Nova čitanja

Praznovjerja iz ugla naučnih spoznaja

Lastavica nisko leti pred kišu jer padne pritisak, pa i mušice lete niže

Amna Dervišagić

30.11.2019

Neoprezna čistačica u kraljevskom dvoru je razbila skupocjeno ogledalo i dobila kaznu od sedam godina rada bez plate.

Ilustracija: Pixabay

Odnedavno sam u objašnjavanje fenomena u fizici ubacila pojedina sujevjerja – kod djece razbijem zablude, a oni neke stvari lakše shvate. Naime, objašnjavajući učenicama i učenicima jedan eksperiment u kojem se određuje specifični toplotni kapacitet tijela, dobila sam nevjerovatnu reakciju – dečki u Mješovitoj školi graknuli su: Aaaa profesorice, tako se salijeva straha. U tom trenutku ni sama nisam znala koliko je čest taj opasni ritual!

Iako svakodnevno svjedočimo naučno-tehnološkim otkrićima, ljudi, bez obzira na socijalni status, diplomu i zvanje, i dalje pljucnu tri puta kada im crna mačka pređe put, kucaju po komadu drveta kako ne bi urekli nešto, ne kreću na dugo putovanje utorkom, ne peru rublje petkom, ne režu nokte subotom, ne vraćaju se ako nešto zaborave, na razbijeno ogledalo gledaju kao na loš znak... Nije to od jučer! Sujevjerja postoje od rođenja civilizacije, a i neka velika imena nauke imaju svoje praznovjerne rituale: Niels Bohr imao je potkovice na vratima svog laboratorija, sveučilišta u Japanu često održavaju godišnje spomen-rituale kako bi odala počast životinjama koje su uginule kao rezultat njihovih pokusa... Većina tih današnjih praznovjerja naslijeđe je predaka jer, naprimjer, stari ljudi odrezane nokte ni danas ne bacaju u smeće, nego nizvodno, a nisu rijetkost ni paganski obredi i predaje poput salijevanja strave ili straha, otklanjanje prokletstva, uroka, bolesti i slično. No, sva praznovjerja mogu se posmatrati i iz ugla naučnih spoznaja.

 

Razbijeno ogledalo znači sedam godina nesreće

Ogledalo, prema najstarijim praznovjerjima, može zarobiti dušu osobe koja umire, a praznovjerje koje kaže da razbijeno ogledalo donosi sedam godina nesreće ima veze s ranijim načinom proizvodnje ogledalskih površina.

Naime, ogledala za čiju proizvodnju je, pojednostavljeno rečeno, korišten tanki sloj žive, počela su se upotrebljavati u 16. stoljeću. Današnja naučna mjerenja vezana za ovakvu proizvodnju ogledala pokazala su da su ona ispuštala nekoliko mikrograma žive po kubnom metru zraka u sobi. Izmjerene vrijednosti bile su daleko iznad službene granice otrovnih tvari, pa iz tog razloga nije teško pogoditi šta se događalo nakon razbijanja takvog ogledala: hiljade mikroskopskih komadića žive, rasutih po podu, bilo je gotovo nemoguće pokupiti. Tako su količine izrazito otrovne žive ostajale u kući duži period, što je zaista bilo kobno. A šta se inače dogodi u tijelu usljed izlaganja živi? Kontakt s previše žive može uzrokovati simptome trovanja: nervozu ili anksioznost, razdražljivost ili promjene raspoloženja, probleme s pamćenjem, depresiju, fizičku drhtavicu. Kako se nivo žive u tijelu povećava, pojavljuje se više simptoma. Oni mogu varirati ovisno o dobi osobe i nivou izloženosti.

U uvodnom dijelu predavanja o refleksiji svjetlosti i ogledalima obično đacima ispričam priču o sedam godina nesreće neoprezne čistačice u kraljevskom dvoru, koja je razbila skupocjeno ogledalo i dobila kaznu od sedam godina rada bez plate, kako bi otplatila ogledalo (preteča kredita?).

 

Ako dok grmi stojite ispod trešnje ili pod orahom – ubiće vas grom!

Ovo je najistinitije narodno vjerovanje.

Gromobran je izumio Benjamin Franklin i to je bio vrlo jednostavan izum: metalna šipka pričvršćena za vrh zgrade, spojena sa zemljom provodnom žicom. Grom najčešće udara u istaknuta mjesta, poput vrhova planina ili usamljenih stabala, i zato je opasno sklanjati se pod drvo na otvorenom prostoru za vrijeme grmljavinskog nevremena.

Varijacija na ovu temu je i običaj da se posadi breza u blizini kuće jer to donosi sreću u kući – breze su visoka stabla i služe kao gromobrani za vrijeme grmljavine, što može spasiti kuću (od zla).

 

Salijevanje strahe ili strave

Ovdje imamo nauke u izobilju, ali i strašne posljedice samog rituala – oni koji su nekada prisustvovali salijevanju strahe svjedočit će da je postupak opasan. Na časovima ovu priču koristim da učenicima pojasnim koncepte iz fizike.

Obred obično izvodi izučena osoba koja u maloj posudi topi komad olova. Ovdje pitam đake koja je tačka topljenja olova: - 327,43 °C.

Kada se olovo istopi, naglo ga baci u zdjelu s vodom. Pitanje za učenike je šta se dogodi sa istopljenim olovom? Prelazi u čvrsto stanje.

Potom pitam kako se promijeni temperatura vode? Poraste.

