Odgojni aspekti

Filozofija na baušteli

Sedamnaesti čas: Ruždija sa Bara

Ferhat-beg Vuković

18.12.2019

Na poslu samo treba imati mjeru, a ja svoju mjeru znam, govorio bi vodovodžija kada bi mu neko od nadzornih spočitavao da već u zoru zaudara na alkohol.

Foto: Školegijum

S obzirom na shvaćanje svrhe moralnog nastojanja i djelovanja, razlikujemo mnoge koncepcije etike dobara: eudajmonizam – cilj je ljudskog djelovanja sreća – blaženstvo, hedonizam – užitak je cilj života, utilitarizam – svrha djelovanja je korist, i to pojedinca ili zajednice, perfekcionizam – cilj je usavršavanje, i tako dalje. Svim tim etikama dobara odlučno se suprotstavlja Kantovo shvaćanje o samoodređenju volje koja ima svoj samocilj u dužnosti. Dužnost je nužnost djelovanja iz poštovanja moralnog zakona, odnosno osjećaj obaveznosti da se djeluje onako kako to zahtijeva moralno načelo, načelo koje nam postavlja zajednica ili ga čovjek kao subjekt sam sebi postavlja. Krepost (vrlina) je stalno usmjerenje volje na dobro, moralno, ćudoredno, dakle sposobnost pojedinca da valjano djeluje, da se pridržava moralnih načela i vrijednosti (Boris Kalin, Povijest filozofije s odabranim tekstovima filozofa, XXII izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Školska knjiga Zagreb, 1998, str 58).

Prilikom renoviranja malih stanova naša firma povremeno angažuje dodatne snage u poslovima u kojima nismo toliko stručni. Vodoinstalaterske radove na užim gradskim lokacijama obavlja naš stalni saradnik Ruždija, ili vodovodžija, kako smo ga od milošte zvali.

Objekat djelovanja: garsonjera na Koševskom Brdu. Asim, Ruždija i ja renoviramo garsonjeru, a uobičajen postupak je: keramika, gletovanje, moleraj, parket, stolarija. Naravno, prvo grubi radovi – rušenje, štemanje i instalacije. Vodoinstalaterske radove treba da odradi Ruždija, majstor bez premca u ovoj oblasti, ali suviše često (tačnije svakodnevno) sklon čašici. On nije radio s nama neke veće poslove baš zbog te neobične ljubavi prema alkoholu.

Na poslu samo treba imati mjeru, a ja svoju mjeru znam, govorio bi.

Tim riječima vodovodžija se uvijek branio kada bi mu neko od nadzornih organa ko je obilazio objekat spočitavao da već u zoru zaudara na alkohol.

Nakon što sam u stanu uredno porušio sve što je trebalo porušiti i prokopao u zidu označene dijelove u kojima treba provesti cijevi, pojavio se i Ruždija. Primijetili smo da je već ozbiljno pod gasom, ali posao je odradio brzo i kvalitetno. Koliko je to ozbiljno pod gasom uistinu ozbiljno, saznat ćemo tek kasnije.

Okončavši svoj dio posla, Ruždija je spakovao vodoinstalaterski alat i iz torbe izvadio nekoliko limenki piva, da napravi mali predah prije nego pođe kući. Uredno je ispio tu dodatnu dozu dok sam ja zamiješao malter kojim je Asim počeo finalizirati grube radove.

Dovršivši svoju mjeru, pozdravio se s nama i pošao kući. Sad je već bilo više nego očito da je poprilično pijan i da će pravim čudom uspjeti da se domogne kuće.

Sreća je pa stanuje blizu, zaključuje Asim dok nas dvojica mirno nastavljamo s poslom.

Kroz nekih pet minuta Asimu zvoni mobitel. Vidimo da je Ruždijin broj, ali na Asimovo uporno halo s druge strane se čuje samo nerazgovijetno urlanje i psovke.

Možda je slučajno nazvao, pomislili smo, ali pozivi se ponavljaju, a Asim nikako ne uspijeva zaključiti šta Ruždija pokušava da kaže.

Spominje neka vrata, jedino to razumijem, kaže mi Asim.

Kakva sad vrata?

Već smo postali zabrinuti i početni smijeh i šegačenje naglo su prestali. Da mu se nije nešto desilo... Misterija sa pozivima traje petnaestak minuta. Odlučujem da izađem iz stana i pokušam nešto saznati. Stan se nalazio na drugom spratu i vrlo brzo sam istrčao napolje, ali na ulici ni traga od Ruždije. Pri ponovnom ulasku u zgradu čujem buku iz suterena – stepenište zgrade završava u još jednom spratu ispod, u mraku podrumskih prostorija, odakle i dolazi buka. Silazim dolje i ispod stepeništa pronalazim Ruždiju. Zanesen alkoholom, koji je očito tek počeo ozbiljnije djelovati, naš vodovodžija niz stepenište je sišao u sami podrum i sve vrijeme u tom mraku ispred jednog zida tražio izlaz, koji je promašio za cijeli jedan sprat. Misterija je riješena. Očito ni Asim ni ja nismo na vrijeme primijetili koliko je onu svoju mjeru već bio prešao i prije nego je stigao na posao.

Sigurno je da ćemo imati veselu temu za razgovor kada sljedeći put budemo radili sa Ruždijom, jer ipak je lakše kada radite s nekim ko zna svoju mjeru.

 

Pitanje za vježbu:

Da li za Ruždiju postoji sukob između dužnosti i kreposti?

Najnovije

Online nastava u Brčkom

Škole u ekranima

Adnan Pečković

Prava i obaveze učenika

Mobiteli u nastavi

Adnan Pečković

Učitelji sa posebnim potrebama

Ponekad i ne slutimo šta sve djeca razumiju

Amna Dervišagić

Zamislite da ste dijete

Roditelji nisu obučeni za roditeljstvo

Edina Međić

Porodični odnosi u učionici

Učitelj svom djetetu

Amna Dervišagić