Obrazovna politika

Prikaz

Škole nasilnog ekstremizma

Amer Tikveša

07.08.2017

Bh. obrazovanje je u službi radikalizma, kako ga promijeniti – govori se u dokumentu „Suprotstavljanje kultivisanju ekstremizma u Bosni i Hercegovini: Argumenti za sveobuhvatnu reformu obrazovanja“, što je naziv Izvještaja Vijeća za demokratizaciju politike autorice Valery Perry.

Foto: Wikipedia

 

Izvještaj Vijeća za demokratizaciju politike autorice Valery Perry  pod nazivom „Suprotstavljanje kultivisanju ekstremizma u Bosni i Hercegovini: Argumenti za sveobuhvatnu reformu obrazovanja“, jedan je od rijetkih dokumenata (nastao 2015) koji tretira obrazovanje u BiH ne samo kao štetno za izgradnju bh. društva, već i potencijalno štetno na globalnom nivou. Iz naslova se već da zaključiti, obrazovanje u BiH pogoduje njegovanju nasilnog ekstremizma. On je opasan kako lokalno tako i globalno.

Autorica se skoncentrisala na osnovno i srednjoškolsko obrazovanje. Međutim, iznijela je jednu istinu koja govori da se od visokog obrazovanja teško može očekivati da ispravi greške prethodnih obrazovnih nivoa: „(...) nemoguće je govoriti o kvalitetu tercijarnog obrazovanja ili stručnog usavršavanja ako su niži nivoi obrazovanja nekvalitetni“.

Autorica je svjesna da nasilni ekstremizam i terorizam ima više uzroka, od siromaštva do negiranja ljudskih prava različitim skupinama. Nije, dakle, uzrok samo u obrazovanju. Međutim, obrazovanje od najranije dobi za nju je ključ prevencije ta dva fenomena (nasilni ekstremizam i terorizam) danas aktuelnija nego ikad.

Obrazovanje u BiH je danas više u službi izgradnje takvih, ekstremističkih, ponašanja, nego u službi njihove prevencije.

Kao karakteristike obrazovnih sistema koja preveniraju nasilni ekstremizam i terorizam autorica navodi sljedeće:

- Aktivno promoviranje vještina kritičkog mišljenja;

- Obrazovanje usmjereno ka promoviranju tolerancije i poštovanja, utemeljeno na miru i dijalogu;

- Medijska pismenost kako bi se osiguralo da mladi ljudi mogu efikasno procesirati, filtrirati i  analizirati ogromne količine informacija dostupne na internetu;

- Osjećaj zajedničke građanske odgovornosti i angažiranosti.

U BiH obrazovanje ne teži navedenim ciljevima. Razlog je u državnom uređenju s glavnim uzrokom u Dejtonskom mirovnom sporazumu ili, kako autorica piše, Dejtonski mirovni sporazum: „(...) nije toliko riješio politička pitanja koja su bila uzrok rata, koliko ih je zamrznuo.“ Posljedice na nasilju ustanovljene i Dejtonom legalizirane teritorijalne i administrativne podjele vidljive su u svakom segmentu društva pa i u obrazovanju.

U ovom izvještaju obrazovanje je najupečatljivije okarakterizirano kroz naslov četvrtog poglavlja: „Obrazovanje u BiH – rat drugim sredstvima“. To, u suštini, znači da se ustvari ne može govoriti o obrazovnom sistemu u BiH već o „obrazovnim sistemima“, a svaki od njih je u funkciji ideološke indoktrinacije djece kao podanika ratom proizvedenih istina. Svaki od tih sistema strukturira obrazovanje kao monoperspektivno. Monoperspektivnost autorica objašnjava na sljedeći način: „Monoperspektivni pristupi se oslanjaju na ograničen broj udžbenika i materijala koji se smatraju 'istinom', a destimuliraju kritičku analizu, mišljenje i debatu.“ Autorica dalje kaže da: „(...) monoperspektivni pristupi služe kao ideološki pouzdana poveznica unutar određene etničke grupe“.

Da bi pokazala vezu između monoperspektivnog obrazovanja i radikalizma autorica se poziva na američki izvještaj koji se bavi problemom online radikalizacije pod nazivom Countering Online Radicalization in America: „(...) od identifikovanih 6 faktora koji objašnjavaju online radikalizaciju tri se odnose na sadržaj poruka (obrazovnih ili nekih drugih) i nesposobnost i/ili nespremnost da se one kritički analiziraju ili da se prihvati postojanje različitih perspektiva.“

Otud kao najvažniju stvar za bh. obrazovanje autorica vidi uvođenje multiperspektivnosti koje se može desiti samo kroz provođenje sveobuhvatne kurikularne reforme. Ona je to provođenje podijelila na sedam koraka. Neki od tih koraka su, recimo, rad sa religijskim zajednicama kako bi se u školama provodilo multiperspektivno, nedoktrinarno religijsko obrazovanje; ili uskraćivanje finansija obrazovnim projektima ako se ne provode savjesno, ali i onima koji su usmjereni ka kozmetičkim a ne sistemskim reformama.

Ono što je u Izvještaju više puta spomenuto kao korak ka obrazovanju samosvjesnih individua jest medijska pismenost. Osposobljavanje djece za pravilno procesuiranje informacija s kojima se iz dana u dan susreću u sve većem broju. Tačnije, da znaju razlikovati informaciju od manipulacije.

Ovaj Izvještaj možete u cijelosti pročitati u biblioteci Školegijuma u prevodu Armine Mujanović, s predgovorom autorice za bh. izdanje. Uskoro će ga biti moguće nabaviti i u printanom izdanju u sklopu Školegijumove edicije Džepna biblioteka.

Najnovije

Pismo roditelja

Ministar Kazazović i 140 elektronskih učionica

Marko Ban

Online sedmica

Eksperimentalna online konfuzija

Merima Ražanica

Korak do kriminala

Sveta krava muzara Informatika

Nenad Veličković

Budžet

Krčmljenje bez računa

Nenad Veličković

Intervju

Nora Mahmutović: Veterinari smo, pobogu!

Ines Haskić