovima modela 3+2 i 4+1. Poučeni prethodnim prividnim reformisanjima i prebacivanjima pedagoških predmeta s prvog na drugi ciklus i obrnuto, možemo pretpostaviti da će doći tek do slivanja studija gdje master studij za nastavnika postaje obavezan (kako je ministar i najavio). I opet bismo bili na istom.

Evropski univerziteti (u pomenutom istraživanju sam navela primjer irskih i finskih) zaista pokazuju tendenciju ka uvođenju cjelovitog petogodišnjeg ili šestogodišnjeg nastavničkog studija. Međutim, takvu odluku moraju pratiti, kao što sam već više puta naglasila, ozbiljne, korjenite reforme aktuelnih planova i programa. Inače će ministrovo žuđeno 5+0 ostati sadašnje 5=0.

Zdravorazumska argumentacija za skeptike

Kroz nekoliko izjava koje su trebale služiti kao opravdanje ekvivalencije ministar je implicirao neke buduće planove Ministarstva u pogledu poboljšanja kvaliteta obrazovanja. Možda će nakon ovog dugog i zamornog izlaganja još uvijek biti čitalaca skeptičnih prema mom skepticizmu. Oni će se vjerovatno pitati da li su tek aktuelni nepromišljeni javni nastupi i izjave ministra i premijera dovoljne da se zaključi da neće biti ozbiljnijih napora na izgradnji kvalitetnijeg i pravednijeg obrazovnog sistema. Možda će baš ova odluka o ekvivalenciji biti temelj za to, kada je i ako usvoji kantonalna Vlada?

Činjenica – odluka je donesena naprečac, bez ozbiljne stručne i javne rasprave. Pomenuto istraživanje je pokazalo da je saradnja između fakulteta i nadležnih institucija u pogledu reformi nastavničkih smjerova naprosto nužna. U ovom se slučaju pokazalo da je nivo takve komunikacije izuzetno loš: na sva se zvona objavljuje krupna odluka, da bi joj potom Senat UNSA zanijekao podršku (u motive članova Senata i onih koji su odluku objavili, kao što sam već rekla, neću ulaziti). Ministar je dodao i da su obavljene stručne analize, rekavši: "Ne bježimo od toga, i nećemo donijeti odluku dok se ne usaglasi i stav struke".[11] Dakako, ne znamo o kojim je analizama riječ, niti imamo razloga vjerovati da javnost do njih može doći. A da li je konsultovao postojeće i buduće nastavnike, za čiju se dobrobit bori, na to pitanje, čini se, ne vrijedi ni tražiti odgovor. Donošenje važnih odluka i zakona naprečac simptom je rada aktuelne, reformske vlasti što potvrđuju istraživanja i monitoring nevladinog sektora,[12] a najveće kritike na račun ove dolaze upravo sa fakulteta koji školuju i nastavnike. Sumnjičavo su o reformi progovorili prof. dr. Damir Marjanović sa Prirodno-matematičkog fakulteta, koji je potvrdio da nije bilo ni stručne, a kamoli javne rasprave,[13] te Salmedin Mesihović sa Filozofskog fakulteta, osudivši stihijsko odlučivanje institucija.[14] Prof. Mesihović je iznio važne primjedbe, čija je analiza, nažalost, izvan okvira ovog teksta, a na koje će institucije također morati dati odgovor. Riječ je o diskriminatornom potencijalu ekvivalencije: četverogodišnji diplomanti koji su plaćali apsurdne cifre za petu godinu i ostvarivanje prava na master bit će posebno ugrožena grupacija ako ova odluka zaživi. Konačno, činjenica da se oglasila i ministrica obrazovanja FBiH Elvira Dilberović i pokazala da uopšte nije bila upoznata sa pomenutim odlukama[15] govori o nepostojećoj koordinaciji kantonalnih i federalnog ministarstva. Izrazila je zabrinutost povodom mogućnosti da ovakva odluka bude diskriminatorna prema studentima iz drugih kantona koji su završili fakultet u Sarajevu, te za studente s drugih univerziteta u BiH. Njen sud da je ovakva odluka opravdana samo ako je usaglašena na svim univerzitetima u BiH posve je opravdan. Njena neinformisanost, pak  – u najmanju ruku je čudna.

