Zaposlenici, ljekari i drugo medicinsko i nemedicinsko osoblje napušta Zavod za zdravstvenu zaštitu studenata Univerziteta u Sarajevu jer vjeruje da se ta ustanova gasi i zatvara. A, shodno novim uredbama Vlade Kantona Sarajevo, zaposlenici koji napuštaju jednu ustanovu i prelaze u drugu za sobom povlače novac predviđen za njihova primanja, što znači da odlaskom ovih radnika ne ostaje prostor za novo zapošljavanje u Zavodu.
No, izgleda da to nikoga ne uznemirava. Samo je ministar Haris Vranić, prema riječima zaposlenih, jednom prilikom, tokom prvog mandata, posjetio Zavod, pregledao opremu i kancelarije i kratko rekao: Mi ćemo vas pretumbati. A kako je u zgradi Zavoda podstanar Zavod za sportsku medicinu, po skoro praznim hodnicima priča se da će je, nakon gašenja Studentske poliklinike, preuzeti Zavod za sportsku medicinu i medicinu rada.
Preostali zaposlenici ne žele da govore za medije, vršiteljica dužnosti direktorice (za koju neki zaposlenici kažu da je nezakonito imenovana) kaže da ne zna koliko ima zaposlenih, da je to pitanje za Upravni odbor i da ona ne bi željela da kaže pogrešnu informaciju jer prave i nema.
U Studentskom parlamentu Univerziteta u Sarajevu (SPUS) od početka 2022. godine upozoravaju da bi gašenje ovog zavoda bilo pogrešno.
Studenti moraju imati svoju ambulantu. Veliki broj studenata izvan Sarajeva treba da ima jedno mjesto na kojem može dobiti zdravstvene usluge. Postojeća rješenja imaju tendenciju da budu dobra, ali ih treba doraditi, kaže Faruk Dević, predsjednik SPUS-a. Naglašava da SPUS redovno radi na promociji Zavoda među studentima i da su tokom pandemije imali zajedničke akcije sa Zavodom, u okviru kojih su studenti mogli dobiti psihološku pomoć. U aprilu 2022. pozvali su ministra Harisa Vranića, profesora na jednom od privatnih fakulteta u Kantonu Sarajevo, da pod hitno temeljno obrazloži studentima i zainteresovanoj javnosti na koji način planira omogućiti zdravstvenu zaštitu više od 26.000 studenata Univerziteta u Sarajevu. Zatvaranjem Zavoda domovi zdravlja, koji su već preopterećeni, bili bi dodatno opterećeni, što bi bio konačan udarac prema krahu zdravstvenog sistema u Kantonu Sarajevo.
Podsjećanja radi, Zavod za zdravstvenu zaštitu studenata Univerziteta u Sarajevu je specijalistička zdravstvena ustanova za studente i zaposlenike Univerziteta. Osnovana je 1949. godine i u početku je bila smještena u podrumu zgrade u kojoj je danas Rektorat Univerziteta u Sarajevu. Godine 1991. seli se u novu zgradu koja je izgrađena samodoprinosom i sredstvima Univerziteta, a građena je po standardima modernih zdravstvenih objekata i danas je uknjižena na Zavod.
U sastavu Zavoda djeluju: internista, kardiolog, ginekolog, oftalmolog, psiholog, neuropsihijatar, dermatolog, specijalista medicine rada, stomatolozi – specijalista za bolesti zuba i usta, specijalista opšte stomatologije, specijalista protetičar. Posjeduju ultrazvuk srca, ultrazvuk abdomena, 24-satni holter nadzor nad radom srca, 3D RTG, opremu za izradu navlaka i protetike, opremu za rad psihologa i oftalmologa, dobro opremljenu laboratoriju za biohemijsku dijagnostiku gdje rade inžinjeri biohemijske dijagnostike. Nekada su imali magnetnu rezonancu i rentgen-kabinet, ali su danas u nekadašnjem rentgen kabinetu podstanari – ambulanta sportska medicina. Među 40-ak preostalih zaposlenika imaju doktore nauka, primarijuse, magistre... Njihov budžet je oko 1,7 miliona KM. Svake godine učestvuju na tenderima za sistematske preglede zaposlenika i studenata sa fakulteta Univerziteta u Sarajevu i tokom tog perioda, od juna do oktobra, hiljade pacijenata prođu kroz Zavod, više od 40 dnevno. Kada nema sistematskih pregleda Zavod je u pogonu širom otvorenih vrata, a rijetki pacijenti su poneki student ili profesorica koji uslugu mogu dobiti i bez uputnice. Zgrada djeluje kao brod koji tone: metalni portal na ulazu nagriza hrđa, pultovi za pisanje stoje nahereni, radijatore steže paučina...
Oni su među prvima u FBiH dobili certifikat Agencije za akreditacije kvaliteta u zdravstvu FBiH i uvršteni su na UNICEF-ovu listu onih koji rade s mladima.
