Medijska kultura

Svjetski mediji o obrazovanju

Zašto je prihvatljivo da djeca misle da Djed Mraz postoji

Merima Dervišić

30.12.2020

Članovi porodice uživaju u zajedničkom ritualu i njegovom ponavljanju svake godine, a djeca razvijaju empatiju, dobrotu, velikodušnost, ali i kreativnost, maštu i osjećaj za igru.

Ilustracija: Jonathan Meath / Wikimedia Commons

Veliki broj djece na svijetu poznaje Djeda Mraza kao veselog čovjeka koji, odjeven u crveno, djeci donosi poklone za Božić i Novu godinu. Mnogi odrasli znaju da je legenda o Djedu Mrazu zasnovana na svećeniku svetom Nikoli i da je stara stotinama godina. Popularno je vjerovanje i da je sveti Nikola podijelio svoje nasljedstvo siromašnima i da je putovao po zemlji u nastojanju da pomogne siromašnima i bolesnima. Mnogi ga smatraju zaštitnikom djece, odnosno osobom koju je krasila dobrota.

Iako je i sama pomisao na čovjeka što leti oko svijeta na sankama koje vuku jeleni nemoguća, magija koju ova priča donosi utkana je u tradiciju mnogih zemalja širom svijeta. Samim tim, u mnogim je porodicama dolazak Djeda Mraza prilika za radost i zabavu. Članovi porodice uživaju u zajedničkom ritualu i njegovom ponavljanju svake godine, a djeca dobijaju priliku da razviju vrijednosti poput empatije, dobrote i velikodušnosti. Isto tako, ovo je odlična prilika za razvoj kreativnosti, mašte i osjećaja za igru. Postoji nekoliko načina da s djecom na suptilan i iskren način razgovaramo o Djedu Mrazu, u skladu s njihovom zrelošću.

 

Djetinjstvo je magično

Postoje dokazi da dječija mašta briše granicu između fantastičnog i realnog, što čini vjerovanje lakšim. Čak i kada prestanu vjerovati da Djed Mraz postoji, djeca odrastaju u osobe kojima nije potrebno vidjeti nešto kako bi vjerovala da se to zaista događa. Naš mozak jednostavno funkcionira na način da sam slaže kockice, odnosno zaključuje zašto se nešto dešava i zbog čega je nešto takvo kakvo jeste. Maštanje je sasvim normalan i zdrav dio dječijeg razvoja i većina djece već prije nego što navrši dvije godine u stanju se kobajagi igrati, odnosno simulirati određene uloge. Ova igra zastupljena je u njihovim životima sve od pete do osme godine, zbog čega se smatra da je dječije vjerovanje u izmišljene likove poput Djeda Mraza najjače u periodu od treće do osme godine.

Upravo su mašta i izmišljeni svijet odgovorni za razvijanje emotivne i psihološke zrelosti koja im pomaže u razumijevanju svijeta i da, uz igru, jačaju koncentraciju, razmišljaju o hipotetičkim situacijama, rješavaju probleme, prakticiraju društvene vještine, rad u grupi, pregovaraju, stvaraju nove mogućnosti, nove identitete i svjetove.

 

Stvaranje porodične tradicije

U mnogim porodicama djeca se ohrabruju da Djedu Mrazu napišu pismo, a često odlaze i u lokalne šoping-centre kako bi ga vidjela. Na noć prije mnogi roditelji s djecom ostavljaju vodu ili mlijeko s kolačićima za Djeda Mraza i mrkve za jelene. Porodične tradicije bitne su za najmlađe jer osnažuju veze s članovima porodice i osjećaj pripadnosti. Štaviše, uspomene na ove događaje često nose sa sobom cijeli život. Ipak, najvažnije od svega u ovim ritualima jeste da oni djeci pokazuju ko su u okviru vlastite porodice i koliko je ona bitna za njih. Poznato je da poznavanje historije vlastite porodice i učestvovanje u porodičnim događajima u djetinjstvu znači da djeca, kada odrastu, imaju veće šanse da budu samopouzdanija i prilagođenija svijetu u kojem žive.

 

Istina o Djedu Mrazu

Iako je korisno zaštititi dječije pravo na vjerovanje da Djed Mraz postoji, laž o njemu nije prihvatljiva. Većina djece, osim toga, pozitivno reagira na ovo otkriće. Ono je dijelom odrastanja i znak je da dijete razvija vještine kritičkog mišljenja. Prema klasifikaciji psihologa Jeana Piageta, jednog od najznačajnijih istraživača kognitivnog razvoja, u periodu od četvrte do osme godine djeca su u razdoblju konkretnih operacija, što znači da sve dovode u pitanje. Skepticizam pokušavaju riješiti maštom, eksperimentiraju, ocjenjuju dokaze i analiziraju koristeći logiku. Na pitanje o tome da li jedan čovjek može preletjeti cijelu planetu za jednu noć odgovor će polako tražiti koristeći vještine kritičkog razmišljanja. Kada pitaju roditelje o postojanju Djeda Mraza, bitno je da oni znaju procijeniti da li je dijete spremno da se odrekne maštanja o njemu. Bitno je dopustiti im da vode diskusiju i pitati ih za mišljenje jer će im na taj način dati ideju o tome na koji način da im odgovore. Roditelji nipošto ne bi trebali lagati djeci, ali im mogu predložiti opciju da nastave sa tradicijom dobrodošlice Djedu Mrazu u okviru svoje porodice. Imajte na umu da se može desiti i da djeca prestanu vjerovati da on postoji, ali da se nastave pretvarati da vjeruju.

Izvor: The Conversation: Why it’s OK for kids to believe in Santa

 

Najnovije

Obrazovanje na djelu

Radijem se emituje muk

Nenad Veličković

Svjetski mediji o obrazovanju

Zašto je period od druge do sedme godine života bitan za razvoj mozga

Merima Dervišić

Svjetski mediji o obrazovanju

Zašto igrati videoigrice sa porodicom

Merima Dervišić

Svjetski mediji o obrazovanju

Direktori škola u Engleskoj tuže ministarstvo

Merima Dervišić

Svjetski mediji o obrazovanju

Mnogo korisnih istraživanja provedeno je tokom 2020. godine

Merima Dervišić