Pješčana kutija za geografiju - Školegijum

Metodika

Novine u nastavi

Pješčana kutija za geografiju

Hana Huskić

10.04.2018

To je jedan od najmodernijih sistema koji se primjenjuju u geografskoj nauci u svijetu

Umjesto da o reljefu ili pojavama i procesima u prirodi uče iz udžbenika, đaci u Osnovnoj školi Srednje, u Srednjem kod Ilijaša nadomak Sarajeva, uče tako što svojim rukama u pješčanoj kutiji povećane realnosti grade reljef i stvaraju prirodne pojave i procese.

Pješčana kutija povećane realnosti ili Augmented Reality Sandbox (ARS) razvijena je na univerzitetu UC Davis u Kaliforniji, a ova u Srednjem prva je u BiH. Kupio ju je Mahir Mališević, diplomirani profesor geografije, koji u OŠ Srednje radi na određeno. Kaže da je za AR Sandbox saznao iz online geografskih naučnih listova.

To je jedan od najmodernijih sistema koji se primjenjuju u geografskoj nauci u svijetu – pojašnjava Mališević.

 

Ruke, a ne glava u pijesak

Prof. Mališević kaže da je glavni razlog zbog kojeg je odlučio napraviti ARS u svojoj školi njegovo vjerovanje da nastava geografije treba biti zanimljiva, a da je uglavnom monotona zbog plana i programa, koji kao da nije napisan za djecu.

Moju pažnju privuklo je to što bi pomoću ovog sistema učenici mogli kroz igru, na jedan veoma interesantan način, učiti o različitim pojmovima iz geografije – kaže Mališević.

Sada u nastavi kombinuje 3D-vizualizaciju unutar kutije s pijeskom i praktično izlaganje, što đacima omogućava lakše učenje različitih geografskih pojmova o planeti Zemlji. U pješčanoj kutiji povećane realnosti svojim rukama kreiraju topografske modele, oblikovanjem stvarnog pijeska na koji se u realnom vremenu, izohipsama i izobatama, projektuje nadmorska visina, a simuliranom vodom pretvara u veoma vjeran prikaz stvarnog reljefa i pojava i procesa iz prirode. Sistem prikazuje geografske, geološke i hidrološke elemente, a to đacima omogućava lakše shvatanje topografije, izohipsi, izobata, riječne mreže, slivova, razvođa, vulkana…

Sandbox je kutija veličine stola, s dovoljno pijeska da đaci od njega mogu praviti oblike koji imitiraju reljef. Na nju je pričvršćena šipka s projektorom i 3D kamerom koja skenira oblike u pijesku i bilo kakve pokrete iznad površine, kao naprimjer ruku iznad reljefa koja pravi sjenu i tako uzrokuje virtuelni kišni oblak. Kompjuter kupi sve podatke kamere i stvara dinamičnu 3D-topografsku kartu u stvarnom vremenu. ARS softver je besplatan softver koji radi na Linux operativnom sistemu i napisan je na C++ programskom jeziku. Topografsku kartu pravi u stvarnom vremenu s OpenGL 3D grafičkom bibliotekom, s prilagodljivim bojama za mapiranje i linijama za konturisanje. Proizvođači funkcionalnost ovog softvera objašnjavaju tako što kažu da kamera uspijeva razlikovati ruke od pijeska. Sve što se kreće u okviru jedne sekunde smatra se dijelom tijela, kažu, i naglašavaju da kamera uočava specifične pokrete dlanovima i skupljene ili raširene prste, da bi napravila virtuelni kišni oblak.

Na zvaničnoj stranici AR Sandbox piše kako i zašto ARS postoji, ali i kako napraviti vlastiti. Cijena ARS-a u inostranstvu je oko 11.200 KM, ali to nije obeshrabrilo Mališevića da sam pokuša pronaći jeftiniju varijantu. Nakon otprilike šest mjeseci traganja, sklopio je svoj AR Sandbox, prvi u BiH.

Izrada Sandboxa koštala je oko 3.500 KM, a to sam finansirao vlastitim sredstvima u cilju unapređenja nastavnog procesa u osnovnoj školi Srednje, kao i u cilju promocije geografske nauke općenito – pojašnjava Mališević.

U OŠ Srednje ARS je još uvijek nova tehnologija. Mališević je ovu novotariju svojim đacima predstavio u decembru 2017. godine i od tada je nezaobilazna prilikom obrade svih nastavnih jedinica u kojima se može koristiti. Učenici su oduševljeni, a njihovo zanimanje i napredak u stečenom znanju mogli su se primijetiti samo nekoliko časova nakon što je ARS ušao u nastavu: sami u pijesku prave vulkan, njegovo grotlo, a onda softver simulira erupciju vulkana, te kreira lavu koja se kreće niz vulkansku kupu, što učenicima zorno prikazuje proces iz prirode koji nisu mogli vidjeti u stvarnosti.

O ARS-u se priča i u Ilijašu i Podlugovima. Đaci se raspituju o zabavi na času, a nastavnici o tome da li je stvarno tako lako zabaviti đake. Svaki put kada se koristi – ARS je drugačiji i svako dijete ga može koristiti na drugi način, a s njim učionica, zbog svjetla u svim bojama, postane verzija planetarija. Više nije tajna: učenici i učenice jedva čekaju čas geografije i niko se ne stidi pričati o tome da voli školu ili bar samo neke časove.

U regionu ARS imaju još samo Srpska akademija nauka i umjetnosti (SANU) u Beogradu i Geodetski fakultet Univerziteta u Zagrebu. Iako se može pretpostaviti da će tako ostati još dugo, ovo nije ni prva ni posljednja priča o inspirativnom nastavniku i inspirisanim đacima, koju ne bi pričali bez nastavnika i nastavnica koji/e sami/e ulažu u obrazovanje svojih đaka.

Najnovije

Primijenjena recenzija

Arheologija i san o veličini naroda

Saša Buljević

Koje su obaveze mentora?

Edukacija nastavnika i mentorstvo

Nastavnica na raspustu

Pravilnici, planiranje i pismene provjere znanja

Naučena bespomoćnost

Sandra Muratović

Tragom priča o zanimanjima koja iščezavaju

Turpijanje zraka kao obrazovni cilj

Osman Zukić

Pisanje svjetskih medija o obrazovanju

Matematika izaziva anksioznost

Merima Dervišić