Obrazovna politika

Budžet

Krčmljenje bez računa

Nenad Veličković

02.12.2017

Komentari na Nacrt budžeta Kantona Sarajevo za 2018. godinu: Nauka i obrazovanje

Do petog decembra otvorena je javna rasprava o Nacrtu budžeta Kantona Sarajevo za 2018. godinu. Dokument ima 315 stranica, od toga 110 koje se odnose na obrazovanje – visoko, osnovno, srednje i predškolsko. Ukupno je planirano za

  • visoko obrazovanje: 66.140.100 KM
  • predškolsko i osnovno obrazovanje: 94.450.594 KM
  • srednje obrazovanje 55.804.006 KM

odnosno oko 28% ukupnog budžeta, koji iznosi 757.255.600 KM.

Budžet je sastavljen prema knjigovodstvenim standardima, i laika (a takva je većina kojih se on životno tiče) ostavlja nesigurnim da je sve dobro vidio, razumio, povezao i izračunao. Pomoć, u vidu obrazloženja i objašnjenja, koja bi svakom čitaocu olakšala taj posao i učinila ga ravnopravnim učesnikom u raspravi, izostala je.

Pa ipak, i laik može analizirati neke stavke Nacrta i iz te analize izvući neke opštije zaključke u vezi sa odnosom aktuelne vlasti prema obrazovanju. Što će u nastavku i učiniti.

Nadzorni odbor i studentski standard

Zanimljivo je kako Vlada brine o studentima:

  • Komisije za osnivanje visokoškolskih ustanova – 50.000      
  • Upravni i nadzorni odbori UNS-a i Studentskog centra – 75.000
  • Troškovi smještaja i ishrane studenata – 15.000

Za nekoliko desetina ljudi 125.000 za džeparac, a za nekoliko hiljada studenata 15.000?

Na stranu pitanje koliko se to planira visokoškolskih ustanova otvoriti, ono što ovdje treba zapaziti jeste usmjeravanje novca u nekoliko podobnih džepića kao izražavanja finansijske zahvalnosti zaslužnim stranačkim kadrovima. Bilo bi dobro znati visine naknada članovima ovih odbora, ali Nacrt ne ide u takve detalje.

Ni skupljih komisija ni jeftinije reforme

Drugo, zabrinjavajuće je kako Vlada tretira reformu obrazovanja.

Komisije za polaganje stručnih ispita nastavnika – 100.000 KM

Zašto bi društvo plaćalo stručne ispite zaposlenim pojedincima, ali još i prije toga, zašto bi stručni ispiti uopšte postojali za ljude koji su diplomirali na stručnim fakultetima? Vlada očito nema svijest o tome da bi reformom nastavnih smjerova na fakultetima i reformom obrazovanja prema ishodima učenja prekinula ovu lošu naslijeđenu praksu, a čiji su glavni rezultat stres i poniženje.

Za takvu reformu (Reforma nastavnih planova i programa zasnovanih na ishodima učenja) Vlada je planirala jednak iznos – 100.000 KM, što pokazuje apsolutnu nesvijest o tome koliki je to posao i šta sve u sebe uključuje. Ali Vlada ne snosi jedina krivicu za to, jer njeno resorno Ministarstvo uistinu nema ni kadrove ni viziju za bilo kakvu reformu. Iako je ove godine usvojen zakon, a njime zadužen ministar da donese podzakonske akte, planirano je Komisiji za izradu zakona i podzakonskih akata osigurati 50.000 KM. Istina, u tu je sumu uračunata i komisija za izradu nastavnih planova i programa, ali se ne zna kojih i za šta.

Prihodi od Mjedenice?

Treće, nejasno je zašto se u prihodima po osnovu obavljanja osnovne djelatnosti navode samo 30 škola (pored JU Djeca Sarajeva), a pogotovo zašto se od ove godine uz Zavod za specijalno obrazovanje i odgoj djece Mjedenica Stari Grad navodi prihod od 276.900 KM? Hoće li naplaćivati školarinu, ili...? I opet, kvalitetno obrazloženje riješilo bi nedoumicu, i zloslutnju da ova socijalno neosjetljiva Vlada kani teret odgoja i obrazovanja djece sa specijalnim potrebama svaliti na roditelje ili nekog trećeg.

Đaci pješaci?

A da je Vlada socijalno neosjetljiva najzornije se vidi kod stavke Troškovi prevoza učenika – 0! Suma od 4.100.000 KM planirana za 2017. godinu spala je na zadnju cifru.