Tada se olovo vraća u čvrsto stanje i izučena osoba, obično žena, uzima krhotine i tumači čega se dijete prepalo. Nakon toga daje mu da pije vodu u kojoj se olovo razlilo, ponavlja postupak nekoliko puta salijevajući olovo na glavu, srce, stomak i noge, a onda presipa tu vodu u bocu kako bi se dijete kasnije tom vodom i okupalo! Olova u izobilju!

Olovo je prirodni toksični metal koji se nalazi u Zemljinoj kori. Njegova široka upotreba rezultirala je velikim zagađenjem okoliša. Važni izvori onečišćenja okoliša uključuju aktivnosti na polju rudarstva, proizvodnje i recikliranja, a u nekim zemljama korištenjem olovnih boja i olovnog benzina. Više od tri četvrtine globalne potrošnje olova namijenjeno je proizvodnji olovnih akumulatora za motorna vozila. Olovo se, međutim, koristi i u mnogim drugim proizvodima, naprimjer nakitu, igračkama, ali i nekim vrstama kozmetike i tradicionalnim lijekovima. Voda za piće koja se dovodi kroz olovne cijevi može sadržavati olovo. Prema pisanju Svjetske zdravstvene organizacije, djeca su posebno osjetljiva na njegove toksične učinke i mogu pretrpjeti duboke i trajne štetne zdravstvene učinke, posebno na razvoj mozga i nervnog sistema. Olovo također uzrokuje dugoročnu štetu kod odraslih, uključujući povećani rizik od visokog krvnog tlaka i oštećenja bubrega. Izloženost trudnica visokim razinama olova može uzrokovati pobačaj, mrtvorođenče, prijevremeni porod i malu porođajnu masu.

Ljudi su izloženi olovu putem udisanja olovnih čestica koje nastaju izgaranjem materijala što sadrže olovo, gutanjem prašine onečišćene olovom, vodom iz olovnih cijevi i hranom iz spremnika s olovom. Djeca su posebno osjetljiva na trovanje olovom jer apsorbiraju 4-5 puta više gutanja olova kao odrasli iz određenog izvora. Jednom kada olovo uđe u tijelo, distribuira se prema organima poput mozga, bubrega, jetre i kostiju. Djeluje na živu ćeliju, narušavajući njenu normalnu strukturu, djeluje na enzime, odnosno biokatalizatore koji potpomažu biohemijske reakcije u našem organizmu.

Izloženost olovu mjeri se u mikrogramima na decilitar krvi i, prema svjetskim standardima, čak i pri rođenju svi ljudi imaju malo olova u krvi. No, Svjetska zdravstvena organizacija kaže da se niti jedna izloženost ne smatra sigurnom za djecu. Prosječna razina olova u krvi kod djece u dobi od 1 do 5 godina, prema istraživanju koje je urađeno u SAD-u, iznosi od 1,0 do 1,3 mikrograma po decilitru krvi. Godine 2016. utvrđeno je da je 3,5 mikrograma po decilitru krvi moguća referentna vrijednost za identifikaciju povišene razine olova u krvi djece mlađe od šest godina, s tim da se taj prag periodično snižava. Iznad 5 mikrograma po dl možemo govoriti o trovanju olovom, i 500.000 američke djece je na ili iznad ove razine, što neke države definiraju kao trovanje olovom. Istraživanje pokazuje da razina olova u krvi od 10 mikrograma/decilitara može sniziti IQ u prosjeku 4 do 6 bodova. Mnoge države provode inspekciju životnog okruženja radi utvrđivanja izvora izloženosti olovu.

 

Kada lastavice lete nisko, očekujte vjetar s kišom

Lastavica leti s otvorenim kljunom, hvatajući mušice. Prije kiše atmosferski tlak padne, a mušice lete nisko iznad zemlje, pa i lastavica mora letjeti niže kako ne bi ostala bez ručka.

Prema Stuartu Vyseu, američkom psihologu i autoru knjige Vjerovanje u magiju: Psihologija praznovjerja, praznovjerno ponašanje ima svrhu.

Ako imate nešto za što ne možete biti sigurni da će se dogoditi, možda ćete se upustiti u praznovjerno ponašanje, piše Vyse.

Sujevjerja često pružaju iluziju kontrole, što objašnjava zašto nam nude sigurno utočište od neizvjesnosti u životu. Zato, iako znamo da je glupo, poseban lančić nosimo kad nam treba sreća!


Kada je sujevjerno ponašanje štetno

Sujevjerno ponašanje je samo po sebi bezopasno i može se posmatrati kao bezazlen način kontrole tjeskobe zbog neizvjesnosti. Međutim, ako je ono prisila koja ometa sposobnost osobe da djeluje svaki dan, može se smatrati štetnim. Zbog čega mu ljudi, unatoč tome što znaju da je samo sujevjerje, ipak podliježu? Vjerovatno jer im je tako lakše, tako su naučili, ali najvažnije je da nas takvo ponašanje ne čini glupim, nego samo običnim ljudskim, a ne nadnaravnim bićima.

Najnovije

Digitalizacija obrazovanja u Republici Srpskoj

Projekat Dositej i treća sreća s 27 miliona KM

Enes Kurtović

Izgubljeno u printanju

Sveti Sava na zidu, Dositej u ormaru

Enes Kurtović

Originalni anđeo

Dejan Ilić

U utorak rezultati PISA istraživanja

Vjerodostojni i međunarodno mjerljivi pokazatelji rezultata obrazovanja

Školegijum redakcija

Promovisan Alternativni kurikulum za historiju/istoriju/povijest u Bosni i Hercegovini

Nije bilo lako definisati vrijednosti modernog vremena

Saša Buljević