Na pitanje postavljeno tokom završne kantonalne javne rasprave o Nacrtu Urbanističkog plana Kantona Sarajevo (Dom mladih, Skenderija, 16. 4. 2024, 17h). – kako su autori nacrta iz Zavoda za planiranje razvoja KS došli do projektovanog broja građana (na području kantona cca 540.000 stanovnika, a za područje šest gradskih općina grada Sarajevo cca. 465.000 stanovnika) – nije bilo odgovora.
Plan se na stranici 40 poziva na nekakvu studiju Demografija i sistem naselja, rađenu 2005. godine za potrebe izrade Prostornog plana 200–2023. Kantona Sarajevo, bez detalja o autoru, izdavaču i/ili dostupnosti.
Broj je važan jer se njime opravdava praktično sve što se u Planu zamislilo, a zamislila se izgradnja stambenih naselja i tramvajskih pruga do njih.
Ovakav prostorni koncept na bazi povećanja broja stanovnika i privrednih aktivnosti na razvojnim pravcima omogućava i stvaranje adekvatnih funkcija centraliteta na ovim područjima, piše u Nacrtu plana.
U samom Planu, njegovom boljem dijelu koji se bavi činjenicama, a ne vizijama (čijim vizijama, uostalom?) piše da u šest općina, za čije urbano područje se radi Urbanistički plan urbanog područja Sarajevo za period 2016. do 2036. godine, živi ukupno 371.173 stanovnika, a u njihovim urbanim područjima živi 369.637 stanovnika, pri čemu je očekivani porast 0,3% na godišnjem nivou.
Pitanje odakle razlika od skoro 200.000 stanovnika za koje se zida pola grada čini se, stoga, sasvim na mjestu.
Pitanje se moglo postaviti drugačije. Ako (čitamo Plan!) u urbanom području Sarajeva u 2016. godini živi 134.694 domaćinstava dok je u 2013. godini, živjelo 133.569 domaćinstava što predstavlja povećanje od 0,8%, dok istovremeno broj postojećih stanova iznosi 184.881, pri čemu se, prema podacima iz Popisa 2013. godine, 44.643 stana vode kao prazni stanovi, što čini 24,14% od ukupnog stambenog fonda, kome treba još praznih stanova? Šta građani konkretno imaju od ovakve vizije? Ko će i po kojoj cijeni stanovati u tim oazama u Doglodima?
Djelatnici Zavoda nisu odgovorili na ovo jednostavno pitanje vjerovatno zato što na njega ne odgovara ni Plan. Sve što još o tome piše je ovo: Primjena klasičnih metoda demografske projekcije je činjenica koja se pokazala ne uspjelom u praktičnom apliciranju projekcije na prostor i u naprednijim zemljama sa decenijskim iskustvom u planiranju. Prvenstveno se ovakva pojava može sagledati kroz nedostatak sadržajnih veza između potreba grupa stanovnika datog prostora i identifikacija potreba stvarnog prostora koje sagledavamo sa aspekta različitih, ekonomskih i društvenih sadržaja (Sociološka studija stanovanja, Varijante projekcije, str. 91).
Na javnoj raspravi Nacrtu plana je data primjedba i da je napisan stručnim žargonom koji je građanima težak i čak nečitak, uprkos priloženom pojmovniku (koji je priča za sebe).
Izborom da otežaju komunikaciju s građanima tako što će hinjiti da nešto prezentuju, Zavod i aktuelna vlast ne ostavljaju utisak poštenih i iskrenih sagovornika. Planirati vrijeme za raspravu u trajanju od dva sata, a onda 80 minuta komentarisati nečitke mape na ekranu sa nekakvim maherski išaranim mapama grada nije format javne rasprave.
Zatečeno stanje je katastrofalno. Kvalitet života u gradu mora se popraviti. Ako nas vlast želi uvjeriti kako njen predloženi Urbanistički plan jedino i samo tome služi, onda se mora potruditi da na jasno postavljena pitanja daje jasne i provjerljivo tačne odgovore.
Nažalost, takva vrsta komunikacije je upravo ono čime se naše obrazovanje decenijama ne bavi, pa je pitanje hoće li u narednim mjesecima ovi loši đaci uspjeti nadoknaditi propušteno. Nije nemoguće, za početak se treba samo htjeti.
