Odgojni aspekti

Svjetski dan nauke za mir i razvoj u Gimnaziji Živinice

Nauka je važna, ali često biva zloupotrijebljena

Maksuda Muratović

13.11.2020

Đaci su se složili oko zaključka da im nauka pomaže da razumiju svijet i jedni druge, a pomaže i u oblikovanju, razvoju i provedbi promjena kojima teže.

Foto: Maksuda Muratović / Školegijum

Ovogodišnji Svjetski dan nauke u Gimnaziji Živinice obilježili smo aktivnostima jedanaest đaka trećih razreda koji pohađaju izbornu nastavu fizike. Školi smo predstavili naučna otkrića koja mogu doprinijeti miru, ali i ona zloupotrebljena, čime su cijeloj civilizaciji nanesene nesagledive štete. Cilj nam je bio ukazati na izazove s kojima se suočava nauka, te na opasnost što prijeti društvu ako se nauka ne bude koristila u mirnodopske svrhe.

Učenici su pripremili panoe i prezentacije za svoje školske drugarice i drugare, a dan je počeo gledanjem kratkog filma o černobilskoj katastrofi. On je zapravo virtuelna šetnja kroz Černobil, mjesto koje ćemo zaobilaziti još hiljadama godina. Na stranici TeachThought su, između ostalog, pogledali kako izgleda učionica u Černobilu 25 godina nakon katastrofe.

U prigodnoj debati nakon gledanja filma učenice su istakle kako su nuklearne elektrane svrsishodne za društvo, ali da je zbog nedovoljno dobrog sigurnosnog sistema nuklearnog reaktora i nepravilnog upravljanja došlo do eksplozije koja je uzrokovala ispuštanje radioaktivnog materijala u atmosferu. Dale su i primjere zdravstvenih rizika po ljude ukoliko su izloženi radioaktivnosti, istražile načine na koje možemo biti izloženi radioaktivnosti i mogućnosti zaštite od radioaktivnih zraka.

Zatim su učenici dobili zadatak da istraže kako širom svijeta žive djeca koja zbog rata nemaju osnovno obrazovanje, pristup tehnologiji i inovacijama, ali i ona siromašna, koja nemaju opremljene škole i osnovna sredstva za učenje i rad. To istraživanje nazvali smo: I kroz igru i druženje učimo fiziku.

Održali smo i naučnu radionicu Povuci i pusti: đaci su donijeli automobil/igračku koja radi na principu povuci i pusti. Na času su napravili malu igraonu kako bi istražili određene fizikalne pojave vezane uz tu igračku, povezali zakone fizike sa svijetom kojim su okruženi, kako bi postavljali pitanja, tražili odgovore i tako dolazili do ideja i rješenja. Prije svega su proučili mehanizam, a potom analizirali koja pravila i zakoni pojašnjavaju rad te male naprave. Zaključili su da je to zakon očuvanja mehaničke energije, zakon inercije, I i II Njutnov zakon, zakon sile, sila trenja, pretvaranje mehaničke u električnu energiju i slično. Kada su ovo utvrdili, u raspravi sa nastavnicom provjeravali su svoje pretpostavke definišući pitanja na koja u daljnjem istraživanju trebaju dati odgovore: da li je potrebna sila da pokrene igračku, šta je uzrok što se igračka nakon nekog vremena zaustavlja, da li je uzrok trenje koje bi zaustavilo igračku da se ne kreće, kada se igračka ne bi zaustavila, da li igračka gubi energiju zaustavljanjem, da li pređeni put ovisi o podlozi po kojoj se igračka kreće, kako izračunati iznose energija, kako objasniti principu opruge povuci i pusti koji pokreće igračku, odakle dolazi električna struja koja omogućava da svijetle farovi na automobilu jer unutra nema baterije i da li to znači da se jedna energija pretvara u drugu i koja... Dobili su deset minuta da samostalno nađu odgovore na pitanja i donesu zaključak. Moja osnovna ideja bila je probuditi istraživački duh učenika i potaknuti ih na kritičko razmišljanje, što se smatra nužnim za kvalitetno učenje fizike, a najvažniji cilj ove vježbe je da oni sami daju odgovore, ne plašeći se da li će biti pogrešni, jer će na kraju s nastavnicom provjeriti njihovu tačnost. Bili su oduševljeni nakon definisanja zaključka da energiju ne možemo stvoriti niti uništiti, ona niti nastaje niti nestaje, već́ prelazi iz jednog oblika u drugi, što je bio temeljni obrazovni ishod učenja za ovo istraživanje.