Ili se planira donijeti odluka da je prevoz za sve maloljetnike besplatan?

Plivanje se brzo uči...

Iako je ukupno do sada uložila 30 miliona u skijališta, i ne misli stati na tome, vlast ne osjeća potrebu da ih stavi na raspolaganje zimskom olimpijskom gradu, tako što bi organizovala besplatne škole skijanja (i klizanja!) i školska takmičenja iz zimskih sportova, da u sezoni najgoreg smoga izmjesti dio nastave na čist zrak. Djeca su nam važna, ali nam je profit važniji. Umjesto da pravi gužve na žičarama i stazama, vlada je uduplala sredstva za školu plivanja. Ove godine na nju će se utrošiti 100.000 KM. Koliko učenika će je proći, koliko će ona trajati, hoće li se ocjenjivati, hoće li imati različite nivoe, hoće li se organizovati školska kantonalna takmičenja? Ili je i ovo samo indirektna investicija u privatne škole plivanja?

AjTi ja ne mogu od smijeha

Mogućnost da se budžet za obrazovanje koristi kao protočna kasa od Vlade do privatnika (stranačkog favorita ili jarana?) još je očitija kod stavki za informatizaciju:

  • Izrada informatičke platforme – 500.000 (prošle godine – nula)
  • Nabavka opreme za realizaciju Projekta "Elektronski dnevnik" – 1.100.000 (prošle godine – nula, ali je prošle godine Projekat elektronske učionice bio 1.100.000)
  • Jedinstven informacioni sistem visokoškolskih ustanova – 200.000 (prošle godine bio 50.000).

Naravno da ni ovdje nemamo obrazloženje: kako se do ove cifre došlo, šta su rezultati prethodnih ulaganja, gdje je nestao EMIS, i koliko je na kraju ukupno u njega bilo uloženo?

Pitanja bez odgovora

Niko u Vladi (a vidjećemo hoće li u Skupštini) nije očito imao potrebu da postavlja pitanja opravdanosti i kvaliteta, da traži izvještaje i analize. Nikome nije bilo čudno da se za neku apstraktnu informatičku platformu odvoji pola miliona, a za djecu s posebnim potrebama svega 200.000! Niko nije pitao zašto se sredstva za eksternu maturu smanjuju, sa 120.000 na 100.000, da li zato što će se sada i zvanično štedjeti na dežurstvima nastavnika? Hoće li neko iz Vlade ili Ministarstva javno reći kolike su naknade za članove gore pomenutih upravnih odbora i komisija, a kolike za angažman u provođenju eksterne mature? Da li će se otkriti šta pokrivaju skoro dva miliona za ugovorene i druge posebne usluge?

Hoće li neko problematizirati nejednakost učenika pa postaviti pitanje o različitim iznosima za nabavku materijala? Zašto npr. jedna škola ima na raspolaganju 124.000, a druga samo 8.500? Po čemu su djeca u centru Sarajeva 15 puta potrebitija od djece u centru Srednjeg.

Najzad, hoće li i privatne škole biti dužne da prijave vanbudžetske izvore prihoda i tako rasterete budžet za stavke koje same pokrivaju?

Mustafa se u grobu okreće

Najzad, malo je čudno da se ovakav dokument pojavi u javnosti a da prije toga škole, koje se u njemu pominju, nisu razmotrile i korigovale barem stranice na kojima se daje proračun za njihov rad. Naime, da jesu, ne bi se u Nacrtu mogla pojaviti škola "Dobroševići" (Umjesto "Mustafa Busuladžić"). Sigurno je da bi neko iz škole tu copy-paste grešku primijetio, kad već niko iz Ministarstva obrazovanja nije. I to nije samo dokaz aljkavosti aktuelne kantonalne vlasti i već duboko kompromitovanog Ministarstva obrazovanja, nego i signal jedne nedemokratske, birokratske, netransparentne i lobističke tendencije pretakanja iz društvenog u privatno.

Rijetke kvalitetne pomake, poput planiranja sredstava za nagrađivanje nastavnika čiji đaci ostvare dobre rezultate na takmičenjima (50.000), transfer Zavodu za vaspitanje muške djece i omladine (400.000), već pomenutu podršku projektima djeci s posebnim potrebama (200.000) i sl. zbog svega navedenog, dok se ne objave odgovarajuća obrazloženja, treba vidjeti samo kao zamazivanje očiju javnosti.