Treba skrenuti pažnju na još nešto – uz ekvivalenciju je najavljeno i reformisanje upisne politike za 2016/17. akademsku godinu.[16] Ovu mjeru u pogledu nastavničkih smjerova također predlaže i pomenuto istraživanje. Ovi smjerovi bez ikakvog dugoročnog plana i vizije školuju suficitaran (i nekvalitetan) nastavnički kadar za koji uskoro neće biti dovoljno radnih mjesta. Ne propustivši priliku da nastavničku problematiku stavi pod broj jedan u ovu raspravu, čini se čudno da ministar, a i premijer koji mu se pridružio u davanju izjava na ovu temu, ne pominju upisne kvote na nastavničkim fakultetima. “Cilj ove vlade i resornog ministarstva je da naprave jednu logičnu i kvalitetnu upisna politika, kako za studente tako i za profesore”, rečeno je na sastanku premijera Konakovića i ministra Kazazovića sa predstavnicima Senata. Premijer je istakao: “Od vas očekujemo da kreirate nova zvanja na fakultetima. Radimo reformu cjelokupnog sistema i upisna politika je jedan od segmenata u kojem smo uočili slabosti. Nije nam namjera da vam ukidamo kvote jer smo prešli granicu u kojem su one komercijalizirane malo više nego što bi trebale biti.” Ministarstvo neće dodatno komercijalizirati kvote, dakle nuditi više (redovnih samofinansirajućih i vanrednih) upisnih mjesta za suficitarne profesije, među kojima su i nastavnici. Zašto onda ministar Kazazović naglašava da svi studenti imaju jednaka prava da upišu fakultete koje žele i to neće nikome uskratiti, ali Vlada više nije spremna da finansira obrazovanje kadrova kojih ima previše u Kantonu Sarajevo. Kako će onda pomiriti taj istovremeno liberalni i restriktivni pristup? Sve je, dakle, još uvijek nejasno, nedefinirano, ali ipak najavljeno. Prethodnih godina se također pokušavalo smanjiti kvote na nastavničkim smjerovima (u okviru drugih suficitarnih studijskih smjerova i grupa), međutim, omogućavanje upisivanja studenata u statusu redovni finansirajući nije napravilo nikakvu ozbiljnu razliku – i dalje se školuje previše nastavničkog kadra. I da – ministar nije spomenuo nikakve moduse selekcije koji bi na nastavničke smjerove privukli najkvalitetnije kandidate, što je mjera koja ide u paru sa smanjivanjem upisnih kvota, a to su intervjuirani stručnjaci u pomenutom istraživanju također preporučili.

I konačno, možemo li zaista reći da je riječ tek o nespretnim izlascima u javnost resornog ministra i predstavnika akademske zajednice? Reformske napore treba pozdraviti. No nužno je i upozoriti da bi reforma nastavničkih smjerova mogla biti katastrofalna ako se bude provodila nespretno, kozmetički i tek toliko da se prate trendovi u regiji i EU (što je jedan od ključnih ministrovih argumenata), a sve sluti da će tako i biti. Zasad nema razvojnih strategija, nacrta zakona niti bilo kojih drugih zvaničnih dokumenata o kojima bi stručna i svjetovna javnost mogla diskutovati.

Mora se jednom presjeći, kaže ministar Kazazović u dnevniku N1, na pitanje novinara da li jedna godina razlike između nekadašnjih diplomanata i sadašnjih mastera čini razliku. Poslovica kaže: triput mjeri, jednom sijeci. Možemo li se barem nadati da je prethodno triput izmjereno?

