Obrazovna politika

Kad PISA postane pitanje od vitalnog interesa za RS

Vitalno postihnuće

Nenad Veličković

30.07.2020

Nezavisno obrazovanje kakvo oni zagovaraju i služi tome da se ometanjem djece u kognitivnom razvoju iškoluju nove generacije njihovih glasača.

Foto: Milorad Dodik / Wikipedia

Narodna skupština Republike Srpske je na posebnoj sjednici 29. jula 2020. potvrdila insinuaciju člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika da PISA testiranje kakvo je provedeno 2018. ugrožava vitalne interese Republike Srpske, odnosno da je po te interese veoma štetna odluka Predsjedništva BiH kojom se "odobrava zaključivanje Sporazuma o učešću Bosne i Hercegovine u Programu za međunarodno ocjenjivanje učenika (PISA), a direktorica Agencije za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje da potpiše taj sporazum".

S tom odlukom, isključivo i zahvaljujući Dodiku, kasnilo se već pola godine. A kad je najzad njegovo tihovanje u predsjedništvu "preglasano", međunarodno testiranje đaka proglasilo se vitalnom prijetnjom po Republiku Srpsku.

Zašto? Ima li gazda Republike Srpske neki dobar razlog za dizanje ovolike panike?

Na posebnoj sjednici je između ostalog mumlanja rekao i da se spornom odlukom "skrnavi ustavna nadležnost Srpske. Ako to dozvolimo i prihvatimo neka obećanja i slično, svakako ćemo izgubiti dio autonomije, što ne želimo".

Kakva ustavna nadležnost? Kojeg ustava? Kako se skrnavi? Kakva obećanja? Kakvu autonomiju? Bla, bla, i slično. Ništa konkretno.

Dobro, od gazde se i ne mora očekivati neka uzorna elokventnost; a visok položaj u politici i jeste povezan s praznogovorom. Zato je možda važnije šta je na "posebnoj" sjednici rekla ministrica prosvjete i kulture Republike Srpske, Natalija Trivić. Za početak, isto što i njen gazda: "da sporne odluke Predsjedništva u oblasti obrazovanja predstavljaju pokušaj prenosa nadležnosti, što je nedopustivo". I opet, kakve nadležnosti? Šta je u testiranju 2018. izašlo iz te nadležnosti? Šta je državna agencija (APOSO) učinila suprotno nadležnostima Ministarstva prosvjete? Ili, još preciznije: šta je uradila suprotno pravilima PISA-e, šta bi to Natalija Trivić uradila drugačije?

Ništa. Nego je sva vitalnost u tome "da obrazovni sistem Srpske bude vidljiv na listi međunarodnih testiranja", tj. da RS bude "samostalan obrazovni sistem". Baška Bosna i Hercegovina, baška Republika Srpska. Njenim riječima: "Podržavamo međunarodno priznata testiranja u oblasti obrazovanja ali uz učešće Republike Srpske kao samostalnog obrazovnog sistema". Šta bi tačno djeca time dobila? Šta je tu u njihovom interesu? Nijednog slova u materijalima za posebnu sjednicu nema o vitalnim interesima djece!

 

Trućanja i zanovijeti

U tim materijalima u vezi s PISA istraživanjem, dan prije održavanja našlo se trinaest dokumenata, od kojih su ključna četiri.

U zaključku Vlade RS-a, od 14. 2. 2020. traži se, između ostalog, da vaspitni obrazovni sistem Republike Srpske bude vidljiv na listi zemalja učesnica, a da se broj škola koje bi učestvovale sa 72 poveća za 50, a Ministarstvo prosvjete i Pedagoški zavod se zadužuju da do 2024. osiguraju učešće entiteta kao nezavisnog obrazovnog sistema.

Pismom Vlade od 14. 2. 2020. predlaže se Ministarstvu civilnih poslova BiH da za zajedničkog voditelja imenuje Ninu Ninković, a za člana Upravnog odbora PISA 2021 projekta Natašu Cvijanović.