Sarajevski univerzitet zapošljava oko 1.300 nastavnika, asistenata, lektora i metodičara, a u pojedinim godinama fakultete Univerziteta u Sarajevu pohađalo je i do 30.000 studenata, od čega, prema procjeni SPUS-a, njih 40 posto dolazi izvan Sarajeva, ali i iz drugih država.
No, s izmjenom zakonodavstva u zdravstvu i uspostavom porodične medicine veliki broj pacijenata prenosi kartone iz Zavoda u ambulante porodične medicine, a studenti koji su izvan Sarajeva dobili su drugu mogućnost zdravstvene zaštite.
O zatvaranju ili gašenju Zavoda govori se od 2017. godine, ali je ta tema ponovo aktivirana s iščekivanjem nove kantonalne vlade u Sarajevu.
U Ministarstvu zdravstva Kantona Sarajevo na pitanja: da li je tačno da se Zavod gasi/zatvara i, ako jeste, kada; ako se Zavod zaista zatvara/gasi, možete li nam dostaviti elaborat ili analizu na osnovu kojih je donesena ta odluka; koliki je budžet Zavoda; ako je tačno da se Zavod zatvara/gasi, koliko ljekara i drugog osoblja je tamo zaposleno i kakav je plan za njihov raspored/zbrinjavanje; koliko redovnih pacijenata sada ima Zavod i, ako je tačno da se zatvara/gasi, kakav je plan za raspored tih pacijenata kako bi dobili zdravstvenu zaštitu; u kojoj fazi je strategija ili plan prestrukturiranja zdravstvenog sektora u Kantonu Sarajevo koja je najavljena prije par godina – kažu da će odgovoriti ukoliko budu imali šta za reći. U Ministarstvu za nauku, visoko obrazovanje i mlade na pitanja: da li imaju informaciju da se Zavod gasi/zatvara i, ako imaju, da li podržavaju taj postupak; da li je Ministarstvo konsultovano oko te odluke; da li imate informaciju koliko studenata sa fakulteta Univerziteta u Sarajevu koristi usluge Zavoda i da li znate nešto o tome kakav je plan za raspored tih pacijenata kako bi dobili zdravstvenu zaštitu; postoji li analiza kako bi zatvaranje/gašenje Zavoda uticalo na kvalitet života studenata u Kantonu Sarajevo; da li kod ovakvih i sličnih pitanja u Vladi Kantona Sarajevo postoji međusektorska debata i dogovor i, ako postoji, kako izgleda, da li ga čini samo obavještavanje ili se ipak radi o razmjeni argumenata; ako se radi o razmjeni argumenata i ako se Zavod zatvara/gasi, koji su ključni argumenti da Ministarstvo prihvati takvu odluku – kažu da su to pitanja za Ministarstvo zdravstva i ne komentarišu pitanja... U Rektoratu Univerziteta u Sarajevu sasvim ignorišu pitanja Školegijuma, a iz samog Zavoda na pitanja: da li je tačno da se Zavod gasi/zatvara i, ako jeste, kada; da li ste konsultovani oko te odluke i, ako jeste, koji su to ključni argumenti kojima je ta odluka obrazložena; koliki je budžet Zavoda; koliko ljekara i drugog osoblja je zaposleno i, ako se Zavod zaista zatvara/gasi da li ste dobili plan rasporeda/zbrinjavanja zaposlenih; koliko redovnih pacijenata sada ima Zavod i, ako je tačno da se zatvara/gasi, kakav je plan za raspored tih pacijenata kako bi dobili zdravstvenu zaštitu – odgovaraju da je Skupština Kantona Sarajevo na sjednici 24. 5. 2022. godine donijela Odluku o izmjenama i dopunama Odluke o usvajanju Plana restrukturiranja zdravstvene djelatnosti i reorganizaciji zdravstvenih ustanova KS, prema kojoj je Ministarstvo zdravstva KS nosilac aktivnosti na realizaciji prve faze restrukturiranja zdravstvene djelatnosti i reorganizaciji zdravstvenih ustanova KS, koja se, između ostalog, odnosi i na Zavod za zdravstvenu zaštitu studenata Univerziteta u Sarajevu.
Podsjećanja radi, 2017. godine Skupština Kantona Sarajevo usvojila je Plan restrukturiranja zdravstvene djelatnosti i reorganizacije zdravstvenih ustanova u KS, koji predviđa gašenje Zavoda za zdravstvenu zaštitu studenata Univerziteta u Sarajevu.
Zavod za zdravstvenu zaštitu studenata Univerziteta u Sarajevu pruža primarne i specijalističko-konsultativne zdravstvene usluge studentima na području Kantona Sarajevo, shodno osnivačkom aktu. Zavod za zdravstvenu zaštitu studenata Univerziteta u Sarajevu pruža i usluge porodične medicine ne samo studentima, nego i drugim osiguranicima s područja Kantona Sarajevo. Ukupan broj zaposlenih radnika u Zavodu za zdravstvenu zaštitu studenata Univerziteta u Sarajevu na 31. 12. 2015. godine je 49, od čega 37 zdravstvenih i 12 nemedicinskih radnika.
