Metodika

Novine u nastavi

Pješčana kutija za geografiju

Hana Huskić

10.04.2018

To je jedan od najmodernijih sistema koji se primjenjuju u geografskoj nauci u svijetu

Umjesto da o reljefu ili pojavama i procesima u prirodi uče iz udžbenika, đaci u Osnovnoj školi Srednje, u Srednjem kod Ilijaša nadomak Sarajeva, uče tako što svojim rukama u pješčanoj kutiji povećane realnosti grade reljef i stvaraju prirodne pojave i procese.

Pješčana kutija povećane realnosti ili Augmented Reality Sandbox (ARS) razvijena je na univerzitetu UC Davis u Kaliforniji, a ova u Srednjem prva je u BiH. Kupio ju je Mahir Mališević, diplomirani profesor geografije, koji u OŠ Srednje radi na određeno. Kaže da je za AR Sandbox saznao iz online geografskih naučnih listova.

To je jedan od najmodernijih sistema koji se primjenjuju u geografskoj nauci u svijetu – pojašnjava Mališević.

 

Ruke, a ne glava u pijesak

Prof. Mališević kaže da je glavni razlog zbog kojeg je odlučio napraviti ARS u svojoj školi njegovo vjerovanje da nastava geografije treba biti zanimljiva, a da je uglavnom monotona zbog plana i programa, koji kao da nije napisan za djecu.

Moju pažnju privuklo je to što bi pomoću ovog sistema učenici mogli kroz igru, na jedan veoma interesantan način, učiti o različitim pojmovima iz geografije – kaže Mališević.

Sada u nastavi kombinuje 3D-vizualizaciju unutar kutije s pijeskom i praktično izlaganje, što đacima omogućava lakše učenje različitih geografskih pojmova o planeti Zemlji. U pješčanoj kutiji povećane realnosti svojim rukama kreiraju topografske modele, oblikovanjem stvarnog pijeska na koji se u realnom vremenu, izohipsama i izobatama, projektuje nadmorska visina, a simuliranom vodom pretvara u veoma vjeran prikaz stvarnog reljefa i pojava i procesa iz prirode. Sistem prikazuje geografske, geološke i hidrološke elemente, a to đacima omogućava lakše shvatanje topografije, izohipsi, izobata, riječne mreže, slivova, razvođa, vulkana…

Sandbox je kutija veličine stola, s dovoljno pijeska da đaci od njega mogu praviti oblike koji imitiraju reljef. Na nju je pričvršćena šipka s projektorom i 3D kamerom koja skenira oblike u pijesku i bilo kakve pokrete iznad površine, kao naprimjer ruku iznad reljefa koja pravi sjenu i tako uzrokuje virtuelni kišni oblak. Kompjuter kupi sve podatke kamere i stvara dinamičnu 3D-topografsku kartu u stvarnom vremenu. ARS softver je besplatan softver koji radi na Linux operativnom sistemu i napisan je na C++ programskom jeziku. Topografsku kartu pravi u stvarnom vremenu s OpenGL 3D grafičkom bibliotekom, s prilagodljivim bojama za mapiranje i linijama za konturisanje. Proizvođači funkcionalnost ovog softvera objašnjavaju tako što kažu da kamera uspijeva razlikovati ruke od pijeska. Sve što se kreće u okviru jedne sekunde smatra se dijelom tijela, kažu, i naglašavaju da kamera uočava specifične pokrete dlanovima i skupljene ili raširene prste, da bi napravila virtuelni kišni oblak.

Na zvaničnoj stranici AR Sandbox piše kako i zašto ARS postoji, ali i kako napraviti vlastiti. Cijena ARS-a u inostranstvu je oko 11.200 KM, ali to nije obeshrabrilo Mališevića da sam pokuša pronaći jeftiniju varijantu. Nakon otprilike šest mjeseci traganja, sklopio je svoj AR Sandbox, prvi u BiH.

Izrada Sandboxa koštala je oko 3.500 KM, a to sam finansirao vlastitim sredstvima u cilju unapređenja nastavnog procesa u osnovnoj školi Srednje, kao i u cilju promocije geografske nauke općenito – pojašnjava Mališević.

U OŠ Srednje ARS je još uvijek nova tehnologija. Mališević je ovu novotariju svojim đacima predstavio u decembru 2017. godine i od tada je nezaobilazna prilikom obrade svih nastavnih jedinica u kojima se može koristiti. Učenici su oduševljeni, a njihovo zanimanje i napredak u stečenom znanju mogli su se primijetiti samo nekoliko časova nakon što je ARS ušao u nastavu: sami u pijesku prave vulkan, njegovo grotlo, a onda softver simulira erupciju vulkana, te kreira lavu koja se kreće niz vulkansku kupu, što učenicima zorno prikazuje proces iz prirode koji nisu mogli vidjeti u stvarnosti.

O ARS-u se priča i u Ilijašu i Podlugovima. Đaci se raspituju o zabavi na času, a nastavnici o tome da li je stvarno tako lako zabaviti đake. Svaki put kada se koristi – ARS je drugačiji i svako dijete ga može koristiti na drugi način, a s njim učionica, zbog svjetla u svim bojama, postane verzija planetarija. Više nije tajna: učenici i učenice jedva čekaju čas geografije i niko se ne stidi pričati o tome da voli školu ili bar samo neke časove.

U regionu ARS imaju još samo Srpska akademija nauka i umjetnosti (SANU) u Beogradu i Geodetski fakultet Univerziteta u Zagrebu. Iako se može pretpostaviti da će tako ostati još dugo, ovo nije ni prva ni posljednja priča o inspirativnom nastavniku i inspirisanim đacima, koju ne bi pričali bez nastavnika i nastavnica koji/e sami/e ulažu u obrazovanje svojih đaka.

Najnovije

SPARKreators liga

Osnovci žele zanimanja za koja škole još ne postoje

Školegijum redakcija

Kritička pedagogija

Pedagogija kao politika

Dejan Ilić

Informatička pismenost

Danas mi je škola na kompjuteru

Merima Ražanica

Kritička pedagogija

Hodočasnik očiglednog

Dejan Ilić

Korelacija predmeta

Tragom Sijarićevog hrta

Nermina Alihodžić-Usejnovski