 

[1] https://www.klix.ba/vijesti/bih/unsa-izjednacavanje-predbolonjskih-diploma-sa-master-studijem-moguce-samo-na-nivou-drzave/160606070

[2] Ova i naredne analizirane izjave kantonalnog ministra preuzete su iz članka: http://ba.n1info.com/a98825/Vijesti/Vijesti/Ministar-objasnio-razliku-izmedju-novih-i-starih-magistara.html

[3] Za više informacija o ovoj temi pogledati tekst N. Veličkovića, Nasilje kao mjera štednje http://www.skolegijum.ba/tekst/index/668

[4] Štaviše, u izjavi za N1 ministar je takvu mogućnost posve odbacio: "Diploma ostaje ista, samo se mijenja ekvivalent. Nema povećanja prihoda, nema novih koeficijenata na plaću". http://ba.n1info.com/a98864/Vijesti/Vijesti/Kazazovic-o-novim-magistrima.html

[5] N. Ibrahimović i N. Veličković, Spuštanje znanja, http://skolegijum.ba/static/biblioteka/54ee34667702c_Spustanjeznanja.pdf

[6] O ultimatumu Vlade FBiH govorio je Selvedin Šatorović, predsjednik Samostalnog sindikata osnovnog obrazovanja i odgoja FBiH za Oslobođenje, 3. 6. 2016. godine.

[7] O ovom i drugim problemima radno neiskusnih nastavnika pisao je Armin Stefanović za Školegijum: http://www.skolegijum.ba/tekst/index/838

[8] O tome sam detaljnije govorila u intervjuu za petnaesti broj Školegijuma, gdje sam navela da je nadležno ministarstvo najprije dalo usmenu saglasnost kada smo tražili da intervjuišemo stručne saradnike Prosvjetno-pedagoškog zavoda, da bi nam potom, tri mjeseca nakon našeg pismenog upita, pismenim dopisom saglasnost odreklo, iako je sažetak istraživanja već bio objavljen.

[9] http://www.cpu.org.ba/publikacije/inicijalno-obrazovanje-predmetnih-nastavnika-na-univerzitetu-u-sarajevu-(sazetak-analize)/

[10] https://youtu.be/qouYjcJstu0

[11] http://ba.n1info.com/a98864/Vijesti/Vijesti/Kazazovic-o-novim-magistrima.html

[12] Istraživanje na ovu temu donosi Centar za politike i upravljanje: http://reforma.ba/index.php/odgovorna-agenda/odgovorna-agenda/217-kako-je-bitno-postalo-hitno-donosenje-reformskih-zakona-na-precac

[13] "Čini mi se da je odluka donešena prebrzo i ne mogu da se sjetim da je bila neka velika rasprava na tu temu u okviru akademske zajednice, u okviru fakulteta, u okviru stručnih krugova koji su trebali da kažu može li se to uraditi ili ne. Nisam to upratio ili mi je to promaklo, a malo stvari mi promakne iz tog sektora, tako da je najgora stvar koja može da se dogodi jeste da je ovo jedna brzinska odluka da bi se ugasio neki požar pa da se za nekih šest mjeseci ispostavi da smo gasili požar benzinom". http://ba.n1info.com/a98878/Vijesti/Vijesti/Da-li-su-svi-diplomanti-iz-proslog-sistema-postali-magistranti.html

[14] "Problem sa ovom odlukom je u tome što je tu riječ o stihijskom, 'komesarskom' odlučivanju ili presuđivanju, bez ikakve detaljnije rasprave. Posebno jer je riječ o retroaktivnoj mjeri, a bez da su se analizirale moguće posljedice. Da li je iko razmišljao kako će se regulirati položaj iznimno velikog broja onih predbolonjaca koji su do sada upisivali i završavali 5. godinu, uz značajno plaćenu školarinu, kako bi dobili titulu magistra struke ili mastera (MA). Da li će oni u ovoj čitavoj priči biti nekako obeštećeni, ili će biti po staroj narodnoj 'izjeo vuk magarca'.” https://www.klix.ba/vijesti/bih/reforma-obrazovanja-po-mjeri-titule-diplomanti-svi-ste-magistri-izvolite-na-doktorat/160603098

[15] http://www.klix.ba/vijesti/bih/ministrica-dilberovic-odluka-o-ekvivalenciji-ne-moze-biti-samo-za-univerzitet-u-sarajevu/160603112

[16] http://mon.ks.gov.ba/aktuelno/novosti-sa-vlade/premijer-konakovic-i-ministar-kazazovic-sa-predstavnicima-senata-namjera

Maja Abadžija