Zakon o zdravstvenoj zaštiti ne prepoznaje Zavod za zdravstvenu zaštitu studenata Univerziteta u Sarajevu kao poseban organizacioni oblik, odnosno poseban pravni subjekt. Organizovanje porodične medicine u ovoj ustanovi nije u skladu s članom 33. Zakona o zdravstvenoj zaštiti. Organizovanje vanbolničke specijalističko-konsultativne zdravstvene zaštite u ovoj ustanovi nije u skladu s članom 39. Zakona o zdravstvenoj zaštiti. U skladu sa Zakonom o zdravstvenoj zaštiti i provedenom registracijom osiguranih lica, osiguranici starosti od 14 godina i više opredjeljuju se za timove porodične medicine. Ovim konceptom, kroz timove porodične medicine, u okviru Doma zdravlja, obuhvaćena je i studentska populacija, tako da ne postoji potreba za organizovanjem posebne zdravstvene ustanove za liječenje studentske populaciju iz Kantona Sarajevo. Studentima izvan Kantona Sarajevo osigurava se zdravstvena zaštita po Sporazumu o načinu i postupku korištenja zdravstvene zaštite van područja kantonalnog zavoda zdravstvenog osiguranja kome osiguranik pripada (Službene novine Federacije BiH, br. 41/01), stoji u tom dokumentu.
No, tadašnja Uprava Studentske poliklinike uspjela je da zaustavi zatvaranje/gašenje.
Pojašnjenja radi, ranih 2000-tih godina oba entiteta u BiH odlučuju se za reorganizaciju zdravstvenog sektora i uspostavu porodične interne medicine. U dokumentu Federalnog ministarstva zdravstva Strateške osnove za usvajanje i implementaciju Projekta jačanja zdravstvenog sektora stoji da je Bosna i Hercegovina osigurala kredit od Međunarodne agencije za razvoj (IDA) u okviru Ugovora o razvojnom kreditu, prema čijim će se odredbama i uvjetima kredit IDA rukovoditi i koji definira detalje projekta. Projekt se sufinancira kreditnim sredstvima Razvojne banke Vijeća Europe (CEB), lokalnim učešćem Vlade Federacije Bosne i Hercegovine i učešćem od 30% od strane kantonalnih vlada za građevinske radove za ambulante porodične medicine. Takođe piše: Projekt jačanja zdravstvenog sektora (HSEP) je peti projekt u Federaciji BiH usmjeren u zdravstveni sektor i ima suštinski reformski značaj. Projekt je usmjeren ka reformi primarne zdravstvene zaštite kroz uvođenje porodične medicine, edukaciji iz zdravstvenog menadžmenta i jačanju kapaciteta za prikupljanje i analizu podataka. Ovaj projekt bi trebao integrirati ključne preporuke dobivene kroz SITAP projekt, posebno one koje se odnose na zdravstvene usluge i nove mehanizme plaćanja zdravstvenih usluga, a također bi trebao doprinijeti implementaciji sektorskih prioriteta definiranih u Strategiji za borbu protiv siromaštva (PRSP), koji su definirali potrebu jačanja primarne zdravstvene zaštite širenjem modela porodične medicine, i potrebu reforme financiranja zdravstvenog sektora. Cilj projekta je unapređenje efikasnosti zdravstvenog sistema putem restrukturiranja i jačanja primarne zdravstvene zaštite kroz razvoj porodične medicine i jačanje procesa donošenja politika putem razvoja i implementacije sistema monitoringa i ocjenjivanje učinka zdravstvenog sektora, kao i unapređenje kapaciteta za upravljanje zdravstvenim sektorom.
U kontekstu ovog cilja Projekt je strukturiran kroz tri ključne komponente: Restrukturiranje primarne zdravstvene zaštite, Unapređenje kapaciteta za upravljanje zdravstvenim sektorom i Formulacija zdravstvene politike. Projekt se koordinira i implementira od strane Federalnog ministarstva zdravstva kroz Sektor za realizaciju projekata.
Nešto kasnije, 2010. godine, Federacija BiH usvojila je Zakon o zdravstvenoj zaštiti u FBiH i Zakon o pravima, obavezama i odgovornostima pacijenata, koji dodatno uređuju zdravstveni sektor u skladu s reformom i uspostavom porodične medicine. Međutim, ovi propisi nikada nisu do kraja provedeni u interesu javnosti (obaveza lokalnih zajednica da vode brigu o zdravstvenoj zaštiti njenih stanovnika i uspostave lokalna zdravstvena vijeća, da kantoni obezbijede prava neosiguranih pacijenata s liste prava koju je definisala FBiH...). Kako ti zakoni nikada nisu do kraja provedeni, nije fer ni da se gase specijalističke klinike koje nemaju zamjenu, pogotovo da se to radi daleko od očiju javnosti i bez adekvatne zaštite prava zaposlenih u Zavodu.
