Polušalu nastranu, za koga i za šta je oktobarski rok rješenje? Za loše studente, koji nisu bili u stanju ispuniti sve svoje obaveze. Ovo bi bio arogantan i poprilično netačan odgovor. Ne potpisuju svoj zahtjev samo tzv. “loši” studenti. Broj onih koji u oktobarski rok gledaju kao u proljetno sunce daleko je veći. Međutim, kako su se oni u tom svom sutonu našli?
Jesu li zaista samo bili “lijeni” i “glupi”?
Ili problem nije u njima, nego u nastavnom procesu koji nije dobar. Koji nije dobar jer ide na ruku nastavnicima a na štetu studentima. Jer prvenstveno vodi računa o tome da svi zaposleni nastavnici imaju tzv. norme. A kako njih ima mnogo, i kako svi žele sve svoje predmete ispuniti relevantnim sadržajima, u konačnom su studenti preopterećeni. Oni realno NE MOGU stići sve spremiti. Na ispite izlaze uzdajući se u sreću ili u šarm ili u dobre ocjene u indeksu. Šanse im rastu sa spremnošću da se dodvoravaju ispitivačima. Snishodljivost je vrlina u akademskim odnosima. Zato bi, umjesto da se na kraju svake godine ponižavaju i mole za milost mimo zakona, studenti na početku trebali zahtijevati poštovanje zakona. Tačnije, onog njegovog člana koji propisuje odnos etcs bodova i ukupnog opterećenja studenta.
Drugim riječima, njihov zahtjev u ovom i svakom narednom septembru i oktobru trebao bi se odnositi na silabuse, u kojima bi njihove obaveze bile jasno definisane. Ti bi silabusi, radi lakšeg praćenja i preglednosti, trebali imati i kolonu sa predviđenim vremenom za savladavanje zadataka i građe. Smanjili bi se ili zahtjevi prema studentima, i ispit bi onda bilo mnogo lakše položiti, pa potrebe za oktobarskim rokom ne bi bilo, ili bi se smanjio broj predmeta, što bi opet dovelo do istog. Logika je ova: ako profesor ne želi odustati od visokih zahtjeva, onda tim svojim zahtjevima treba pridružiti odgovarajući veliki broj etcs bodova.
Zašto profesori izbjegavaju ovo jednostavno i zakonu milo rješenje?
Zato što bi to vodilo smanjenju broja predmeta i većoj slobodi studenata da stvarno biraju šta žele slušati, što istovremeno ugrožava profesorske egzistencijalne interese. Zašto profesori ne smanje zahtjeve? Zato što bi onda onaj ko ih plaća mogao postaviti teško i nemilo pitanje vrijedi li ta sitnica novca koji se za nju plaća.
Zato je oktobarski rok, kako bi to stari dobri Marks rekao, cvijeće na okovima.