U prigodnom razgovoru koji je uslijedio učenici su govorili da nauka spaja ljude i ima zajednički jezik jer, primjera radi, fiziku, ali i druge nauke, svugdje u svijetu, bez obzira na podjele i razlike, izučavaju na bazi istih definicija ili formula i zakonitosti. Složili su se da im nauka pomaže da razumiju svijet i jedni druge, a pomaže i u oblikovanju, razvoju i provedbi promjena kojima teže.

Tokom razgovora o nauci dotakli smo se i Nobelove nagrade za naučna dostignuća u različitim oblastima, kao i činjenice da su brojna naučna dostignuća, iako stvorena da olakšaju život, tokom istorije bila zloupotrebljena, sa nesagledivim posljedicama za čovječanstvo. Primjera radi, Nijemac Otto Hahn dobio je Nobelovu nagradu za hemiju za otkriće nuklearne fuzije, ali je taj pronalazak zloupotrijebljen za stvaranje atomske bombe koja je bačena na Hirošimu i Nagasaki. Nobelovu nagradu dobio je i njemački hemičar Fritz Haber za sintezu amonijaka, što je bilo ključno otkriće za razvoj vještačkih đubriva, a prvi je razvio i hlor i druge tvari koje su kasnije korištene kao hemijski bojni otrovi.

Za kraj, đaci su poručili:

  • Gdje ima nauke ima i mira.
  • Mir nam je potreban jer bez njega nema napretka ni na jednom polju, pogotovo na polju obrazovanja.
  • Iako je ostvaren veliki napredak na polju nauke, i dalje smo svjedoci činjenice da sve zemlje nemaju jednak pristup nauci, tehnologiji i inovacijama i korištenju njihovih prednosti, da je veliki broj onih koji zbog rata, siromaštva ili iz nekog drugog razloga nemaju pristup osnovnom obrazovanju, posebno na afričkom kontinentu i u drugim siromašnim zemljama ili nepravednim društvima gdje su literatura i knjige za djecu, kao i naučni rezultati ili izvori informacija nedostupni i djeci i onima koji podučavaju.

Kao nastavnica iskoristila sam ovaj dan da djeci skrenem pažnju na to da i sama mogu uticati na društvo i poduzimati akcije kako bi promovisala nacionalnu i međunarodnu solidarnost i zajednički razvoj nauke među zemljama tako što će jačati vlastitu svijest o ulozi nauke za mirna i održiva društva i koristiti rezultate naučnih istraživanja za dobrobit društava.

Svjetski dan nauke za mir i razvoj obilježavamo 10. novembra s ciljem isticanja značaja nauke u društvu i svakodnevnom životu i potrebe uključivanja šire javnosti u debate o novim naučnim otkrićima i problemima u ovoj oblasti. Ovaj datum predložen je na Svjetskoj naučnoj konferenciji u Budimpešti 1999. godine kako bi se skrenula pažnja na potrebu za novom vezom između nauke i društva i da se građani bolje upoznaju s razvojem nauke. UNESCO snažno potiče sve – od učenica i učenika u školi, nevladinih organizacija, preko medija, do vladinih zvaničnika i institucija – da se pridruže obilježavanju Svjetskog dana nauke za mir i razvoj organizovanjem vlastitog događaja ili aktivnosti na taj dan. Ovogodišnja tema je Nauka za društvo i sa društvom. Većim povezivanjem nauke s društvom Svjetski dan nauke za mir i razvoj želi naglasiti ulogu koju naučnici imaju u širenju našeg razumijevanja krhke, ali nevjerovatne planete, čime nastoji stvoriti održivije društvo.

Najnovije

Nije sve u ocjenama i znanju

Trema i strah od javnog nastupa

Maksuda Muratović

Kako radi grad (6): Hitna pomoć

Trka s pet vremena

Irhad Suljić

Diptih o vaspitanju (pred početak nove školske godine)

Dva citata i jedno lukavo pitanje

Nenad Veličković

Mars i BiH bliži nego ikada

Gimnazijalke iz Bosanske Krupe odbrojavale sekunde do polijetanja rakete

Amna Dervišagić

Njemačka nezavisna organizacija Teach First pruža podršku đacima u teškim uslovima

Obrazovna inicijativa kao borba za pravedno obrazovanje

Marina Stojaković