Mišljenjem Ministarstva prosvjete i kulture RS-a, na ruke članu predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Milorada Dodika, od 6. 2. 2019. daju se komentari na prijedlog teksta sporazuma, a koji se odnose na neprihvatljivost korištenja termina "primarni jezik zemlje pravnog subjekta", zatim na neprihvatljivost korištenja termina "nacionalni" koji se odnosi na državu BiH, pa time dovodi u pitanje "nadležnosti Republike Srpske nad obrazovanjem, kao i cjelovitost i nezavisnost njenog obrazovanog sistema"; te se nakon još nekoliko ovakvih nacionalističkih zanovijeti boldira zaključak: "Imajući u vidu da je BiH 2018. godine učestvovala u Međunarodnom programu procjene učeničkih postihnuća (da, piše postihnuća!) PISA i da rezultati testiranja, koji će biti objavljeni 2019. godine, neće dati pokazatelje uspješnosti, niti ocjenu pojedinačnih obrazovnih sistema u BiH, nego će biti prikazana sumarno a takvi rezultati ne mogu služiti obrazovnom sistemu Republike Srpske kao ocjena uspješnosti, niti osnov za kreiranje razvoja, mišljenja smo da Republika Srpska treba da učestvuje samostalno kao nezavisni subjekt."

Ovu logičku vratolomiju (na osnovu nečega što se nije dogodilo zaključuje se o nečemu što treba da se dogodi), a koja je omiljena misaona figura polupismenog nacionalizma, potpisuje i opet Natalija Trivić.

Dopisom Ministarstva prosvjete RS-a članu predsjedništva Miloradu Dodiku gazdi se predlaže "pokretanje inicijative o učešću Republike Srpske kao nezavisnog obrazovnog sistema", budući da "rezultati testiranja, objavljeni 2019. godine, nisu dali pokazatelje uspješnosti, niti ocjenu pojedinačnih obrazovnih sistema koji egzistiraju u Bosni i Hercegovini" tj. "rezultati su dati sumarno za Bosnu i Hercegovinu, te kao takvi ne mogu služiti obrazovnom sistemu Republike Srpske kao ocjena uspješnosti, niti kao osnov za kreiranje razvoja".

U ovom se dopisu truća još koješta, ali već i citirano je dovoljno za zaključak: potpisnica dopisa, Natalija Trivić, ili svjesno laže ili pokazuje zabrinjavajući nivo funkcionalne nepismenosti. Istina je da su rezultati u PISA izvještaju dati sumarno, ali se iz baze podataka, uz malo strpljenja i malo više funkcionalne pismenosti lako "izvuku" svi podaci po svakom definisanom parametru, pa i u odnosu na škole i đake iz RS-a. Da je njoj, njenom ministarstvu i njihovom gazdi bilo stalo da to saznaju, i da prema tome unaprijede obrazovanje u svom "nezavisnom obrazovnom sistemu", mogli su, imali su pola godine za to. Ali njima nije stalo do đaka i do kvaliteta obrazovanja, riječima ministrice – do kreiranja razvoja, nego do njegovog ometanja. Nezavisno obrazovanje kakvo oni zagovaraju i služi tome da se ometanjem djece u kognitivnom razvoju iškoluju nove generacije njihovih glasača.

Njima ne trebaju egzaktni podaci, oni vjeruju, kao što svaki nacionalista sa dna kace vjeruje, da je obrazovanje njihov zabran i da je znanje ono što polupismena elita nagura u moronske udžbenike. Gazdinska borba za crkveno-školsku autonomiju nije nova u Bosni i Hercegovini, i možda je još uvijek politički legitimna. Ali pokrenuta s ciljem da nepotpisivanjem ugovora sa OECD-om onemogući nezavisnu procjenu kvaliteta obrazovanja u 2021. godini, duboko je moralno odvratna.

Za razliku od mnogih sličnih u drugim oblastima, ova demagoška subverzija zorno ilustruje beskrupuloznost nacionalističkih političkih elita, koje ne zabrinjava to što je više od pola petnaestogodišnjaka u Bosni i Hercegovini funkcionalno nepismeno, i bukvalno u dvogodišnjem kognitivnom zaostatku za vršnjacima u sretnijim zemljama, nego pitanje nadležnosti, pravo gazdovanja nad utucanjem djece u nacionalizam.

Najnovije

Svjetski mediji o obrazovanju

Nazad u školske klupe prepolovljene pilama (CNN)

Merima Dervišić

Darovita djeca trebaju podršku

Više od 50% đaka s natprosječnim sposobnostima ne prolazi dobro u školi

Maksuda Muratović

Mjesec dana do isteka kolektivnog ugovora radnika u obrazovanju Kantona Sarajevo nema sporazuma ni na vidiku.

Višak šaka za stolom za obaranje ruku

Nenad Veličković

Dok čekamo da korona odluči kako će izgledati nova školska godina

Dragi roditelji, pedijatri, ministri...

Maksuda Muratović

Hajrudin Ćuprija, direktor Osnovne škole Fatima Gunić i predsjednik Udruženja direktora osnovnih škola Kantona Sarajevo

Direktori škola trebaju biti dio pregovaračkog tima o kolektivnom ugovoru

Marina Stojaković